JE LI KRŠĆANIN PRED BOGOM »INDIVIDUALAC«? Kršćanska i nekršćanska mistika

Foto: Shutterstock

Mistika je u kršćanskom teološkom shvaćanju duboko iskustvo milosti, ničim prouzročeno, nego čistim Božjim darom ostvareno. To je dubinsko iskustvo u smislu osobnoga trojstvenoga susreta. Ljubavno sjedinjenje s objavljenim Bogom, koji je posve Drugi, ali u isti mah transcendentan, tj. onaj koji je onkraj, koji nadilazi svako čovjekovo poimanje i spoznanje, i imanentan, tj. prisutan, bliz svojemu stvoru. Stoga postoji očita razlika između kršćanskoga i drugih poimanja mistike.

Autentično kršćansko mistično iskustvo odbacuje svaki oblik individualizma i uvijek ima socijalni i eklezijalni vid: čin kontemplacije ne ograničava se na sam odnos s Bogom, nego u kršćanskoj mistici ima dubok, makar skriven utjecaj na Crkvu i svijet.

Pokušavajući dati odgovor na pitanje što je zajedničko svim misticima, A. Ch. Bernard donosi neke kriterije: »Govorimo o mističnom iskustvu kada se svijesti otkriva jedan Apsolutni i kada taj Apsolutni biva spoznat na način različit od uobičajenoga. Dok taj uobičajeni teče diskurzivnim putem da bi dosegao jednostavnu spoznaju, mistični proces polazi od neposredne spoznaje stvarnosti čija se prisutnost sa sigurnošću nameće. Jasno je da se takav opis primjenjuje svakom obliku mistike, kako unutar tako i izvan kršćanske tradicije. Ono što kršćanski život precizira jest narav Apsolutnoga: Trojedini Bog koji je postao spoznatljiv u Kristu i koji nam dariva svoj život.«

Hans Urs von Baltazar navodi tri bitne značajke kršćanske mistike u odnosu na druge, nekršćanske mistike i mistične oblike, koje E. Ancilli sažimlje na sljedeći način:

1) Kršćansko mistično iskustvo jest posvemašnji Božji dar. Dok nekršćanski mistik pridaje veliku važnost raznim »tehnikama« i ljudskomu naporu kako bi dosegnuo stanje sjedinjenja, biblijski pak čovjek nema inicijativu da bi zadobio osobita religiozna iskustva ili mistično uranjanje u Boga, nego je sam Bog taj koji prvi ide u potragu za čovjekom, zahtijevajući od njega spremnost otvorenosti i posluha.

2) U kršćanskoj mistici nema dijasteze (razdvajanja) između duha i materije, jer u naumu Božjem dvije sfere, neba i svijeta, nisu međusobno tuđe. Ako se svijet po grijehu udaljio od svoga Stvoritelja, ponovno je pomiren s njime po Kristovu utjelovljenju, zahvaljujući kojemu je moguće sjedinjenje čovjeka s Bogom.

3) Nekršćanska je mistika »individualistička«, usmjerena jedino na odnos s Bogom, s Apsolutnim ili s božanstvom. Autentično kršćansko mistično iskustvo odbacuje svaki oblik individualizma i uvijek ima socijalni i eklezijalni vid: čin kontemplacije ne ograničava se na sam odnos s Bogom, nego u kršćanskoj mistici ima dubok, makar skriven utjecaj na Crkvu i svijet.

IZVORGlas Koncila br. 3/2019.
Prethodni članakKAKO NIKŠA BUDROVIĆ, HRVATSKI BRANITELJ I MINISTRANT, OPSTAJE NA HVARU Treba tražiti model opstanka na otoku kroz cijelu godinu
Sljedeći članakBLJEŠTAVILO POVRŠNIH I POGRJEŠNIH ODLUKA Duhovnost kao temelj svih odluka