Međunarodni dan bioraznolikosti održava se 22. svibnja, a taj dan ujedno je Dan zaštite prirode u Hrvatskoj. Ujedinjeni narodi proglasili su Međunarodni dan bioraznolikosti da bi povećali svijest o njezinu značaju, ali isto tako upozorili na njezinu ugroženost. Ovogodišnji se dan slavi pod sloganom: »Naša bioraznolikost, naša hrana, naše zdravlje« – jer bez bioraznolikosti nema ni hrane ni zdravlja, ona je esencijalna infrastruktura koja podržava sve oblike života na Zemlji, uključujući i ljude.

Iako čovječanstvo egzistencijalno ovisi o uslugama ekosustava i bioraznolikosti, svojim postupcima pokazuje da nije svjesno te životne povezanosti. Koliki je razmjer uništavanja mreže života koja obavija Zemlju, a naziva se šestim masovnim izumiranjem, pokazuje izvješće koje su u ponedjeljak 6. svibnja objavili Ujedinjeni narodi. Riječ je o najcjelovitijoj analizi stanja bioraznolikosti i ekosustava dosad i dolazi u kritičnom trenutku za planet. Prema izvještaju na 1800 stranica međuvladina tijela Intergovernmental Science-Policy Platform on Biodiversity and Ecosystem Services (IPBES) koji je tijekom tri godine sastavilo 145 stručnjaka iz 50 zemalja uz pomoć 310 suradnika, kroz nekoliko desetljeća moglo bi izumrijeti čak milijun životinjskih i biljnih vrsta, više nego ikad u ljudskoj povijesti. Nažalost, glavni krivac za to je – čovjek. Odnosno, njegov neodrživ životni stil kojim dugoročno ugrožava i mogućnost zadovoljenja vlastitih osnovnih potreba.

Među najvećim su pokretačima degradacije prirode uporaba zemljišta i mora, izravna uporaba organizama, klimatske promjene, onečišćenje i invazivne vrste. Prema izvješću IPBES-a, postoje jasni dokazi da su sadašnji obrasci proizvodnje i potrošnje neodrživi te da su potrebne promjene u ekonomskoj, društvenoj, političkoj i tehnološkoj sferi s obzirom na to da su ljudi uništavanjem bioraznolikosti i usluga ekosustava dosegnuli razinu na kojoj ugrožavaju i svoju dobrobit, barem jednako kao i time što su uzrokovali klimatske promjene.

Novi izvještaj IPBES-a na 1800 stranica unatoč poraznim podatcima govori da nije prekasno, »ali jedino ako počnemo sada, na svakoj razini, od lokalne do globalne«

Kako je rekao predsjednik IPBES-a sir Robert Watson: »Zdravlje ekosustava o kojima ovisimo zajedno s drugim vrstama pogoršava se brže nego ikada. Narušavamo temelje naših ekonomija, sredstava za život, sigurnosti hrane, zdravlja i kvalitete života širom svijeta.« Naime, tri četvrtine kopnenoga okoliša i oko 66 posto morskoga znatno je promijenjeno ljudskim djelovanjem. Ti su trendovi u prosjeku bili manje ozbiljni ili čak izbjegnuti u područjima koja drže ili njima upravljaju starosjedilački narodi i lokalne zajednice. Više od trećine zemljine površine i gotovo 75 posto slatkovodnih resursa danas se rabi za uzgoj stoke ili usjeva. Vrijednost poljoprivredne proizvodnje od 1970. povećala se za gotovo 300 posto, sječa drveća porasla je za 45 posto, a svake se godine globalno vadi oko 60 milijardi tona obnovljivih i neobnovljivih resursa – dvostruko više nego 1980. Degradacija zemljišta smanjila je produktivnost 23 posto kopnene površine, gubitkom oprašivača godišnje je ugroženo do 577 milijardi dolara usjeva, a između 100 i 300 milijuna ljudi izloženo je povećanu riziku od poplava i uragana zbog gubitka obalnih staništa i njihove nedovoljne zaštite.

Vapaj mreže života na Zemlji

U 2015. je 33 posto morskih ribljih zaliha na neodrživoj razini, 60 posto je lovljeno na granici održivosti, a samo 7 posto na razini nižoj od one koja je održiva. Urbana područja udvostručila su se od 1992., a onečišćenje plastikom poraslo je za deset puta od 1980. Godišnje se 300 do 400 milijuna tona teških metala, otapala, toksičnoga mulja i drugih otpada iz industrijskih postrojenja slijeva u vode. Gnojiva koja su došla do obalnih ekosustava proizvela su više od 400 »mrtvih zona« u oceanu, ukupno više od 245 000 kvadratnih kilometara, što je površina Ujedinjenoga Kraljevstva.

