Isus na početku javnoga djelovanja poziva prve učenike, a zanimljiv je njegov odabir. Evanđelist Matej je zapisao: »Pošavši odande, ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana: u lađi su sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mreže. Pozva i njih.« Jednostavni radišni ljudi zadobili su mogućnost postati učenici najvećega Učitelja
Oko Genezaretskoga jezera, koje su nazivali i morem zbog njegove nepregledne veličine, hodao je Isus upravo u vrijeme završetka jutarnjega ribolova. U osami, nakon dana koji je posvetio propovijedanju kraljevstva nebeskoga, poželio je malo mira. Gdje bolje pronaći mir nego u promatranju pučine? Nepregledna vodena ravnina pružala mu je predah nakon prvih zapitkivanja tko je on te kako misli naviještati neko novo kraljevstvo. No iako se na prvi pogled činilo da se Isus uz jezero odmara, njegove su misli bile zaokupljene novim izazovima. Uz jezero se čuje buka. Ribari su bacali mreže, drugi su ih pak izvlačili, treći punili brodice svježom ribom, a neki se i razočarali jer ništa nisu ulovili. U ribolovu bijaše i staro i mlado. Znajući da im je ulov jedino što će toga dana moći okusiti ili prodati, čitave su se obitelji posvetile životu oko jezera.
U metežu ribara Isus se zaustavio. Prekida svoj odmor i brižljivo promatra. Uočio je dva brata, Jakova i Ivana. Njih dvojica pažljivo sa svojim starim ocem krpaju mreže. Ulov su već izvukli, ali kamenje i velike ribe potrgale su im oka na mrežama. Sada, dok ih izvlače, samo ispuštaju uzdahe nad velikim rupama u mrežama koje već tko zna koji put trebaju pokrpati. Brižljivo ponovno slušaju staroga oca kako se to oduvijek radi jer će s vremenom i oni postati majstori u krpanju mreže. Oni se ne bune, nisu utekli od jutarnjega posla, nisu ostali spavati u toplim krevetima, nije ih ni bilo stid već od jutra dobrano se oznojiti. Radišnim ribarima koji se ne srame živjeti od rada vlastitih ruku priznanje je dao upravo Isus.
Ne, Isus nije učenike izabrao na nekakvu organiziranu sastanku. Nije od njih tražio ni životopise niti su se trebali dotjerati za razgovor, šarmirati, prikazati se u najboljem svjetlu. Ništa od toga, nema pretvaranja. Isus je učenike za svoj posao uhvatio nespremne – a našao ih je uposlene. Takve je Spasitelj odabrao za svoje učenike! Vrijedni ljudi koji su savjesno obavljali svoj posao, takvi će moći postati i ribari ljudi.
Ivan Zlatousti tumači retke o pozivu Jakova i Ivana uspoređujući ih s pozivom druge dvojice braće, Petra i Andrije, koje je Isus nazvao ribarima ljudi: »Obećanje da će biti ribari ljudi je vrlo veliko. Čak im se zbog toga i najviše divim, jer dok još nisu vidjeli nikakav znak, vjerovali su u tako velik domet obećanja. Njima je bilo dano takvo obećanje, ali Jakovu i Ivanu ne kaže takvo nešto. Poslušnost onih koji su pošli za njim ranije je utrla put za tu dvojicu. Pogledajte samo kako nam brižljivo približava i njihovo siromaštvo – zatekao ih je kako krpaju svoje mreže. Njihovo je siromaštvo bilo tako veliko da su popravljali ono što je dotrajalo, ne mogavši kupiti drugo. U to vrijeme to bijaše dokaz njihove vrline: svladavali su siromaštvo poštenim radom, držali se zajedno snagom ljubavi, imajući oca u blizini i brinući se o njemu.«
Ako je Isus pozvao učenike u trenutku dok su bili zaposleni, slična motivacija može poslužiti današnjim kršćanima. Neka Isus i danas pronađe kršćane koji žive od svojega rada, koji su pošteni, koji su radišni, koji se ne stide zasukati rukave, koji se skrbe o svojim roditeljima, koji se ne boje teške budućnosti. Među takvim kršćanima nalaze se Isusovi učenici. Poziv nije bio upućen onima koji se nećkaju. Nije ni pozvao one što stave ruku na plug pa se poslije osvrću natrag. Pozvao je obične ljude što žive od rada vlastitih ruku. Pokazao je tako vrijednost marljiva rada. Dao je značenje onomu čega se neki danas i stide. Nije promatrao one koji su se bogatili na račun drugih ni one koji bi se svojim znanjem razmahali, želio je pred sobom imati ljude koji su sposobni nositi ozbiljnost života: rad, muku, obiteljske nedaće, neuspjeh razderanih mreža. Takvi će biti spremni nositi i ozbiljnost kršćanskoga života.
Gospodine, pozovi i nas da budemo učenici, pronađi nas uposlene,
spremne nositi životne brige jer ćemo jedino tako uz Tebe moći postati
ribari ljudi za vijeke vjekova. Amen.
