Široj je hrvatskoj javnosti, najvjerojatnije, promaknuo podatak da je nedavno održane 52. đakovačke vezove uveličala zemlja partner Ukrajina. Stoga smo zamolili karijernoga diplomata Jaroslava Simonova, koji je od kolovoza prošle godine imenovan otpravnikom poslova ukrajinskoga veleposlanstva u RH, da pojasni kako je došlo do spomenutoga partnerstva i iznese svoje mišljenje o nizu aktualnih i zanimljivih diplomatskih tema. Rođen je g. 1979. u Kijevu, gdje je završio gimnaziju te magistrirao slavensku filologiju, hrvatski jezik i književnost na Kijevskom sveučilištu »Taras Ševčenko«, a isto tako i na Fakultetu međunarodnih odnosa Međunarodnoga sveučilišta Ukrajina također u Kijevu. Osim toga završio je tečaj »Hrvatski za strance« na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomatsku karijeru započeo je g. 2005. u RH, nastavio u Armeniji od 2011. do 2013. te ponovno u RH. U Ministarstvu vanjskih poslova Ukrajine povjereni su mu odnosi s Republikom Moldavijom i kasnije sa zemljama jugoistočne Europe. Govori hrvatski, engleski, ruski i češki.
SIMONOV: Ove je godine Ukrajina nastupila kao zemlja partner te manifestacije, što je za nas velika čast i ponos. Želio bih zahvaliti đakovačkomu poglavarstvu, a mi smo se kao veleposlanstvo uključili u taj projekt. S ciljem što bolje prezentacije naše zemlje obratili smo se ukrajinskoj etnografskoj instituciji »Muzej Ivana Gončara« iz Kijeva, koja je jedna od najjačih institucija u našoj zemlji vezana uz skupljanje, čuvanje i prezentaciju ukrajinskoga folklora i etnografije. Tijekom boravka u Đakovu hrvatskoj su javnosti prezentirane ukrajinske nošnje, tradicionalne pjesme i plesovi te običaji. Isto tako bile su organizirane radionice za djecu i odrasle u kojima su se sudionici mogli okušati u izradi tradicionalnih ukrajinskih suvenira te pripremi jela naše nacionalne kuhinje. Posebno mi je drago da su hrvatski sudionici i gledatelji uočili puno sličnosti između hrvatskih i ukrajinskih tradicija, što je dokaz bliskosti naših naroda, koja se odražava na iznimno prijateljstvo.
SIMONOV: Bogata kulturna suradnja odličan je pokazatelj naših bliskih i prijateljskih odnosa. Mi kao veleposlanstvo puno radimo na unaprjeđenju naše kulturne razmjene. Tijekom posljednje dvije godine u Hrvatskoj su objavljene četiri knjige vodećih ukrajinskih pisaca – dva romana Oksane Zabuško i po jedan Oleksandra Irvaneca i Jurija Viničuka. Isto tako prevedene su na hrvatski jezik i objavljene knjige poznatih ukrajinskih autora, »Zakon puža« i »Vrtlar iz Očakova« Andreja Kurkova te »Feliks Austrija« Sofije Andruhovič. U desetak hrvatskih gradova gostovala je izložba primijenjene umjetnosti »Petrikivski rospis« koji spada u nematerijalnu baštinu UNESCO-a. Naš folklor u Hrvatskoj dobro predstavljaju umjetnička društva ukrajinske i rusinske manjine. U lipnju ove godine zajedno smo s našom manjinom te uz potporu zagrebačkoga poglavarstva sudjelovali na Danu nacionalnih manjina Zagreba, manifestaciji održanoj u paviljonu na Zrinjevcu. U Rijeci je 21. lipnja održan Festival pjesme, glazbe, plesa i likovne umjetnosti. Oko 30 iznimno talentiranih mladih Ukrajinaca omogućilo nam je uživanje u suvremenoj i narodnoj ukrajinskoj pjesmi, a u Vukovaru je održana 11. središnja manifestacija Ukrajinaca RH – Dani ukrajinske kulture, u kojoj su sudjelovali i gosti Ukrajinci iz Srbije, BiH, Slovenije i Ukrajine.
