Iako široj javnosti manje poznat, Boro Pavlović nedvojbeno pripada prvacima hrvatskoga pjesništva 20. st. s istaknutim religioznim i domoljubnim opusom. »Njegovo mjesto u hrvatskoj pjesničkoj povijesti, napose onoj prošlostoljetnoj, jedno je od najistaknutijih, kako po samoj pjesničkoj vrijednosti, tako i po odjecima koje njegova poezija i danas polučuje« (V. Rem).
Rođen je u Slavonskoj Požegi 27. travnja 1922. Klasičnu gimnaziju završio je 1940. u Zagrebu, gdje je diplomirao 1944. pravo, koje je 1946. i doktorirao, te diplomirao jugoslavistiku 1949. Studirao je i tehniku, arhitekturu i medicinu. Visoke i široke izobrazbe, poliglot, bio je svojevrsni hrvatski polihistor XX. stoljeća. Radio je u časopisu »Arhitektura«, u Savezu arhitekata Hrvatske, u »ministarstvu« građevinarstva i drugdje. Zbog molbe koju je uputio poznatomu pjesniku Salvatoru Quasimodu da se zauzme za pjesnika Joju Ricova, kojega je komunistička vlast osudila na robiju, bio je izbačen iz ondašnjega Društva književnika Hrvatske, i sam završivši u zatvoru.
Književnički svestran kao esejist, likovni i književni kritičar, putopisac, libretist, dječji pjesnik, urednik i antologičar, u časopisima se javlja od 1940., da bi prve, omanje zbirke objavio 1944. te do smrti tiskao još četrdesetak knjiga poezije i razne proze. Znatnim dijelom svojega opusa bio je pjesnik zavičaja i domovine. U njegovoj poeziji snažno je prisutan i etički osjećaj i metafizički doživljaj povijesti. Dijelom svojega opusa bio je religiozni pjesnik, što je svjedočio i brojnim suradnjama u »Danici« i »Maruliću«, kojemu je 1968. bio suosnivač. Hrvatsko religiozno pjesništvo njegovom poezijom dobilo je sve atribute modernosti. S druge strane znao je u tom pjevu iskazati jednostavnu tradicionalnost našega pjesničkoga izričaja.
Pjesnik blagosti i domoljubne idile, ali i »lucidni promatrač tvorničkih pejsaža i prizora totalnog urbaniteta«, upućivao je svoj »pogled u nedogled« (B. Donat). Umro je u Dugoj Resi 7. rujna 2001., ostavši »sinonim hrvatskoga pjesničkog identiteta« u njegovim temeljnim odrednicama bogoljublja, domoljublja i čovjekoljublja. (L)
