Pravo na starosnu mirovinu može steći muškarac kada navrši 65 godina i ima ostvarenih najmanje 15 godina mirovinskoga staža. Međutim, za žene su propisani nešto blaži uvjeti za tzv. »prijelazno razdoblje« koje će trajati do 31. 12. 2029. Je li to prijelazno razdoblje ispravno, odnosno pravedno regulirano, moći će se zaključiti iz daljnjega analiziranja odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju.
U prijelaznom razdoblju žene ostvaruju pravo na starosnu mirovinu prema povoljnijim uvjetima, s nižom starosnom dobi, tako da se starosna granica propisana bivšim mirovinskim zakonom (60 godina života) povećava svake godine za tri mjeseca. To znači da do kraja ove godine žene mogu ostvarivati pravo na starosnu mirovinu ako imaju navršenih najmanje 61 godinu i šest mjeseci i najmanje 15 godina mirovinskoga staža. Zato već iduće godine starosna granica povećava se za tri mjeseca pa se uvjet starosti povećava na 61 godinu i devet mjeseci. Nelogičnost i nepravednost takve zakonske formulacije višestruka je i ide na štetu osiguranica. Prvo zbog činjenice da im ne daje mogućnost planiranja odlaska u mirovinu. Naime, žena koja tijekom prosinca, npr. 30. prosinca ove godine, navršava 61 godinu i šest mjeseci, mora ostvariti pravo na starosnu mirovinu sa 31. 12. ove godine. Na prvi pogled ništa strašno. Međutim, ta činjenica ima drugu štetnu posljedicu, a to je da se za izračun visine mirovine ne će uzeti u obzir njezina godišnja plaća ostvarena u toj posljednjoj godini rada, koja joj je često najpovoljnija. Naime, sadašnji mirovinski zakon propisuje da se plaća iz posljednje godine rada uzima u obračun za izračun prosjeka samo ako se ostvario staž i primilo plaću i za zadnji kalendarski dan, što znači do 31. 12. 2016. Netko može naivno zaključiti, neka radi do 31. 12. i zatraži pravo na mirovinu za dan kasnije, tj. sa 1. siječnja 2017. Nažalost, u tom slučaju ženu čekaju već drugi uvjeti starosti propisani zakonom, povećani za tri mjeseca, te mora imati doživljenih najmanje 61 godinu i devet mjeseci. Kako se često događa da se krajem godine daju otkazi, žena koja je ispunjavala uvjete starosti krajem godine, ali nije ostvarila pravo na mirovinu sa 31. 12. ove godine, a ostala je bez posla, mora čekati u idućoj godini gotovo tri mjeseca bez plaće i bez mirovine, sve dok ne doživi propisanih 61 godinu i devet mjeseci. Dakle, praktično može biti bez plaće i bez mirovine do tri mjeseca. Kreatori takvoga zakona mogu to opravdavati željom za postupnim podizanjem starosne granice za žene radi njihova tobožnjega »izjednačavanja« s muškarcima. No zbog toga nisu smjeli zanemariti ni propustiti propisati također »prijelazno razdoblje« za kraj godine u načinu obračunavanja visine mirovina brojnih žena rođenih krajem godine u prosincu, koje se nalaze u opisanoj situaciji. Moglo se propisati da se u takvim slučajevima, odnosno čak u svim slučajevima odlaska u mirovinu tijekom godine, uzimaju u obzir za izračun prosjeka plaća i plaće ostvarene u toj posljednjoj godini, pod uvjetom da su ostvarene za najmanje šest mjeseci. Tako bi se osiguranicima, ponajprije ženama, dala mogućnost odluke u izboru dana odlaska u mirovinu, s pravom uzimanja u obračun posljednje godine rada, a očuvalo bi se dostojanstvo osiguranika da na pragu svoje starosti ne odlučuje pod pritiskom kazne o izboru dana odlaska u mirovinu.
Za prijevremenu starosnu mirovinu također se mogu zapaziti nelogičnosti identične kao i kod starosne mirovine. Osnovno je pravilo da pravo na prijevremenu starosnu mirovinu stječe muškarac kada navrši 60 godina i 35 godina mirovinskoga staža. Međutim u prijelaznom razdoblju do 2029. godine žene ostvaruju pravo na prijevremenu starosnu mirovinu prema povoljnijim uvjetima, s nižom starosnom dobi, također tako da se starosna granica svake godine povećava za tri mjeseca, ali se na isti način povećavaju i godine mirovinskoga staža. U ovoj godini žena može ostvariti pravo na prijevremenu starosnu mirovinu kada doživi 56 godina i šest mjeseci i ima ostvarenih najmanje 31 godinu i šest mjeseci mirovinskoga staža. Već u 2017. g. žena mora biti starija za tri mjeseca, odnosno mora doživjeti 56 godina i devet mjeseci i imati najmanje 31 godinu i devet mjeseci mirovinskoga staža. Posebno se komplicira procjena uvjeta kada se ne poklapaju istodobno uvjeti starosti i staža. Događa se da u jednom tromjesečnom razdoblju budu ispunjeni uvjeti starosti, a tek u drugom uvjeti staža, posebice kada se radi o kraju godine. Tada se također događa da osiguranica u jednom trenutku ispunjava uvjete starosti, ali nema uvjete staža. Stoga mora proteći određeno razdoblje dok se ne ispune propisani uvjeti mirovinskoga staža. No kako se radi o kraju godine, prelaskom u sljedeću godinu već su propisni stroži uvjeti starosti, a tada i uvjeti staža. Kako mirovinski zakon propisuje da oba uvjeta (staža i starosti) trebaju biti ispunjena, osiguranica mora čekati razdoblje u kojem su oba uvjeta ispunjena. I tu su česta zakidanja glede korištenja prava na izračun prosjeka prema posljednjoj godini rada, isto kao o u slučajevima starosne mirovine.
Takav položaj osiguranika mogli bismo opisati pojednostavnjeno: »Danas ispunjavaš jedan uvjet, ali moraš čekati dok ne ispuniš i drugi, no kad ispuniš drugi uvjet, ne ispunjavaš više prvi«, moglo bi se usporediti s položajem sličnom »Prokrustovoj postelji«, što je poznato iz starogrčke antičke mitologije. Razbojnik Prokrust svoje je žrtve stavljao u krevet određene dužine. Onima koji su bili dulji od kreveta odsijecao je noge, a one koji su bili kraći nasilno je istezao. Tom se prispodobom hoće upozoriti na postojeće nelogičnosti, odnosno nepravde koje su posljedica zakona, a koje je moguće otkloniti ili ublažiti. Izdatci za proračun ne bi se povećali, a očuvalo bi se dostojanstvo osiguranika u pravu na izbor dana odlaska u mirovinu i pravo na uračunavanje posljednje godine u prosjek.
