DA RADNIK I POSLODAVAC POSTANU RAVNOPRAVNI 19. travnja 1898. – rođen Juraj Šćetinec, socijalni mislilac i radnik

Juraj Šćetinec

Kako na razini cijele Crkve, tako se i u nas početkom 20. st. intenzivno razvija socijalna misao i djelovanje katolika, čemu je izvanredan doprinos dao prof. dr. Juraj Šćetinec.

Rođen je 19. travnja 1898. u Koprivnici, gdje je završio nižu gimnaziju, a više razrede u Gornjogradskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. Stanujući u nadbiskupskom orfanotrofiju, zbližio se s bl. Alojzijem Stepincem, s kojim je ostao trajno povezan. Tih godina postao je član, poslije i predsjednik Hrvatskoga katoličkoga akademskoga društva »Domagoj«. Upisao je Pravni fakultet te jednogodišnji tečaj Trgovačke akademije. S Ivanom Merzom i Đurom Gračaninom 1920. otišao je u Pariz, gdje je pohađao Slobodnu školu političkih znanosti i Pravni fakultet. Školovao se i u Münchenu te putovao Europom upoznavši se sa socijalnim prilikama i organizacijama. Vrativši se u Zagreb, 1924. doktorirao je iz pravnih i ekonomskih nauka. Nakon kraće pravosudne karijere, od 1928. bio je pravni referent u Radničkoj komori, gdje je naslijedio Božidara Adžiju, a 1931. postao je predavač na Visokoj ekonomsko-komercijalnoj školi, danas Ekonomskom fakultetu, gdje je postao profesorom i dekanom. Uz to, držao je brojna javna predavanja.

Traži takvu reformu gospodarskih odnosa koja »treba dovesti do uvođenja faktične ravnopravnosti radnika i poslodavaca… te do demokratizacije radnog odnosa, čime će poslodavac i radnik postati suradnici«.

Osnovao je i vodio sindikalni Hrvatski radnički strukovni savez i uređivao njegovo glasilo. Vrlo uspješno organizirao je Hrvatski socijalni tjedan 1932., 1937. i 1938. Umro je u Zagrebu 24. lipnja 1939.

»Polazište Šćetinčeva aktivizma uvijek je u naglašavanju moralnih vrijednosti, na koje se nadovezuju stručna znanja i strukovno udruživanje na osnovama koje nisu tek interesne, nego uključuju i zajednički identitet i kulturu« (D. Račić). U duhu kršćanskoga socijalnoga nauka posebice obrađuje korporativizam kao mogući srednji put između liberalizma te fašizma i komunizma, s jasnom kritikom svih totalitarnih ideologija: »Agresivni nacionalizam dovodi do ekspanzivnog imperijalizma, a rasizam do individualnih i kolektivnih nepravdi. Autoritarno vodstvo znači diktaturu i samovolju. Režim osnovan na ovim načelima je netolerantan, ekskluzivan i nepravedan.« Traži takvu reformu gospodarskih odnosa koja »treba dovesti do uvođenja faktične ravnopravnosti radnika i poslodavaca… te do demokratizacije radnog odnosa, čime će poslodavac i radnik postati suradnici«.

Ti i mnogi drugi vidici njegove misli i danas su itekako aktualni! (L)

IZVORGlas Koncila br. 16/2021.
Prethodni članak»NEKA SAM ISTI KO STARI MOJ…« Za razliku od temperamenta, karakter je slabo nasljedan
Sljedeći članakBIBLIJSKE MOLITVE Kako moli sveti apostol Pavao?