Kućan-Marof – Cjelogodišnje uskrsno osvježenje u spomeniku težačke vjere
Iako povijest četiriju njezinih sela seže sve do rimskih vremena, župa Uskrsnuća Isusova u Kućan-Marofu tek je prije dvije godine proslavila svoj zlatni jubilej. Od 1974., kada su zbog priljeva stanovništva iz Mihovljana i Lobora Kućan Gornji i Donji, Zbelava i Kućan-Marof odvojeni od župe Biškupec, mnogo se toga izmijenilo, pripovijeda nam župnik Zoran Gložinić. »Prva crkva bila je štala koju su župljani preuredili jer novca za gradnju nije bilo, a ni ondašnje vlasti nisu blagonaklono dočekale novu župu. Sadašnja crkva, iako skromna, spomenik je žive vjere ovdašnjih vjernika koji su odvajali od svojih radničkih plaća kako bi se izgradila, a i sami su puno sudjelovali u gradnji kao težaci«, kazuje župnik.
Kao i težaka, i marofskih je župljana danas manje nego prije – oko 3100 duša – no slavlja uskrsnoga vremena nisu stoga manje svečana. »Patron župe na Bijelu nedjelju samo je produžetak proslave Uskrsa, za koji se pripremamo na različite načine – zajednički, po župnim zajednicama i osobno. Na Veliki petak pred Božjim grobom započinjemo devetnicu Božjemu milosrđu koju kroz devet dana predmole vjernici pojedinih župnih zajednica, a pridružuju nam se i vjernici okolnih župa. Ovisno o intenzitetu drugih događanja kroz pastoralnu godinu organiziramo i trodnevnu duhovnu pripravu, pozivajući duhovnike i zborove da nas uvedu u svetkovinu, a na sam dan uz svećenike iz dekanata euharistiju predslave gostujući svećenici«, opisuje župnik, dodajući da će ove godine misna slavlja predvoditi župnik župe sv. Benedikta u Donjim Mostima Miro Denac i tajnik varaždinskoga biskupa Mišel Kovačević.
Zahvaljujući djelovanju brojnih župnih zajednica – zbora odraslih i vokalnoga ansambla »Bl. Ivan Merz«, molitvenih zajednica Krvi Kristove i Kraljice ljubavi, Kursilja i Zajednice bračnih susreta, zajednice ministranata i zajednice djece školskoga uzrasta »Effata«, zajednice »Sv. Marta« i župnoga Caritasa, kao i župnih instruktorica matematike i hrvatskoga – uskrsna radost u Kućan-Marofu nije ograničena na uskrsno vrijeme. »Osvježavajuće je što pred vjernicima čitavu godinu na oltarnoj slici Gorana Petrača stoji lik Uskrsnuloga, koji hrabri i tješi, i podsjeća nas kroz zemaljske teškoće gdje nam je konačni cilj«, zaključuje župnik.
»Kud te oko tamo nosi / po vrletnoj gorskoj kosi, / gledeć kako po visinah / popadala srebrenina? / Dal su gorski lijeri bijeli, il golubi, il anđeli, / svagdje brdu na vrhuncu / na Božjem se grijuć suncu? / Nu pristupi pak se divi, / to golubi nisu sivi, već crkvice bijele, male / po vrhuncih popadale.« Tako je ubavi krajolik najstarije među hrvatskim župama Uskrsnuća – grkokatoličke župe u Radatovićima – u »Žumberačkim elegijama« potkraj 19. stoljeća opisao najslavniji njezin župnik Jovan Hranilović. Prvi put u povijesti spomenuta već 1623., župa u blizini slovensko-hrvatske granice na Žumberku u Hranilovićeve je dane bila malena i siromašna, ali vjerna i ponosna. »Naspram onoga doba župa se višestruko smanjila. Prije stotinjak godina bilo je i pedesetak krštenja godišnje, a danas ih bude do dva. Sa svim filijalama u Radatovićima u šezdesetak kućanstava živi oko 140 mahom starijih ljudi«, opisuje župnik Igor Grahovac-Fedešin.
No u uskrsno vrijeme crkva se Uskrsnuća Gospodnjega – baš kao u Hranilovićevo vrijeme, kada je i izgrađena – ispuni vjernicima ponosnim na vlastitu tradiciju. »Na župnu svetkovinu na Bijelu nedjelju svečanu arhijerejsku liturgiju već godinama predvodi križevački vladika Milan Stipić, koji je u Radatovićima služio kao župnik. Tada se u crkvi sabere i do 200 ljudi iz žumberačkoga kraja, a pjevanje predvode gostujući zborovi iz Križevaca ili Jastrebarskoga.« No najsvečaniji je trenutak čitave pastoralne godine ipak pashalna liturgija. »Slavlje započinje u ranim satima jutarnjom Uskrsnuća Gospodnjega, molitvom sastavljenom od niza pjevanih starozavjetnih i ranokršćanskih molitava. Iz groba se potom vadi plaštanica – slika Isusova tijela – te se u svečanom ophodu obilazi oko crkve. U uskrsno se vrijeme mijenja i nutrina crkve: na mjesto središnje ikone dolazi ikona Uskrsnuća, a liturgijska se boja iz korizmene crvene mijenja u bijelu«, tumači župnik.
