Novi Zakon o mirovinskom osiguranju koji se primjenjuje od 1. srpnja dopušta člankom 100. da se pod određenim uvjetima korisnici mirovina mogu zaposliti i da uz plaću primaju i dio mirovine. Kako su neke odredbe komplicirane pa time i nejasne, valja potanje objasniti njihovo značenje u odnosu na druge odredbe na koje se upućuje u sljedećim odredbama toga zakonskoga članka.
Tako je u stavci 1. članka 100. propisano da se korisniku mirovine ostvarene prema općem ili posebnom propisu, koji se zaposli dulje od polovice punoga radnoga vremena ili počne obavljati djelatnost na temelju koje postoji obveza na osiguranje, obustavlja isplata mirovine, osim ako tim zakonom nije drukčije određeno.
Naizgled jednostavno, ali površno tumačenje može dovesti do zabluda. Uz pojam »korisnik mirovine« treba podsjetiti da Zakon posebno definira pojedine pojmove kako bi se pravilno shvaćale ostale odredbe prigodom njegove primjene (čl. 5.). Zato u tom članku pod toč. 11. navodi da je »mirovina novčano primanje iz mirovinskoga osiguranja«. Međutim, dalje u istom članku propisuje da postoje dvije vrste korisnika mirovina: »korisnik mirovine prema općem propisu« (čl. 5. toč. 21.) i »korisnik mirovine prema posebnom propisu« (čl. 5. toč. 22.).
Odmah u sljedećem članku 6. Zakon nabraja 14 raznih mirovinskih prava, među kojima je 11 raznih vrsta mirovina, i to: 1. starosna, 2. starosna za dugogodišnjega osiguranika, 3. prijevremena starosna, 4. prijevremena starosna zbog stečaja poslodavca, 5. invalidska zbog djelomičnoga gubitka radne sposobnosti, 6. invalidska zbog potpunoga gubitka radne sposobnosti, 7. privremena invalidska, 8. obiteljska, 9. dio obiteljske mirovine 10. najniža mirovina i 11. osnovna mirovina.
Dakle, na sve te vrste mirovina primjenjuje se opća odredba čl. 100. stavka 1. koja propisuje da se svim tim korisnicima mirovina isplata obustavlja ako se zaposle dulje od polovice radnoga vremena ili počnu obavljati neku djelatnost na temelju koje postoji obveza na osiguranje.
Iz toga se izvodi zaključak da se na svako zaposlenje kraće od pola radnoga vremena ne primjenjuje obustava isplate mirovine. Kako je puno radno vrijeme 7 sati dnevno, pola radnoga vremena iznosi manje od tri i pol sata dnevno. No i tu valja paziti da zaposlenje ne bude točno tri i pol sata dnevno jer u tom slučaju dolazi do obustave isplate mirovine. Dakle, zaposlenje može biti ugovoreno najviše do dva sata i 59 minuta. Međutim, Zakon u tom članku 100. ne govori kako se primjenjuje obustava u slučaju ako se počne obavljati neka djelatnost koja ne definira satnicu.
U istom članku 100. pod stavkom 3. navode se iznimke. U slučaju zaposlenja ili obavljanja neke djelatnosti mirovina se ne obustavlja: 1. korisniku starosne mirovine, starosne mirovine za dugogodišnjega osiguranika, prijevremene starosne mirovine, obiteljske mirovine i dijela obiteljske mirovine koji se nakon navršenih 65 godina tijekom korištenja mirovine zaposli dulje od polovice punog radnog vremena ili počne obavljati djelatnost na temelju koje postoji obveza osiguranja; 2. osiguranicima iz članka 11. stavka 3., članka 12. točaka 1. i 2. i članka 18. stavaka 4. i 5. koji su ostvarili pravo na starosnu mirovinu iz članka 38. ovoga Zakona bez prestanka osiguranja; 3. korisniku invalidske mirovine zbog djelomičnoga gubitka radne sposobnosti odnosno profesionalne nesposobnosti za rad; 4. korisniku starosne mirovine ostvarene prema posebnim propisima o pravima iz mirovinskoga osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba, prijašnjim propisima o pravima iz mirovinskoga i invalidskoga osiguranja vojnih osiguranika, o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, o pravima djelatnika unutarnjih poslova, o pravima djelatnika na izvršenju sankcija izrečenih za kaznena djela, privrednih prijestupa i prekršaja ili propisu o posebnim pravima iz mirovinskoga osiguranja zaposlenika na poslovima razminiranja ili propisu o pravima profesionalnih vatrogasaca; 5. korisniku koji obavlja sezonske poslove u poljoprivredi prema propisu kojim se uređuje tržište rada i drugim propisima kojima je ovo pitanje uređeno na drukčiji način odnosno izričito propisano da se ne obustavlja isplata mirovine; 6. korisniku koji ostvaruje drugi dohodak odnosno obavlja drugu djelatnost.
U stavku 5. toga članka Zakona propisano je da se gornje odredbe odgovarajuće primjenjuju i na korisnike najniže i najviše mirovine.
Načelno pitanje koje se nameće glede prava na isplatu ili obustavu isplate mirovine u slučaju zaposlenja jest pitanje pravednosti i ustavnosti pojedinih ograničenja, odnosno zabrana. Ako se pođe od činjenice da su mirovinska prava stečena prava, koja su zajamčena i Ustavom, mirovinski zakon ne bi smio uskraćivati ta prava u slučaju zaposlenja ili obavljanja neke djelatnosti. Ispravno bi bilo da se mirovine isplaćuju u slučajevima zaposlenja neovisno o tome radi li se s manje od pola radnoga vremena ili s punim radnim vremenom. To bi trebalo vrijediti za slučajeve korisnika invalidskih mirovina. Invalid koji se zaposli, a nije lažni invalid, radi na štetu svojega zdravlja i ne bi ga trebalo kažnjavati. U slučajevima bilo kakvoga zaposlenja umirovljenika oni podliježu zakonskim obvezama plaćanja svih doprinosa, kao svi drugi redoviti zaposlenici, odnosno osiguranici. Očito je da se zakonodavac donošenjem mirovinskoga zakona više povodio za političkim razlozima nego ustavnopravnim.
