Glas Koncila objavio je dva intervjua s dr. Franjom Tuđmanom: prvi put kao povjesničarom u srpnju 1989. godine, a drugi put kao izabranim predsjednikom u svibnju 1990., neposredno nakon održanih prvih višestranačkih izbora

U gotovo tri desetljeća dugoj povijesti samostalne i neovisne Republike Hrvatske ime dr. Franje Tuđmana kao utemeljitelja te države i osobe koja je na početku devedesetih dobila povjerenje naroda da ga povede o ostvarenje neovisne države posebno je upisano u kolektivnu memoriju. Upravo u tom kontekstu poticanja demokracije i pogleda na opće dobro i volju naroda u katoličkom tjedniku Glasu Koncila govorilo se o predsjedniku dr. Franju Tuđmanu, njegovoj funkciji i suradnji s crkvenim predstavnicima.

Poštovanje odluke naroda

Glas Koncila objavio je dva intervjua s dr. Franjom Tuđmanom: prvi put kao povjesničarom u srpnju 1989. godine, a drugi put kao izabranim predsjednikom u svibnju 1990., neposredno nakon održanih prvih višestranačkih izbora. »Crkva će uživati sve slobode«, poruka je intervjua – koji je s Tuđmanom vodio Ivan Miklenić – prenesena na naslovnoj stranici, a velik dio razgovora bio je posvećen crkvenim pitanjima i temama budući da su nove društvene prilike promijenile i položaj Katoličke Crkve i drugih vjerskih zajednica. Tako se razgovaralo o pitanju mogućnosti otvaranja crkvenih škola, dječjih vrtića, ulozi i važnosti religiozne kulture u školstvu, izgradnji crkava i povratu nacionalizirane imovine, o tome hoće li Božić biti državni blagdan, kao i o uključivanju svećenika u politiku, odnosno opasnosti klerikalizacije…

Jedno pitanje bilo je i kakvo će stajalište zauzeti novo vodstvo prema kardinalu Stepincu, na što je predsjednik Tuđman odgovorio: »Za mene kao povjesničara, kao Hrvata, slučaj Stepinac karakterističan je i znakovit jer je on stradao zato što je bio za hrvatsku državu. Bio je protiv fašizma i protiv komunizma, a bio je za hrvatsku državu. Znamo kako je bio suđen i kako je umro u zatočeništvu te mu nije bilo dopušteno da bude na svom mjestu u prvostolnoj crkvi, nego u Krašiću, a zapravo bi bili voljeli da je napustio zemlju.«

Bez podilaženja

Bio je to u svibnju 1990. godine jedan od rijetkih, ako ne i jedini tako intoniran intervju s izbornim pobjednikom dr. Tuđmanom, što je bila jasna poruka dotadašnjoj vlasti da ispoštuje volju većega dijela hrvatskoga naroda na izborima. Bio je to važan trenutak i gesta Crkve koja je htjela stati iza odluke naroda na izborima, pa se u tome može iščitavati doprinos Glasa Koncila u demokratskim procesima.

Iako se nakon prvih višestranačkih izbora u sljedećih šest godina predsjednik dr. Tuđman spominjao u više od dvije stotine brojeva »Glasa Koncila«, uvijek je to bilo u crkvenom kontekstu, pa se tako može čitati o njegovu gostovanju na svećeničkoj skupštini, o poruci koju je uputio skupu mladih katolika održanom u Širokom Brijegu, kao i susretu s apostolskim pronuncijem Gabrielom Montalvom u listopadu 1990. kada je predsjednik Tuđman službeno pozvao papu Ivana Pavla II. u Hrvatsku, a predstavnik Svete Stolice zanimao se za konfederativno uređenje buduće Jugoslavije…

No katolički tjednik nije podilazilo vlasti niti se uspostavljao blizak odnos s vladajućom strankom kako bi se moglo neutralno i slobodno izvještavati i procjenjivati politički postupci iz vizure općega dobra. Neovisnost i nepristranost na stranicama Glasa Koncila bila je maksima uredništva, a to su potvrdili i istraživači koji su analizirali tekstove i komentare nakon smrti predsjednika 1999. godine i uoči novih izbora, u kojima se podjednako kritički progovara o vladajućoj »desnici«, ali i o kritikama »ljevici« te nema pristranosti u odnosu na vladajuće strukture budući da se u nekoliko navrata pozitivno govori o potezima »ljevice«, a postupci »desnice« spominju se i u negativnom kontekstu.

