NEDJELJA RUŽA Silazak Duha Svetoga i rođenje Crkve

Foto: Shutterstock | Blagdan Duhova podsjeća da čovjeku Božji duh daje snagu za ljubav, opraštanje i život u miru

Blagdan Duhova, poznat i kao Pedesetnica, jedan je od najvažnijih kršćanskih blagdana. Slavi se pedeset dana nakon Uskrsa i označava silazak Duha Svetoga na apostole okupljene u Jeruzalemu. Taj događaj smatra se rođenjem Crkve jer su apostoli, ohrabreni snagom Duha Svetoga, počeli javno propovijedati evanđelje svim narodima.

U Djelima apostolskim opisuje se kako se iznenada začuo šum s neba poput silnoga vjetra te su se nad apostolima pojavili ognjeni jezici. Svi su bili ispunjeni Duhom Svetim i počeli su govoriti različitim jezicima kako bi ih ljudi iz mnogih zemalja mogli razumjeti. Taj događaj pokazuje da je Božja poruka namijenjena svim ljudima i narodima bez obzira na jezik ili podrijetlo. Apostol Petar tada je održao snažan govor nakon kojega se mnogo ljudi obratilo i primilo krštenje.

Duhovi imaju duboko značenje za vjernike jer simboliziraju snagu, zajedništvo, vjeru i Božju prisutnost među ljudima. Duh Sveti je tješitelj, vodič i darovatelj mudrosti. Zato se na taj blagdan vjernici posebno mole za mir, razumijevanje i obnovu duha. Na Duhove je boja liturgijskoga ruha crvena, koja simbolizira vatru Duha Svetoga i njegovu snagu.

Mnogi pape tijekom povijesti govorili su o važnosti Duhova. Sveti papa Ivan Pavao II. isticao je da je Duh Sveti izvor nade i jedinstva među ljudima te je često pozivao mlade da otvore svoja srca Božjemu djelovanju. Papa Benedikt XVI. govorio je kako Duh Sveti daje hrabrost kršćanima da svjedoče svoju vjeru u svijetu punu izazova. Papa Franjo naglašavao je da Duh Sveti donosi radost, mir i ljubav te potiče ljude na solidarnost i pomaganje drugima.

Blagdan Duhova i danas okuplja vjernike diljem svijeta. U molitvi, misnim slavljima i zajedništvu ljudi se prisjećaju dolaska Duha Svetoga i važnosti vjere u svakodnevnom životu. Taj blagdan podsjeća da čovjek nije sam, nego da mu Božji duh daje snagu za ljubav, opraštanje i život u miru s drugima.

Rame za plakanje, zagrljaj u radosti i sve između

Studentica druge godine Prehrambeno-biotehnološkoga fakulteta Tamara Perlić iz zagrebačke župe Blažene Djevice Marije Pomoćnice kršćana na Knežiji svoju vjeru živi kroz salezijanski duh i pobožnost Mariji Pomoćnici. U župi djeluje kao salezijanska animatorica i kateheta prvopričesnicima, a upravo su je salezijanci naučili jednostavnomu i djetinjemu pouzdanju u Gospu. »Budući da sam o vjeri većim dijelom doznala od salezijanaca, naučila sam se često obraćati Gospi za pomoć, po primjeru don Bosca koji je tako učio svoje mlade«, svjedoči Tamara.
Mariju doživljava kao majčinsku prisutnost u svim životnim trenutcima. »Gospi se često obraćam kada mi je teško, kao malo dijete koje kada padne, zaplače za majkom«, kaže i dodaje da na Gospu gleda »kao na rame za plakanje, zagrljaj u radosti i sve između«. U salezijanskim oratorijima posebnu važnost imaju krunica i »don Boscove tri Zdravomarije«, a u župi na Knežiji svake se večeri moli hodajuća krunica u dvorištu crkve. Tamara ističe da upravo u trenutcima najvećih teškoća spontano poseže za krunicom. Vjeruje da je Gospa preko molitve učinila mnoga dobra u njezinu životu, među kojima i povratak jedne drage osobe praktičnomu življenju vjere. Oko vrata nosi čudotvornu medaljicu kao znak da Marija uvijek stoji uz nju. Prisjeća se i zahtjevnoga usmenoga ispita na fakultetu: »Između pitanja sam molila Zdravomarije, a ispit sam prošla.«
U zajedništvu mladih na Knežiji često se može čuti jednostavna rečenica: »Izmoli koju Zdravomariju za mene.« Upravo u toj jednostavnosti, kaže Tamara, prepoznaje se ono što je učio i don Bosco: »Sve je učinila Ona.«

