Na putu iz Siska prema Jasenovcu, uz vijugavu rijeku Savu, i prirodu kakva se samo poželjeti može, te brojne prometne znakove upozorenja na oštećenja kolnika smještene su župe Sisačke biskupije Preloščica, Gušće i Kratečko. Župi sv. Mihaela sjedište je u Preloščici, a čini ju i selo Bukovsko. Iza nje je župa sv. Nikole sa sjedištem u Gušću, a okuplja i sela Lukavec i Svinjičko. Uz mirnu Savu je i župa sv. Roka sa sjedištem u Kratečkom i selima Čigoču i Mužilovčici.
Te tri župe vodi župnik Ivan Ćorić, koji slovi da je »bez dlake na jeziku«, a uz to je i doktorand na Fakultetu hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Ističe da je broj stanovnika gotovo identičan broju vjernika (u župi Preloščica samo je jedna pravoslavna obitelj). »Iako između 60 i 80 župljana redovito pohađa nedjeljnu misu, kontakt sa župnikom ima njih mnogo više jer sam se aktivirao i u vatrogasnom i u lovačkom društvu. Na taj način trudim se doprijeti do onih koji, iz ovih ili onih razloga, ne idu nedjeljom na misu.«
Komentirajući odnos rođenih, umrlih, vjenčanih, prvopričesnika i krizmanika, župnik Ćorić ističe: »Preloščica je imala 13 krštenja, jedno vjenčanje i 13 sprovoda. U župi Gušće u prošloj godini bilo je 20 krštenja, četiri vjenčanja i 17 sprovoda. U udaljenijoj župi Kratečko bilježimo u prošloj godini tri krštenja, dva vjenčanja i pet sprovoda. Kad pogledam sve te tri župe, ukupno je u prošloj godini bilo 36 krštenja, sedam vjenčanja i 35 sprovoda. Dakle, držimo se na nekoj ništici. K tomu prvopričesnika je ove godine bilo osam, a krizme ove godine nemamo jer se događa svake druge godine.« Župnik ističe da na području župa žive jako vrijedni i marljivi ljudi koji žive od svojih 10 prstiju. »Čak i oni koji rade negdje uz redoviti posao imaju i komad zemlje koji obrađuju ili stoku koju uzgajaju. Logično je da ima i onih, ali vrlo ih je malo, koji ne žele raditi i nemaju tako dobro socio-imovinsko stanje. Ali svatko tko želi nešto steći ovdje ima priliku. Svima govorim da će ovo područje za desetak godina biti jako poželjno za život.«
Zanimljivo je i sljedeće župnikovo zapažanje kad je riječ o pastoralu na tim prostorima. »Parafrazirat ću Dantea: kada krenete našom cestom Rogankom prema Donjoj Posavini, sve što ste pročitali u knjigama o pastoralu ili čuli od profesora, jednostavno ostavite. Moj pokojni župnik dr. Đuro Puškarić naučio me da je pastoral briga za čovjeka u njegovim konkretnim životnim prilikama. Evanđelje i svaki govor o vjeri i Bogu, ako nema aktualizaciju u čovjekovoj svakidašnjici, promašena je stvar. Nažalost, mi smo u svoj vokabular uveli kategoriju ‘veliki vjernik’ koja se stječe redovitim odlascima na nedjeljnu misu i angažmanom u nekim, ako ne i svim inicijativama koje postoje. Na taj način napravljena je podjela koja zanemaruje svakidašnjicu običnoga čovjeka koji pritisnut svakojakim teretom umjesto da bude ohrabren radosnom viješću, bude proklamiran kao ‘mali vjernik’ ili pak nevjernik, i onda takva čovjeka odbijemo od Crkve i nema ga više nikad. Upoznao sam mnogo njih koji ne pohađaju redovito nedjeljnu misu, ali imaju potrebu čuti i doživjeti komadić evanđelja. Kada razgovaram s njima, vidim da oni nisu nevjernici, nego traže komadić dobrote u Crkvi, a često ga nisu dobili. Takvi možda ne znaju napisati esej o npr. krjepostima, ili djelima milosrđa, ali