O Jasenovcu i Stepincu

Već nekoliko mjeseci nakon izbora, u danima kada su iz Knina odlazili Srbi, i »Pismo seoskoga župnika«, tj. razmišljanja don Jure, bili su posvećeni Tuđmanu. Don Jure se prisjetio susreta u Beogradu pred uredom tadašnjega rimokatoličkoga nadbiskupa, kojemu je prišla jedna novinarka s pitanjem ograđuje li on od onoga što Tuđman govori protiv Srba. U tom razmišljanju don Jure, problematizirajući na koje se točno riječi referira, napisao je da »dr. Franjo Tuđman baš nije neki veliki pobožnjaković, odnosno da se ne ističe kao vjernik, te nema razloga da svaki katolički nadbiskup na svijetu i široj okolici odgovara za sve što on kaže«.

A o Tuđmanovoj se religioznosti pisalo i u tekstu na zadnjoj stranici Glasa Koncila uoči izbora s naslovom »Pred kim je Tuđman pokleknuo«, a kratka vijest donosi sljedeće: »Na ovogodišnji [1990.] Veliki petak u crkvi Hrvatskog nacionalnog svetišta Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici u obredima je sudjelovao među velikim mnoštvom vjernika i gospodin dr. Franjo Tuđman, predsjednik Hrvatske demokratske zajednice. Vjernici su sa zanimanjem gledali kako bivši uvjereni komunist prigiba koljeno na poklon križu i cjeliva ga.«

Prvi spomenuti intervju s dr. Tuđmanom 1989. godine predstavio ga je kao povjesničara i autora knjige »Bespuća povijesne zbiljnosti«, a u intervjuu s Tomislavom Vukovićem u dva nastavka bilo je riječi o tome kako je stvaran jasenovački mit, ali i o Katoličkoj Crkvi u Hrvata, posebno držanju nadbiskupa Stepinca tijekom Drugoga svjetskoga rata.

Detaljno je Glas Koncila izvijestio i o smrti prvoga hrvatskoga predsjednika dr. Tuđmana u 51. broju 1999. godine – posvećujući tomu cijelu naslovnu stranicu s fotografijom predsjednika Tuđmana s Ivanom Pavlom II. na njegovu posljednjem državničkom javnom nastupu u Vatikanu 28. listopada 1999., kao i komentar te druge priloge vezane uz pogrebni oproštaj na Mirogoju i slavlje mise zadušnice te njegov detaljni životopis. Tada je, među ostalim, zapisano: »Svojom smrću dr. Franjo Tuđman definitivno je i neopozivo zakoračio u galeriju hrvatskih velikana, državotvoraca i junaka, povijesnih ličnosti čiju važnost i veličinu za hrvatski narod objektivna znanstvena povijesna istraživanja ni objektivna politička prosudba – cjeloviti sud kojih ne treba prejudicirati – neće moći osporiti.

Molitva 15-godišnjaka Tuđmana u zadaćnici
Još je jedan zanimljiv tekst objavljen u lipnju 1990., a riječ je o bilježnici za školske zadaće iz hrvatskoga jezika koju je ispisivao gimnazijalac Franjo Tuđman i u kojoj se nalazi devet tekstova. A u prvoj zadaći Tuđman opisuje izlet u Krapinu i spominje pohod zavjetnoj crkvi na Trškom vrhu, a u trećoj zadaći opisuje božićne jaslice. Kao 15-godišnjak u osmoj zadaći Tuđman piše sastavak naslovljen »Mrtvoj majci« u povodu Majčina dana te ga završava rečenicom: »Majko, ja se molim Bogu za Tvoju dušu. Tebe molim da se Ti kod dragoga Boga moliš za mene da mi dade milost da više ne sagriješim i da mi oprosti ako sam ga uvrijedio.«

IZVORPrilika 180/2019.
Prethodni članakUZ ŠTRAJK UČITELJA I NASTAVNIKA Je li jače pravo na štrajk ili pravo na obrazovanje?
Sljedeći članakSDS-ov DOSJE O (NAD)BISKUPU VIKTORU BURIĆU (23) Biskupa šalju u šetnju »od šaltera do šaltera«