ISKUSTVO KNINSKOGA VOJNOGA KAPELANA Hrvatski vojnici žele živjeti časno i odano

Snimio: V. Čutura | Ilija Mikulić

Poznato je da na Dan pobjede, Dan hrvatskih branitelja i Dan domovinske zahvalnosti, pogotovo ove godine kad se slavi 25. obljetnica »Oluje«, Kninom dominiraju hrvatski vojnici. No manje je možda poznato da u Kninu postoji vojna kapelanija i njezin kapelan fra Ilija Mikulić koji se cijele godine duhovno skrbi za hrvatske vojnike. Zamoljen da se predstavi, gotovo vojnički sažeto rekao je: »Kapelan sam 3. mehanizirane bojne ‘Pauci’ u vojnoj kapelaniji GVHKZ u Kninu i inženjerijske bojne u Sinju. Istodobno župnik sam župa sv. Petra u Siveriću i sv. Josipa Radnika u Kadinoj Glavici / Parčić.«

Ipak bio je razgovorljiviji kad nije morao govoriti i sebi, to jest kad je tumačio u čemu se sastoji pastoral u vojnoj kapelaniji: »U vojnoj kapelaniji pastoralni je rad širok i sveobuhvatan i podrazumijeva redoviti život Crkve kroz svjedočenje sakramentalnoga života prilagođen zadaćama koje svakodnevno ima hrvatski vojnik: misa, ispovijed, razgovori, susreti, duhovne vježbe, obiteljski susreti, terensko praćenje, hodočašća. Djelovanje u vojnoj kapelaniji pruža mi mogućnost susreta s hrvatskim braniteljima koji su se ugradili u temelj hrvatske državnosti. No njih institucije često zapostavljaju pa u teškoj svakodnevici ostaju prepušteni sami sebi. Oni imaju svoje postulate domoljublja, ali i rane. Nerijetko u razgovoru s njima uočavam da brane svoje temelje, a to su Bog, obitelj, vjera. Stoga smatram da su međusobni susreti duhovna hrana i jedina brana protiv zaborava i zanemarivanja te snaga za svakodnevni životni s korakom u budućnost.«

»Svakako je potreba da Ministarstvo hrvatskih branitelja omogući duhovnike i pastoralce koji će imati uho, dušu, otvoreno srce i strpljivost u susretima s hrvatskim braniteljima«, rekao je vojni kapelan o. Mikulić.

»Redovito se želi prikazati da je materijalni status jedino što zanima hrvatskoga branitelja, no stvarni problemi stoje u činjenici ignoriranja, obezvrjeđivanja i micanja u stranu branitelja koji se nisu bojali staviti život na raspolaganje domovini i narodu. Svakako je potreba da Ministarstvo hrvatskih branitelja ima duhovnike i pastoralce koji će imati uho, dušu, otvoreno srce i strpljivost u susretima s hrvatskim braniteljima.« 

Nije vjera »po zapovijedi« 

Nadalje o. Mikulić ističe da ga usprkos raznim i redovitim zadaćama kao vojnoga kapelana raduje činjenica brojnijih dolazaka hrvatskih vojnika i branitelja na misu. »Redovita je želja za razgovorima, a posebno za sakramentom ispovijedi. To jasno pokazuje želju mladih ljudi živjeti časno i odano ljubav prema Bogu i bližnjima. Da ne bude zabune, ne događa se to ‘po zapovijedi’, nego iz želje i osobne potrebe za stalnom Božjom prisutnošću u životu i u lijepu i odgovornu zvanju hrvatskoga vojnika.«

Osvrćući se na jubilej vojno-redarstvene operacije »Oluja«, o. Mikulić ističe da je to poseban događaj u srcu hrvatskoga naroda, a posebno hrvatskoga vojnika. »Sjećanje na tu veličanstvenu, blistavu i časnu pobjedu protiv zla i zlih namjera ispunja vojsku ponosom i tih dana osjeća se intenzivnije radost slobode i zahvala svima koji su nam to omogućili. Življe su slike sjećanja i tih dana svjesniji smo dara izlaska iz ropstva. Prisutan je osjećaj zajedništva i obveza svojim primjerom činiti domovinu boljom i snažnijom.«

Vojni kapelan Mikulić djeluje u kapelaniji Majke Božje Velikoga Hrvatskoga Krsnoga Zavjeta, na što kaže: »Nikako ne smijemo zaboraviti zagovor Blažene Djevice Marije. Gospa je naša nebeska majka po čijem smo zagovoru primili od Boga obilje milosti, kojih možda u svakom trenutku nismo ni svjesni, i zaštitnica naše vojne kapelanije u Kninu. Krunica oko vrata redoviti je znak prepoznavanja i svjedočanstvo komu pripadamo, ali i krunica u ruci, uz molitvu ‘Zdravo Marijo’. Svoje odluke i živote polažemo u srce Bezgrješne Bogorodice.« Vojni kapelan Miklulić ističe da u njegovoj kapelanije svaki vojnik pjeva pjesmu ili moli molitvu: »Najvjernija odvjetnice, na braniku stoj, čuvaj našu svetu vjeru i hrvatski dom!«