U emisiji »Hrvatska za 5« urednika Branimira Bilića izbornik Hrvatske nogometne reprezentacije Zlatko Dalić napomenuo je da su mu pouzdanje, hrabrost i vjera bili uzori u radu s »Vatrenima«. Dvadeset godina nedostajale su pobjede, a sada su »novi vatreni« igrači Perišić, Subašić, Modrić… djeca najboljih godina u športu. Voditelj emisije Branimir Bilić napomenuo je da hrvatska diplomacija takvu promociju Hrvatske ne će postići za trideset godina. Dalić je rekao: »To sam sanjao cijeli život. Ovo što smo napravili bila je promocija Hrvatske. Luka Modrić je najbolji promotor… ovo je poslije rata najbolji nogometni doživljaj. Na pitanje kako ostaje miran Dalić je odgovorio: »Molim Boga da me ne prebaci, da ostanem ponizan, da ostanem u istom smjeru… Puno sam imao pogrješaka u životu i mana i iz toga sam nešto naučio.« U emisiji je prikazano i dirigiranje Ivana Repušića münchenskim orkestrom u dresu na crveno-bijele kockice. Bila je to zaista »Hrvatska za 5«.
Zanimljivo razmišljanje o Hrvatskoj iznio je Mate Mijić u »Večernjem listu« pod naslovom »Hrvatska više nego ikad treba mučenike«, pa je važno citirati barem dio teksta: »Hrvatska danas više nego ikad treba ljude koji će, svatko u svom području, odbiti trule kompromise i odvažiti se na put čestitosti, izvrsnosti, radišnosti i poštenja. Da bi naše društvo jednog dana prosperiralo, trebaju nam ljudi koji će plivati uzvodno i stvarati umjesto slijediti trendove. Postojeći su trendovi toliko poražavajući u svakom aspektu života da nas njihovo praćenje može odvesti samo u potpunu propast. Trenutnu letargiju i loše stanje ne može popraviti nijedan političar. Društvo premreženo korupcijom, nepotizmom i posebnim interesima ne može izliječiti jedan čovjek ili nekoliko njih. To možemo samo svi zajedno, svatko u svom privatnom i poslovnom okruženju. Plivati protiv struje nikad nije bilo lako. Svetog Stjepana to je koštalo glave. Židovima i poganima donosio je Istinu koja im se nije svidjela pa su ga kamenovali do smrti. Da bi Hrvatska jednog dana bila uspješna država, i mi sami i ljudi iz naše okoline moramo čuti i progutati neke neugodne istine. Bilo bi korisno krenuti od onih najjednostavnijih da ne postoji besplatno školstvo i zdravstvo, da su sva predizborna obećanja financirana iz naših džepova, da je mirovinski sustav odavno mrtav i da je nemoralno i nenormalno primati plaću za neobavljeni rad, kao i uskratiti plaću radniku za obavljeni posao itd. (…)«
»Plaće mora biti, a posla ako bude. Svaka promjena nailazi na otpor, pogotovo kad je postojeće stanje dugotrajno ukorijenjeno u metalnom sklopu. (… ) No mučeništvo ne bi bilo što jest kad bi nagrada bila kratkoročna ili od ovoga svijeta. I zato je potrebna čvrsta vjera da bi ga se izdržalo. Jednako tako potrebna je i jasna vizija prosperitetne Hrvatske. A nju ne može ostvariti jedan čovjek ili nekoliko njih, nego savez većine građana ove zemlje koji svakodnevno mijenjaju sebe i svoje okruženje, a od političara traže isto to u onim ograničenim područjima kojima upravlja politika. Hrvatske ne bi bilo bez volje naroda izražene na referendumu o samostalnosti, neovisno o željama prvog predsjednika Tuđmana. Tako ni prosperitetne Hrvatske ne može biti bez nacionalnog konsenzusa. Samo što odluku o tome ne ćemo donositi na referendumu, nego svaki put kad se suočimo s neradom i nemoralom.«
U izložbenom prostoru crkve Gospe od Pojišana u Splitu traje izložba kapucina o. Drage Vrhovca. To je jedna u nizu njegovih izložaba koja predstavlja 110 slika velikoga formata i dijeli se na cikluse Došašće, Božićni, Sv. Tri kralja, Vazmeni i Kroz godinu, te razne vrste cvijeća i ljekovitoga bilja. »Htio sam napraviti nešto za 35 godina misništva. Zaređen sam 1983., pa sam napravio temu izložbe ‘Moj život i hod s Bogom kroz liturgijsku godinu’.« Slike su pojedinačno popraćene opisnim tekstovima. »Vjera je kao plamen svijeće koji nam valja štititi. Ponekad hladan vjetar sumnja zaprijeti da ugasi taj plamen. Tada molimo Boga da ga zaštiti svojom rukom.« O. Drago Vrhovec, rođen 1956. u Busovači, 23. lipnja proslavio je srebrenu misu, a pastoralno se skrbi za dom umirovljenika »Zenta« i dom u Vukovarskoj ulici.
U prosincu je otvorena prva izložba u zgradi Ujedinjenih naroda u New Yorku o Domovinskom ratu. Izložba pod naslovom »Dubrovnik, A Scarred City« prikazuje stravična stradanja Dubrovnika u Domovinskom ratu, kao i poslijeratnu obnovu. Izložbu je organizirao Grad Dubrovnik uz podršku Stalne misije Republike Hrvatske pri Ujedinjenim narodima, uz sponzorstvo Društva prijatelja Dubrovačke starine te pod pokroviteljstvom Predsjednice i Vlade Republike Hrvatske. U postavu izložbe, prve takve iz Hrvatske u UN-u, autora Julijane Antić Brautović, Mate Brautovića i Gorana Cvjetinovića, izložena je građa muzeja Domovinskoga rata i Zavoda za obnovu Dubrovnika, kao i fotografije Mile Kovača, Bože Gjukića, Pave Urbana, Mire Kernera i Damira Fabijanića.
Osim što donosi zoran prikaz razaranja spomeničke baštine u Domovinskom ratu i poslijeratne obnove, izložba se bavi i političkim okolnostima početka Domovinskoga rata te je tom prilikom istaknuto da su dvije osuđujuće presude generalima JNA prve osuđujuće presude u povijesti za uništavanje spomeničke baštine. U svom obraćanju na svečanom otvorenju izložbe, koje su uveličali brojni dužnosnici UNESCO-a i UN-a, gradonačelnik Mato Franković uz ostalo je govorio o žrtvama hrvatskih branitelja u obrani Dubrovnika, o civilnim žrtvama, među kojima je i petnaestero djece, te je istaknuo da se zahvaljujući i pomoći međunarodne zajednice, Dubrovnik uzdigao iz ruševina da bi ponovno zasjao, kao jedan od najljepših svjetskih povijesnih gradova. Nakon New Yorka izložba će imati i svoj stalni postav te će biti dostupna i u gradovima prijateljima kako bi što više ljudi vidjelo sva lica patnje Dubrovnika u Domovinskom ratu.