svojim djelima pokazuju da vjeruju u Krista, a da često toga nisu ni svjesni. Ovdje sam uskoro godinu dana, i još upoznajem ljude. Vrlo važna stvar za pastoral jest početna analiza stanja, kako bismo znali odakle početi i na što obratiti pozornost. Zato sam prilikom blagoslova obitelji napravio detaljan popis svih župljana. Imam mnoge želje i ideje. U ostvarenju toga mi, zanimljivo, pomažu čak i oni koji ne idu nedjeljom na misu, a imamo i ‘vanjskoga suradnika’ koji nema uopće sakramente, ali ni jedan događaj u župama ne prolazi bez njegova angažmana.«
Vjeroučitelj Marko Mihalić navodi da je tijekom proteklih dvadeset godina ostvario uspješnu suradnju sa župnicima župa Donje Posavine. »Uvijek se trudim i nastojim ostvariti ono što je potrebno i očekuje se od vjeroučitelja kao suradnika u župnoj zajednici. To je sastavni dio našega poziva.« O budućnosti mladih u tom kraju je rekao: »Svakako je povezana s odlukom o ostanku i životu u svom zavičaju Donje Posavine. Upravo povezivanje i suradnja, susretanje i pomaganje, kao i sve druge vrijednosti katoličkoga života u trima župama stvaraju temelj i ostvaruju glavne preduvjete za budućnost mladih u ovom kraju.«
Muški glas u zboru odzvanja kroz osobu Noe Pavlovića koji je također iz Gušća. Učenik je Tehničke škole u Zagrebu za smjer strojovođe. »Trenutačno se bavim sviranjem tambure u FA ‘Etno Siscia’ i harmonike. Povezan sam s Crkvom s ministriranjem i pjevanjem i sviranjem u crkvenom zboru. Potaknuo nas je dosta naš župnik Ivan jer on voli raditi s mladima, voli se zezati i on je uvijek za zajedništvo i da se nešto pokrene u župi. Puno mladih ne ide na mise i nisu baš zainteresirani za život župe. Želim ostati u svom selu. Jako je malo mladih u selu. U mojoj je generaciji 10 mladih, što je žalosno za selo od 6 kilometara.«
Svaka župa ima prepoznatljive osobe. Tako, kako navodi župnik Ćorić, prema sakristanu Ivanu Kunovcu može se navijati sat u Gušću. Marljivi Ivica Sever u Kratečkom s četvero djece i suprugom Dariom uvijek je raspoložen za sve aktivnosti, a desna je ruka župnika Gordana Čavlović koja uređuje i vodi brigu o pastoralnom centru u Preloščici. Tu su uključeni i vanjski suradnici, a posebno župnik ističe Nenada Novalića kao vanjskoga suradnika koji vodi brigu o župnim dvorištima koji su svojim površinama zahtjevni.Župnik Ćorić navodi da su dvije godine korone učinile svoje. »Nemamo nekih klasičnih pastoralnih aktivnosti. Uočio sam da se na prostoru ove tri župe, na 30 kilometara, ljudi zapravo ne poznaju, a da bih nešto pokrenuo, potrebni su ljudi. Zato sam sada u fazi okupljanja ljudi. To više ne ide na foru: ‘Završit ćete u paklu.’ Trudim se ljudima donijeti Krista koji ne osuđuje, i koji radosno čeka svakoga. Na taj način ljudi osjete župu kao svoj dom, nešto gdje mogu biti ono što jesu, i kamo rado dolaze. Evo, u veljači smo imali prijenos mise na televiziji iz Gušća. Uključila se cijela župa, i plod toga događaja jest jedan zbor mladih. Poslije toga su se okupili te, sukladno svojim mogućnostima, animiraju nedjeljne mise.«
Župnik nadalje ističe: »Svi govori svijeta i sve teološke knjige ne mogu učiniti koliko može primjer. Mnogo župljana znalo me upitati zašto sam stalno kod kuće, zašto nikamo ne idem, i kako to da uvijek ima neki auto parkiran, da netko navrati. Nastojim da župni prostori budu mjesto susreta.