Ruže – vatreni jezici Duha Svetoga

Pedesetnica, blagdan silaska Duha Svetoga na apostole, blagdan je kojim Crkva završava uskrsno vrijeme. U hrvatskoj tradiciji često se naziva i Duhovi, no poznat je i kao Nedjelja ruža. Taj naziv povezan je sa starim običajem ukrašavanja crkava ružama i posipanja latica ruža sa stropova crkava, koje simboliziraju silazak Duha Svetoga i vatrene jezike opisane u Djelima apostolskim. U Italiji se Pedesetnica stoljećima naziva »Pascha rosatum«, a najpoznatija crkva koja i danas njeguje tu tradiciju crkva je svete Marije i svetih mučenika, odnosno Panteon u Rimu. Ondje se na kraju mise na Duhove kroz otvor kupole posipaju crvene latice ruža, što je običaj koji datira još od 609. godine. Ruža je tako postala simbol ljubavi, snage i obnove koju Duh Sveti donosi čovjeku. A Majku Božju, koja je bila tako važna i svetomu Ivanu Boscu o kojem pišemo, ističući poseban pastoralni salezijanski pristup, u litanijama nazivamo »Ružom otajstvenom«. I ne zaboravljamo da je ona s apostolima molila u dvorani posljednje večere kada je na sve njih sišao Duh Sveti.

Marija Pomoćnica kao nadahnuće salezijanskoga odgoja mladih

Marija Pomoćnica zauzima posebno mjesto u salezijanskoj duhovnosti jer je njoj sv. Ivan Bosco povjerio cijelo svoje djelovanje među mladima. Don Bosco nije promatrao Mariju samo kao nebesku zaštitnicu, nego kao majku, učiteljicu i trajnu pratiteljicu salezijanskoga poslanja.

Vjerovao je da je sve što je ostvario učinjeno po njezinu zagovoru i pomoći, zbog čega je često ponavljao: »Pouzdajte se u Mariju Pomoćnicu i vidjet ćete što su čudesa.« U salezijanskoj duhovnosti Marija Pomoćnica uzor je povjerenja u Boga, jednostavnosti i služenja drugima. Ona je primjer kako živjeti vjeru u svakidašnjici, osobito u odnosu prema mladima, siromašnima i potrebitima.

Važnost Marije Pomoćnice vidljiva je i u djelovanju salezijanaca i salezijanki. Mnoge zajednice, škole, župe i udruženja nose njezino ime te promiču marijansku duhovnost među djecom i mladima

Don Bosco je mlade učio da se utječu Mariji u svim životnim teškoćama te ih je poticao na molitvu krunice i pouzdanje u njezinu zaštitu. Zato se blagdan Marije Pomoćnice, 24. svibnja, smatra najvećim salezijanskim blagdanom. Važnost Marije Pomoćnice vidljiva je i u djelovanju salezijanaca i salezijanki. Mnoge zajednice, škole, župe i udruženja nose njezino ime te promiču marijansku duhovnost među djecom i mladima. Družba Kćeri Marije Pomoćnice, koju su osnovali don Bosco i sv. Marija Dominika Mazzarello, posebno svjedoči koliko je marijanska dimenzija duboko ukorijenjena u salezijanskom poslanju. A ona se očituje i u odgojnom sustavu svetoga Ivana Bosca. Njegov preventivni sustav, koji se temelji na razumu, vjeri i ljubaznosti, bio je prožet marijanskim duhom. Don Bosco je smatrao da mladi kroz odnos s Marijom mogu razviti osjećaj sigurnosti, odgovornosti i blizine Bogu.

Zato salezijanska duhovnost naglašava vedrinu, zajedništvo i povjerenje, a Marija Pomoćnica prikazuje se kao majka koja prati mlade na njihovu životnom putu i pomaže im u donošenju ispravnih odluka. Salezijanska duhovnost nezamisliva je bez Marije jer ona salezijancima pokazuje kako biti blizu mladima, kako živjeti radosno i kako s vjerom prihvaćati svakodnevne izazove. Marija Pomoćnica temeljni je dio salezijanske tradicije, ali i živa prisutnost i nadahnuće koje i danas vodi salezijansku obitelj u njezinu radu i odgoju mladih.

Priredili: Lea Galić, Filip Naglić, Nika Obadić, Ema Raguž