S druge strane Hrvatska je dobro prezentirana u Ukrajini na kulturnom planu. U svibnju na obilježavanju Dana Europe u Odesi bila je predstavljena izložba slika »Bljesak različitosti« hrvatskih autora iz Osijeka Marija Romulića i Dražena Stojčića. A u Lavovskom povijesnom muzeju održana je izložba slika hrvatskoga umjetnika Marka Vrdoljaka »Zeleno-plava Hrvatska«.
SIMONOV: Želio bih istaknuti da Ukrajina i Hrvatska imaju iznimne odnose na svim razinama – političkoj, društvenoj, kulturno-humanitarnoj. Ti odnosi grade se na temelju povijesnoga prijateljstva i poštovanja. Između naših država nema otvorenoga pitanja. Uvijek smo imali razumijevanja i mogli smo se osloniti jedni na druge u najodgovornijim trenutcima naše nove povijesti. Stoga bih htio zahvaliti čelnicima Republike Hrvatske na podršci, koju mi osjećamo danas, pogotovo kad se radi o suradnji na međunarodnoj razini. Republika Hrvatska kao zemlja članica Europske unije i NATO-a pruža Ukrajini svestranu podršku i pomoć u situaciji u kojoj je naša zemlja suočena s vanjskom vojnom agresijom, a isto tako znatno pomaže svojim konzultacijama u transformaciji i približavanju Ukrajine standardima EU-a i Sjevernoatlantskoga saveza. Iznimno smo zahvalni hrvatskoj strani, posebno predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću, na njegovoj inicijativi za uspostavljanje radne skupine za prenošenje iskustva Hrvatske Ukrajini u mirnoj reintegraciji privremeno okupiranih teritorija i na drugoj pomoći koju Hrvatska pruža mojoj zemlji.
U posljednje četiri godine tijekom kojih se Ukrajina bori za svoj suverenitet i teritorijalni integritet Hrvatska je pružila humanitarnu pomoć stanovništvu ratom zahvaćenih područja, preuzela na sebe rehabilitaciju skupine ranjenih ukrajinskih vojnika i omogućila odmor i rehabilitaciju na Jadranu velikomu broju ukrajinske djece stradale u ratu. Moram spomenuti i počasne konzule Ukrajine Ivicu Pirića i Nikolu Turčića, hrvatske državljane koji su na vlastiti teret ugostili više od tisuću djece iz Ukrajine.
Ako ćemo govoriti o našim političkim kontaktima, oni su jako intenzivni. Ove smo godine uspjeli obnoviti rad bilateralne međuvladine komisije za gospodarsku suradnju, realizirati posjete Hrvatskoj potpredsjednice ukrajinske Vlade Ivane Klimpuš-Cincadze, prve potpredsjednice Vrhovne rade Irine Gerašćenko, ministra obrane Stepana Poltoraka, ministra za pitanja privremeno okupiranih ukrajinskih područja Vadima Černiša, a i mnogih drugih. Isto tako bilo je održano nekoliko sastanaka predsjednika Ukrajine Petra Porošenka s predsjednicom RH Kolindom Grabar-Kitarović i predsjednikom Vlade Andrejem Plenkovićem na međunarodnim forumima i sastancima. Posebno bih želio zahvaliti građanima Hrvatske. Svakoga dana dobivamo puno pisama podrške i suosjećanja.
SIMONOV: Moram istaknuti da imamo velik potencijal gospodarske suradnje, koji, na žalost, još uvijek nije realiziran u punim opsezima. Aktualna situacija u Ukrajini odražava se i na bilateralnoj robnoj razmjeni. Prošle godine imali smo npr. smanjenu robnu razmjenu – izvoz iz Ukrajine u usporedbi sa 2016. godinom pao je za 38 posto, a uvoz hrvatske robe u Ukrajinu porastao je za 5 posto. Ove godine došlo je do znatnoga porasta trgovine. Samo u prvom tromjesečju 2018. izvoz ukrajinskih proizvoda u Hrvatsku te uvoz hrvatskih proizvoda u Ukrajinu porastao je za 70 posto.
