Najučeniji Slavonac svojega doba, hrvatski pjesnik, leksikograf, povjesničar, arheolog, numizmatičar, zemljopisac, kartograf i prevoditelj Matija Petar Katančić umro je 24. svibnja 1825. u Budimu.
Rođen je u Valpovu 12. kolovoza 1750. Gramatičku školu polazio je u Pečuhu, Budimu i Baji, a »humaniora« u Szegedu. U Baču je 1771. stupio u franjevačku Provinciju sv. Ivana Kapistrana (glasovitoga branitelja Beograda 1456.!) i primio redovničko ime Petar, a za svećenika je zaređen u Đakovu 1775. Filozofiju i teologiju studirao je na franjevačkom Generalnom učilištu I. razreda u Osijeku. Potom je u Budimu pohađao vježbe za gimnazijskoga profesora humanistike. Nakon povratka u Osijek bio je profesor poetike, retorike, grčkoga i drugih nastavnih predmeta te ravnatelj franjevačke gimnazije. Ne htijući predavati na njemačkom jeziku, 1788. prešao je na Kraljevsku akademiju znanosti u Zagreb, odakle je odlazio na terenska istraživanja o hrvatskim gradovima u rimsko doba te o njima objavljivao rasprave. Od 1795. na Filozofskom fakultetu u Pešti predavao je arheologiju i numizmatiku, a 1797. stekao je doktorat iz filozofije. Umirovljen je 1800. godine. Do 1809. boravio je u franjevačkom samostanu Provincije sv. Marije u Pešti, potom u središnjem samostanu svoje provincije u Budimu, gdje je umro te je pokopan u kripti samostana sv. Stjepana prvomučenika.
Objavio je više latinskih djela, među kojima estetičku raspravu o hrvatskom pjesništvu »De poesi Illyrica libellus« (Knjižica o ilirskom pjesništvu, izdana 1984.). Hrvatima je najpoznatiji po svojem prijevodu Biblije (1809. – 1816.), tiskanu u Budimu 1831. dvojezično kao »Sveto pismo… sada u jezik slavno-illyricski izgovora bosanskog prineseno«. Od 1815. do 1824. izradio je »Pravoslovnik«, hrvatsko-latinski rječnik u dvama svescima, a 1818. – 1823. latinsko-hrvatski rječnik »Etymologicon Illyricum«, s uvodnim prosudbama o hrvatskim leksikografima te stilistikom »iliričkog narječja bosanskoga izgovora«. Kao pjesnik najpoznatiji je po zbirci »Fructus auctumnales« (1791., Jesenski plodovi).
Arheološka struka smatra ga nezaobilaznim u izgradnji moderne hrvatske arheologije, a važan je osobito i po svojim latinskim raspravama o hrvatskoj filologiji te o podrijetlu Hrvata, koje je smatrao potomcima Ilira odnosno Tračana. (L)
