Hrvatski književnik Ivan Goran Kovačić desetljećima je bio slavljen kao »partizanski pisac«, premda je istina samo jedna: Goran je bio hrvatski pisac!
Rođen je u Lukovdolu u Gorskom kotaru 21. ožujka 1913. Iz ljubavi prema zavičaju pridjenuo je ime Goran. U Zagrebu je završio gimnaziju 1932., polazio je studij slavistike na Filozofskom fakultetu do 1935., potom se posvetio književnomu i novinarskomu radu u HSS-ovu »Hrvatskom dnevniku« i »Novostima«. Nakon uspostave NDH bio je imenovan upraviteljem pošte u Foči, a zatim ga je dr. Mate Ujević povukao u Hrvatski izdavalački bibliografski zavod, gdje mu je povjerio uređivanje udžbenika. Otišavši potkraj 1942. s Nazorom u partizane, već u srpnju 1943. ubili su ga četnici nakon što se bolestan sklonio u istočnobosansko selo Vrbnicu, čime se proročki ostvario stih iz njegove pjesme: »U planini mrkoj nek mi bude hum.«
Objavljivati je započeo 1929. u listu »Omladina«, zatim u »Anđelu čuvaru« (kao i Jure Kaštelan) te u još dvadesetak časopisa i novina. Pisao je na štokavskom i kajkavskom književnom jeziku. Prevodio je s engleskoga, francuskoga, ruskoga i slovenskoga, a njegova su djela prevedena na više jezika.
Kovačić nije bio komunist. Naprotiv! No bio je čovjek pravice, ljubavi za zavičaj i dom. Božidar Petrač ističe knjigu »Dani gnjeva« kao iskaz njegova hrvatstva, gdje u liku bakice Ravnove izriče svoj credo: »Vidiš, dušo, ne daj svoju grudu, svoje pravo, svoju slobodičicu, svoje ime nikom… ni caru, ni kralju, ni banu! Ne daj se prevrnuti, nego ti prevjeri koga možeš! Sučeli se! Ne izmiči rogove, kada ih imadeš!« Tim motivom vođen, nemirna temperamenta, otišao je »u šumu«, o čemu njegov prijatelj Stjepan Golubić svjedoči: »Vjerovao je, da ide u borbu na korist Domovini, kao i toliki drugi, jedni na lijevo, drugi na desno, kako se to običaje govoriti. Išli su dati za Hrvatsku svoje živote. Njihova je i naša tragedija da su drugi, a ne hrvatski narod, brali plodove njihove krvi.«
Poezija mu je svojevrstan spoj etike i poetike. Najpoznatije djelo je »Jama«, snažna poema o smrti i slobodi, do danas ne odgonetnuta do kraja. Napisao je više toplih domoljubnih i religioznih pjesama, božićnih i uskrsnih, posvećenih crkvama, anđelima, Kristu… (L)