Prosječna brojnost autohtonih vrsta u većini velikih kopnenih staništa pala je za najmanje 20 posto, uglavnom od 1900., ugroženo je više od 40 posto vrsta vodozemaca, gotovo 33 posto koralja i više od trećine svih morskih sisavaca. Ugroženi su i kukci, a posebno su ugroženi oprašivači poput pčela. Od 16. stoljeća izumrlo je najmanje 680 vrsta kralježnjaka, do 2016. izumrlo je i 9 posto svih udomaćenih pasmina sisavaca koji su služili za hranu i poljoprivredu, a ugroženo je još najmanje tisuću vrsta. Nažalost, ekosustavi, vrste, divlje populacije, lokalne sorte i pasmine udomaćenih biljaka i životinja smanjuju se, propadaju ili nestaju, čime se smanjuje i trga mreža života na Zemlji.

Što je bioraznolikost?
Bioraznolikost označava sveukupnu raznolikost života na Zemlji, sve biljke i životinje koje su sastavni dio kopnenih, morskih i drugih vodenih ekosustava, a uključuje genetsku raznolikost unutar vrsta te raznolikost među vrstama i raznolikost ekosustava. Upravo su raznolikost vrsta i staništa temelj zdravlja ekosustava.

 

Gubitak bioraznolikosti stoga nije samo okolišni problem, nego i razvojni, ekonomski, sigurnosni, društveni i moralni. Izvješće je utvrdilo i nekoliko smjerova u kojima bi se trebale poduzimati aktivnosti kako bi se preokrenuo taj zabrinjavajući trend, uključujući jaču međunarodnu suradnju, primjenu cjelovitijih pristupa u donošenju odluka te jačanje okolišnih zakona i praksa. Također su utvrđena prirodna rješenja koja mogu donijeti i šire društvene promjene. Tako primjerice smanjivanje sječe šuma te pošumljavanje, obnova močvara i ostalih ekosustava, uz poljoprivredne prakse koje u tlu povećavaju organsku tvar, čine više od trećine ukupnih napora potrebnih do 2030. godine da bi se podizanje globalne temperature zadržalo ispod 2 Celzijeva stupnja. Također, oprašivači ili prirodni neprijatelji štetnika mogu povećati prinose u poljoprivredi, a istodobno smanjiti uporabu štetnih kemikalija.

Koraljni grebeni i šume mangrova štite obalna područja od ekstremnih vremenskih događaja, a urbana zelena područja mogu unaprijediti mentalno i tjelesno zdravlje ljudi. Unatoč svim poražavajućim dokazima ljudske nebrige za zemaljski vrt, vremena za promjenu još ima. Jer kako je rekao sir Robert Watson: »Izvješće nam također govori da nije prekasno, ali jedino ako počnemo sada, na svakoj razini, od lokalne do globalne.« S obzirom na to da se čovječanstvo, barem onaj dio koji živi u razvijenom dijelu svijeta, poziva na razum kao glavnu oznaku ljudskoga bića koja ga razdvaja od ostalih, a znanost je utemeljena upravo na njemu, te da su UN-ove izvještaje o klimatskim promjenama, a sad i o ubrzanom izumiranju vrsta, izradili upravo znanstvenici, valja se nadati da će to biti dovoljan poticaj da čovječanstvo napokon napravi radikalan zaokret. Kako kaže Cristiana Pasca Palmer, izvršna tajnica UN-ove Konvencije o biološkoj raznolikosti, »svijet je na raskrižju i ljudska se civilizacija potencijalno suočava s egzistencijalnom prijetnjom zbog kombinacije negativnih utjecaja klimatskih promjena i uništavanja ekosustava te s tim povezanim ekonomskim troškovima i društvenim poremećajima«. »Znanost je govorila jasno i glasno – o klimi, bioraznolikosti i uporabi resursa. Rješenja i alati dostupni su kako bi se spriječila kriza, ali to zahtijeva duboku promjenu u ekonomskim i političkim paradigmama. To zahtijeva vodstvo od vrha i od dna, a prije svega partnerstvo i zauzetost u potpori pravednim i uključivim tranzicijama u punoj solidarnosti s najranjivijim osobama koje ne treba ostaviti iza sebe.«

Što je IPBES?
Često opisivan kao IPCC (Međuvladin panel o klimatskim promjenama) za bioraznolikost, IPBES je neovisno međuvladino tijelo više od 130 vlada članica. Njegovim utemeljenjem 2012. kreatorima politike dane su objektivne znanstvene procjene o stanju biroaznolikosti, ekosustava i njihovu doprinosu, kao i alatima i metodama za njihovu zaštitu i održivu uporabu.

IZVORPrilika 151/2019.
Prethodni članakZAR SE USPROTIVITI VOLJI BOŽJOJ? Izvor poslanja nije u čovjeku, nego u Bogu
Sljedeći članakIZBORI ZA EUROPSKI PARLAMENT U SVJETLU KRIZE POLITIČKE LEGITIMNOSTI Ima li izbora?