Razvija se i bilateralna kooperacija. Primjerice hrvatska tvrtka »Dalekovod« gradi u Ukrajini elektroenergetske vodove i transformatorske stanice u vrijednosti većoj od 120 milijuna eura. »Azovsko brodogradilište« proizvodi dijelove za tanker koji se gradi u hrvatskom brodogradilištu »Brodotrogir«. Od 2017. hrvatska tvrtka »Crosco« počela je istraživanje nafte u Poltavskoj regiji na temelju ugovora s ukrajinskim državnim poduzećem »Ukrgazvidobuvannja«.
Postoje interesi Ukrajine za poboljšanje sigurnosti opskrbe prirodnim plinom, što stvara mogućnost pridruživanja inicijativi hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović »Jadran – Baltik – Crno more«, koja će spojiti LNG terminale na Baltičkom moru i Jadranu. Postojeći potencijal Ukrajine za sudjelovanje u ujedinjenom europskom energetskom tržištu važan je čimbenik suradnje Ukrajine i Hrvatske u energetskom sektoru.
SIMONOV: Mi Ukrajinci ipak imamo sreću dublje osjetiti i doživjeti Hrvatsku upravo zbog bliskosti i srodnosti mentaliteta i jezika. Mi ne samo da uživamo u turističkoj ponudi, nego i nalazimo zajednički jezik s Hrvatima, stječemo prijatelje, a u hrvatskoj kulturi s iznenađenjem prepoznajemo elemente svoje vlastite. Dolazak Ukrajinaca na Jadran svake godine raste sa zavidnom progresijom. Na primjer 2017. godine u Hrvatskoj je boravilo 60 tisuća ukrajinskih turista, a ove ih se godine očekuje 80 tisuća. To možda nije prevelik broj s obzirom na zemlju od 46 milijuna stanovnika, ali dinamika je svakako dobra. Relativno malen broj naših turista u Hrvatskoj moguće je objasniti i time da su do ljeta 2017. godine ukrajinski državljani morali ishodovati vize za dolazak u zemlje Europske unije. Stoga je puno Ukrajinaca za odmor odabiralo druga turistička odredišta, kao na primjer Tursku ili Egipat. Sada se situacija promijenila. Od prošle godine ukrajinski državljani imaju mogućnost bezviznoga posjeta zemljama članicama EU-a, što će se sigurno odraziti i na broj dolazaka naših turista u Hrvatsku.
SIMONOV: Ukrajinci i Rusini u Hrvatskoj pripadaju najstarijoj ukrajinskoj manjini u svijetu. Naša manjina u Hrvatskoj sastavni je dio šarenila kultura i tradicija kojim se Hrvatska s pravom ponosi. Ukrajina visoko cijeni odnos Hrvatske prema našoj manjini. Kao pripadnici autohtone manjine oni uživaju sva prava, predviđena hrvatskim zakonom. Ukrajinci i Rusini imaju pravo i na svoga zastupnika u Hrvatskom saboru, koji se bira od grupe raznih manjina, a predstavnici ukrajinske i rusinske nacionalne manjine biraju se i u lokalna gradska, općinska i županijska upravna tijela u RH. Hrvatska omogućuje učenje ukrajinskoga jezika, a Ukrajinci sudjeluju u svim glavnim manifestacijama širom vaše zemlje. Ukrajinci u Hrvatskoj posebno su ponosni na spomenik velikanu naše kulture, pjesniku Tarasu Ševčenku, koji je podignut u Ukrajinskoj ulici u Zagrebu g. 2015. A u središtu Zagreba postoji čak i ukrajinski dućan »Boršč«, što upotpunjuje kulturnu prezentaciju Ukrajinaca i gastronomskim elementom.
