Mango (Mangifera indica, lat.) tropska je biljka čiji se različiti dijelovi – plod, kora, list, sjemenka i cvijet – u znanstvenoj literaturi opisuju kao izvor brojnih bioaktivnih spojeva s potencijalnim farmakološkim djelovanjem koji djeluju zajedno i međusobno se pojačavaju pa zato mango može imati različite pozitivne učinke na organizam, što je uočeno u laboratorijskim istraživanjima i u tradicionalnoj uporabi. Najviše istraživani bioaktivni spoj u mangu je mangiferin koji je najvažniji ljekoviti sastojak manga. Riječ je o prirodnom biljnom spoju snažnoga antioksidativnoga djelovanja koji pomaže u zaštiti stanica od oštećenja uzrokovanih slobodnim radikalima. Istraživanja pokazuju da može pridonijeti smanjenju upalnih procesa u organizmu, povoljno djelovati na regulaciju razine šećera u krvi te podupirati normalno funkcioniranje imunosnoga sustava. Znanstvenici također istražuju njegov mogući zaštitni učinak protiv razvoja pojedinih kroničnih bolesti.
Osim mangiferina mango sadrži flavonoide i fenolne kiseline koji dodatno pridonose antioksidativnomu djelovanju, a karotenoidi, posebno â-karoten, štite stanice od oksidativnoga stresa i važni su za zdravlje imunosnoga sustava, kože i vida. U narodnoj medicini mango se tradicionalno upotrebljava za poticanje prirodnih procesa detoksikacije organizma, kao pomoć kod anemije te za jačanje i očuvanje zdravlja živčanoga sustava. Takva primjena povezuje se s njegovim bogatim sadržajem vitamina, minerala i antioksidansa, iako za neke od navedenih učinaka još nema dovoljno kliničkih dokaza. Zbog visokoga udjela prehrambenih vlakana mango povoljno djeluje na probavni sustav, potiče redovitu probavu i može pomoći osobama koje imaju problema s usporenim radom crijeva ili povremenim zatvorom.
