I projekt »Obitelj i mediji« progovorio je o prenatalnoj dijagnostici i pobačaju kao »rješenju« kada se pokaže da za dijete koje majka nosi postoji vjerojatnost da će biti rođeno s teškom bolešću ili tjelesnom manom. U tom su kontekstu izdvojili nerođenu djecu kojoj je dijagnosticiran Downov sindrom.
Neke zemlje, poput Danske, zagovaraju »Down-free« politike. Statistike su zastrašujuće. Odaziv na probir i dijagnostiku tijekom trudnoće vrlo je visok, blizu 90 posto, a kada se utvrdi Downov sindrom, tek pet posto majki odbije pobačaj kao opciju i »lijek« za njihovu situaciju. Island je – što se u medijima spominje rjeđe – otišao u toj politici još dalje pa je ondje prema izvorima koje citira projekt »Obitelj i mediji« stopa pobačaja nakon dijagnoze Downova sindroma kod djeteta koje se nalazi u majčinoj utrobi dosegnula gotovo 100 posto.
U drugim zemljama Zapada također se radi takva dijagnostika i stope učinjenih pobačaja nakon otkrivanja Downova sindroma također su i više nego zabrinjavajuće. U SAD-u se stopa prekida trudnoće u slučajevima Downa kreće između 67 i 85 posto. U nekim mediteranskim zemljama, poput Italije i Španjolske, stope pobačaja u tim se slučajevima kreću oko 60 posto.
Statistike otvaraju ozbiljna pitanja. »Jesmo li gospodari života ili njegovi čuvari?« pitaju iz »Obitelji i medija« i podsjećaju na brojne aktiviste za život koji djelujući u javnom prostoru, ali i kada u nizu konkretnih životnih okolnosti spašavaju nerođene od pobačaja, pokazuju da se čovjeku ne može pretpostaviti (ovozemaljsko) savršenstvo kao jedini kriterij postojanja. Napose, u svijetu u kojem se želi normalizirati, pa čak i sustavno poticati ubijanje onih koji imaju određene mane kao argumenti se uglavnom nude lažne utjehe. U tu kategoriju iz »Obitelji i medija« ubrojili su fraze poput: »Oni će samo patiti u životu… Tko će se za njih skrbiti kada nas ne bude?«
»Tako se i mogućnost pobačaja nametne kao opcija, predstavljena kao ‘jedino rješenje’ ili čak kao ‘najbolje rješenje’«, upozoravaju iz »Obitelji i medija« i napominju da se o opasnoj »eugeničkoj kulturi«, koja se na mala vrata uvlači u brojna zapadna društva, ne smije šutjeti.