Više je »uskrsnuća« u svojoj 55-godišnjoj povijesti proživjela župa Isusova uskrsnuća u Sesvetskom Kraljevcu, svjedoči nam župljanin Tarzicije Mišković. »Korijeni naše župe sežu u šezdesete godine kada je Kraljevec demografski buknuo zbog doseljenja Hrvata iz Livna i Tomislavgrada. Zajednica koju je tada tvorilo 1000 vjernika u desetak je godina nadrasla pastoralnu dvoranu u kojoj se prvotno okupljala, no zbog protivljenja komunističkih vlasti na župnu je crkvu valjalo čekati sve do devedesetih. A tada su se zbog ratnih zbivanja u Kraljevec doselili i brojni Hrvati iz Bosanske Posavine i srednje Bosne, tako da nam je crkva danas ponovno ‘na knap’. Blagoslov je ove godine primilo 2150 obitelji! Nedavno smo preuređenjem vjeronaučne dvorane proširili crkveni prostor tako da mlade obitelji s djecom mogu lakše pratiti misu«, opisuje Mišković ne skrivajući radost što crkva nije ispunjena samo na četverim nedjeljnim misama, nego i na slavljima preko tjedna.
Najveće je slavlje ipak ono uskrsno, kada u Sesvetski Kraljevec pristižu i vjernici na radu u Austriji i Njemačkoj. »U mnogim se mjestima spomen župnoga zaštitnika svede na puki sajam. Mi pak nastojimo bez uplitanja svjetovnoga čitavu proslavu podrediti onomu najvažnijemu: uskrsnomu otajstvu. Središnje mjesto u našoj pripravi stoga ima popodnevni križni put na Veliki petak. No već od utorka tridesetak je vjernika u punom pogonu oko priprema za svetkovinu – neki za to iskoriste i godišnji odmor. U danima nakon Uskrsa još se veći broj župljana uključi u ‘veliko volontiranje’ za župnu svetkovinu na Bijelu nedjelju – bilo čišćenjem crkve i dvorišta bilo izradom kolača i nabavom pića«, navodi sugovornik i ističe jedinstven kraljevečki znak uskrsne nade. »Iznad glavnoga oltara nalazi se veliki kip uskrsnuloga Krista kojemu su ruke naglašeno produžene. Znamo se stoga našaliti da Isusu i trebaju veće ruke da bi nas tolike mogao zagrliti. No ima još jedan detalj: naš je Uskrsnuli u pokretu, on čini prvi korak prema nama. Vjerujem da je ta slika doista zaživjela u mnogim srcima«, tumači Mišković.
Stotinu godina od svoje uspostave u obliku vikarije te sedamdeseti samostalni župni rođendan baš ove godine slavi župa Uskrsnuća Isusova u Subotici, čijoj je crkvi nekadašnji biskup Lajčo Budanović izvorno namijenio ulogu subotičke katedrale. »Zbog spora s gradskim vlastima crkva nije izgrađena u punoj veličini, nego je dovršena u skraćenom obliku grčkoga križa. Zbog toga oblika, koji zahtijeva da župljani sjede okrenuti jedni prema drugima, doslovce se vidi njihova upućenost na druge, a malenost crkve pojačava i osjećaj bliskosti. S druge strane nedovršeni mozaici nadomješteni su trima slikama biblijskih uskrsnućâ Zlatka Šulentića i Lajče Vojnića Zelića, a prije koji tjedan biskup Fazekaš blagoslovio je i prikaz praznoga groba koji je izradio naš župljanin Stipan Bašić. Naša je crkva, dakle, prepuna uskrsnućâ«, primjećuje župnik Vinko Cvijin.
To nisu jedine osobitosti kojima se Isusovo uskrsnuće ističe među čak sedam katoličkih crkava u Subotici, čija blizina vjernicima omogućuje čestu misnu »emigraciju« nedjeljom. »Osobitost je župe i njezina demografija: velik udio među oko tri tisuće župljana čine mlade obitelji, a uz njih su u laičkom vodstvu djelatni i brojni pripadnici hrvatskih udruga i institucija poput ‘Hrvatske riječi’ ili ‘Dužijance’.« Premda je liturgijska posebnost kasnonoćnoga vazmenoga bdjenja na koje se nastavlja ranojutarnja uskrsna euharistija iščeznula tijekom ratnih godina, župljani se za župnu svetkovinu pripravljaju dvojezičnom pobožnošću križnoga puta na jedinoj subotičkoj kalvariji, a ni uskrsnoj liturgiji ne manjka folklorne posebnosti. »Na euharistijskom slavlju o Uskrsu, kada ujedno slavimo župni god, sa zvukom se orgulja izmjenjuju uskrsne pjesme u izvedbi tridesetak tamburaša«, dočarava župnik.