Na nekim događanjima kod mene susreli su se ljudi koji se nisu vidjeli 25 i više godina, još od rata. Moj prijatelj Neno Novalić, kad je 1991. bježao iz Sunje sa suprugom i djecom, bio je na noćenju u Gušću kod gospodina Putrića. I poslije toga niti su se vidjeli niti čuli. I nakon 30 godina čuli su se i susreli upravo kod župnika. Kad smo u Križevcima kuhali ručak za 600 izbjeglih iz Ukrajine povodom pravoslavnoga Uskrsa, Neno je susreo Ivicu Severa, kojega je zadnji put vidio za vrijeme rata, dok je Ivica još bio dijete. Zanimljivo je vidjeti radost koja se javi prilikom takvih susreta. Takve događaje i susrete smatram dobrim poticajem svima nama, jer godine su prošle, vrijeme je odmaklo, ali učinjeno dobro niti zastarijeva niti se zaboravlja. Kad bi svatko pojačao činjene dobra za samo jedan posto, ovaj bi svijet bio neprepoznatljiv. Trudim se taj model živjeti ovdje sa svojim župljanima. Jer, i euharistija nas usmjerava na zajedništvo. Za mene je župa živa onda kada župljani čine drugima ono što bi željeli da drugi čine njima, u duhu Kristove: ‘Što god učiniste jednom od ovih najmanjih, meni učinite.’«
Taj je kraj bio potpuno zaobiđen i zaboravljen u potresu koji je zahvatio Sisačku biskupiju. »Potres je zdrmao sve tri župne crkve. Nas je premalo da bismo sami to obnavljali. Što će i kad biti od toga ne bih špekulirao. Radimo sami koliko možemo.«
Župe uz plahu Savu rade i iskorake, a u njima sudjeluje i vjeroučitelj Marko Mihalić, koji kaže da katolički vjeronauk u školi ima veliku ulogu u odgoju za život u župnoj zajednici. On u suodnosu sa župnom katehezom priprema djecu i mlade za aktivan i plodonosan život u župi. »Kao vjeroučitelj nastojim sudjelovati u svim potrebnim aktivnostima na razini župnih zajednica. Prije svega i po potrebi to je župni vjeronauk, najčešće kao priprava za primanje sakramenata euharistije, ispovijedi i potvrde, što se organizira svake pastoralne odnosno školske godine. Isto tako redovito na nedjeljnim misama i za blagdane obnašam službu čitača misnih čitanja. Nekoliko godina na misama sudjelovao sam kao ministrant, što je ujedno imalo ulogu priprave novih ministranata u župi. Jednako tako, prema potrebama župe uključivao sam se i u aktivnosti uređenja župnoga okoliša tijekom proljetnoga i ljetnoga vremena, a kao vjeroučitelj član sam pastoralnoga vijeća.«
Dolaskom župnika Ćorića župljani su se uključili i počeli s aktivnostima, a među njima i Barbara Grabrovec koja ima 16 godina i živi u Gušću. »Završavam drugi razred Ekonomske škole Sisak. U slobodno vrijeme volim se družiti s prijateljima te se baviti aktivnostima vezano uz glazbu. Plešem i pjevam u FA ‘Etno Siscia’ iz Siska, prije nekoliko godina svirala sam i tamburu u kulturno-umjetničkom društvu u Gušću, a odnedavno i pjevam u našem crkvenom zboru. Živim s roditeljima Anitom i Draženom te starijom sestrom Ivanom. Sestra i ja smo redovno išle na misu, no nismo bile aktivne u misnim čitanjima i pjevanju. To se promijenilo kada nas je naš župnik Ćorić potaknuo na čitanje molitve vjernika na izravnom TV prijenosu mise iz Gušća. Od tada obje aktivno sudjelujemo u liturgijskim čitanjima. S našim zborom koji smo osnovali prije samo četiri mjeseca krenuli smo, također, nakon prijenosa mise. To je bio mali znak koji nam je Bog poslao, a mi smo ga prepoznali. Ne mogu reći da sam sama osnivačica našega zbora jer desetak nas je odlučilo da bi bilo lijepo imati zbor kojim ćemo slaviti Gospodina, a ujedno se i družiti te približiti vjeru mladima. To je bio velik korak za nas s obzirom na to da vrlo malo ljudi ide na misu, a bili su naviknuti na svoje pjesme i pjevanje. Već nakon našega prvoga pjevanja i svih pohvala koje smo dobili odlučili smo nastaviti. Do sada smo već pjevali na jednom krštenju i prvoj pričesti, a prvi put pjevali smo na Uskrs ove godine.« Samozatajna voditeljica zbora navodi da je u njihovu kraju vrlo malo mladih ljudi. »Većina ih je otišla studirati u veće gradove ili su otišli izvan države. Volim svoje selo i ne bih voljela otići, ali mislim da nemamo drugoga izbora nego za nekoliko godina kada završimo srednju školu otići raditi negdje dalje. U svakoj generaciji svega je troje-četvero mladih, a većina njih slabo je uključena u život župe. Zato se mi trudimo kroz naš zbor i aktivnosti u župi uz pomoć našega župnika pokazati mladima, a ponajviše mlađima od nas, da je vjera važna i da se može razmatrati i slaviti na zanimljive i vesele načine. Zato mi u zboru pjevamo pjesme koje su bliže mladima i pokušavamo ih privući. Nadamo se da će što više njih to prepoznati i da smo na dobru putu.«