SIMONOV: Želio bih prije svega istaknuti da je vjera u životu Ukrajinaca tradicionalno vrlo važna. Oko 67 posto stanovništva su pravoslavni, oko 0,8 % rimokatolici, 9 % grkokatolici, oko 2,2 % protestanti, a oko 11 % stanovništva ne pripada ni jednoj vjerskoj zajednici.
Pravoslavnu Crkvu u Ukrajini predstavljaju tri konfesije: Ukrajinska pravoslavna Crkva Kijevskoga patrijarhata, Ukrajinska pravoslavna Crkva Moskovskoga patrijarhata i Ukrajinska autokefalna pravoslavna Crkva. U zadnje vrijeme u Ukrajini broj vjernika Ukrajinske pravoslavne Crkve Kijevskoga patrijarhata i Ukrajinske autokefalne pravoslavne Crkve u stalnom je porastu. Stoga je pravoslavna zajednica Ukrajine nedavno izrazila želju i započela proces priznavanja autokefalnosti Pravoslavne Crkve u Ukrajini.
Predsjednik Ukrajine Petro Porošenko u travnju ove godine obratio se Svetomu sinodu Ekumenske patrijaršije i patrijarhu Bartolomeju sa zamolbom da pomogne u proglašenju autokefalnosti Ukrajinske pravoslavne Crkve, no to je naišlo na snažan otpor ruske Crkve i države, koji smatraju da samo Moskovski patrijarhat ima pravo zastupati ukrajinsko pravoslavlje. No to je politika ucjene i zastrašivanja, čak, eto, i u vjerskim pitanjima, koja će, nadamo se, na kraju doživjeti neuspjeh.
SIMONOV: Za Međugorje znaju svi vjernici u Ukrajini. I sam planiram uskoro posjetiti to svetište s obitelji jer smatram da je to mjesto koje svatko mora vidjeti i posjetiti te se pomoliti za dobro svoga naroda i cijeloga svijeta. Iz cijele Ukrajine u Međugorje dolaze hodočasnici, i privatno i organizirano u grupama. To su uglavnom mladi ljudi i obitelji. Puno informacija može se pronaći o Međugorju u ukrajinskim medijima. Postoji čak i službeni informacijski centar Međugorje u Ukrajini, koji je umrežen sa sličnim centrima diljem svijeta.
SIMONOV: Odmah bih želio istaknuti da između Ukrajine i Rusije nema spora, a događa se pravi rat. Rusija nam je nasilno oduzela Krim, zapalila istok Ukrajine, prekršila sve postojeće međunarodne ugovore, čime je ugrozila cjelokupan svjetski poredak i međunarodno pravo. Danas cijeli svijet može vidjeti svu dubinu agresije s kojom se suočila Ukrajina. Događaji koji se sada odvijaju na istoku moje zemlje nisu problemi samo Ukrajine, nego i znatno šire. Danas vidimo da s teritorija Rusije preko granice ruski artiljerijski sustavi gađaju naše snage. Gotovo svaki dan na crti razgraničavanja ginu naši vojnici od ruskoga oružja. Rusija cinično drži u svojim zatvorima političke zatvorenike, kao što je, na primjer, redatelj s Krima Oleg Sentsov, samo zbog toga što nisu htjeli izdati svoju domovinu te su ostali ukrajinski domoljubi.
Stoga tražimo rješenje uz pomoć međunarodne zajednice jer se ne radi o običnom terorizmu, nego o napadu jedne države, koja posjeduje i nuklearno oružje, na drugu suverenu državu. Upravo zbog toga sve što se događa u Ukrajini izravna je prijetnja ne samo Ukrajini, nego i cijelomu europskomu i svjetskomu poretku jer nitko ne može danas biti siguran kamo će to sve otići. Pitanje pronalaženja rješenja i smirivanja situacije u mojoj zemlji sada je vrlo aktualno za čitavu svjetsku zajednicu jer samo zajedničkim naporima možemo zaustaviti daljnje širenje te agresije. Vjerujem da odlučna riječ Europe, SAD-a i drugih država te uvođenje odgovarajućih mjera može pridonijeti uspostavljanju mira. Ali i svjesni smo da svoje pravo na slobodu moramo izboriti sami.
