KAKO JE NASTAO I MIJENJA LI SE KRIŽNI PUT Zašto u crkvama nema 15. postaje križnoga puta?

Snimio: B. Čović | 600. obljetnica posebnog čašćenja Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu

Tražio sam preko interneta odgovor vezan uz XV. postaju križnoga puta. Posjedujem knjižicu »Postajama križnoga puta« autora Mirka Ivanjeka u kojoj je predstavljeno petnaest postaja križnoga puta i ta petnaesta ima naziv »Isus uskrsnuo od mrtvih«. U mnogim crkvama gdje sam zalazio i ulazio, da budem iskren, nisam našao obilježje XV. postaje. U crkvi se redovito – uvijek nalazi četrnaest postaja i tako su postavljene da sedam bude desno od oltara, a drugih sedam lijevo, gledajući od ulaska u crkvu. Negdje kod križnih putova na otvorenom isto nema te XV. postaje, a negdje ima – kao u Mariji Bistrici – ako sam dobro zapamtio. Možete li mi objasniti zašto u crkvama nema te XV. postaje, jer vjerujem da će to zanimati i druge vjernike, posebno što ćemo ovo ljeto svi ponovno – vjerujem – i na Mariju Bistricu.

M. Grbac

Petnaeste postaje, jednostavan je odgovor, u crkvama (u pravilu još) nema jer ona ne spada u tradicionalni oblik pobožnosti križnoga puta koji najčešće molimo tijekom korizmenoga vremena, posebno utorkom, petkom i nedjeljom, ali i u našim svetištima u koja hodočastimo. No odmah na početku ističemo da to što se negdje nalazi i 15. postaja nije »problem« u teološkom ili nekom drugom smislu. Naime, svima je jasno da molitvom križnoga puta – ili kako piše u »Direktoriju o pučkoj pobožnosti i liturgiji« (DPPL) Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata – jednom od najomiljenijih »pobožnih vježba« kojom vjernici časte Gospodinovu muku, svi želimo sućutno prolaziti »posljednji dio puta kojim je prošao Isus tijekom zemaljskog života: od Maslinskog brda, gdje je u ‘predjelu zvanom Getsmemani (Mk 14,32) Gospodin bio ‘u smrtnoj muci’ (Lk 22, 43), sve do brda Kalvarije, gdje je bio raspet između dvojice razbojnika (usp. Lk 23, 33), te do vrta gdje je bio položen u nov grobe, iskopan u stijeni (usp. Iv 19, 40-42)«. »Svjedočanstvo ljubavi kršćanskoga puka za tu pobožnu vježbu bezbrojni su križni putovi podignuti u crkvama, svetištima, u klaustrima i na otvorenome, na poljima ili na padinama nekoga brežuljka, kojemu pojedine postaje daju dojmljiv izgled« (DPPL, br. 131).

Petnaeste postaje, jednostavan je odgovor, u crkvama (u pravilu još) nema jer ona ne spada u tradicionalni oblik pobožnosti križnoga puta koji najčešće molimo tijekom korizmenoga vremena, posebno utorkom, petkom i nedjeljom, ali i u našim svetištima u koja hodočastimo. No odmah na početku ističemo da to što se negdje nalazi i 15. postaja nije »problem« u teološkom ili nekom drugom smislu.

I povijest pobožnosti križnoga puta vrlo je zanimljiva jer njezini korijeni sežu u vremena prve Crkve, pa se tako najstarije svjedočanstvo pronalazi u spisima hodočasnice Egerije iz 4. stoljeća, koja opisuje spomen na muku Isusovu u Jeruzalemu. No i drugi su kršćani htjeli proći tim putom sa svojim Spasiteljem, pa se u srednjem vijeku grade križni putovi i na zapadu, pri čemu su se ta mjesta često – što se sačuvalo kod nas do dana današnjega – nazivala kalvarijom i uobičajeno se nalazila na nekom povišenom mjestu da bi bilo što sličnije Isusovu križnom putu, tj. usponu na Golgotu. Povijesni podatci jednako tako govore da je križni put u početku imao sedam, potom dvanaest te naposljetku četrnaest postaja, koje je 1731. potvrdio papa Klement XII.

Razmatranje o Isusovom uskrsnuću

No u posljednje vrijeme – kao što ste i sami primijetili – svima nam se na razmatranje uz petnaestu postaju kao u Mariji Bistrici stavlja Isusovo uskrsnuće. Križni je put, naime, »sažetak različitih pobožnosti, niknulih od srednjega vijeka nadalje: hodočašća u Svetu Zemlju, tijekom kojega su vjernici pobožno posjećivali mjesta Gospodinove muke; pobožnosti ‘Kristovih padova’ pod teretom križa; pobožnosti ‘Kristovih bolnih putova’, koja se sastoji u procesijskome kretanju od jedne do druge crkve u spomen onih putova kojima je Isus išao tijekom svoje muke; pobožnosti ‘Kristovih postaja’, tj. trenutaka kada se Isus zaustavio tijekom puta prema Kalvariji, jer su ga na to prisilili krvnici, ili jer je bio shrvan umorom ili pak jer je – potaknut ljubavlju – pokušao razgovarati s muškarcima i ženama, prisutnima u njegovoj muci. U svome sadašnjem obliku, posvjedočenom već u prvoj polovini 17. st. Križni se put (Via Crucis), koji je osobito proširio Leonard da Porto Maurizia (umro 1751.), a koji je Sveta Stolica odobrila i obogatila oprostima, sastoji od četrnaest postaja« (DPPL, br. 131).

Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata naposljetku pojašnjava da su korisne sljedeće naznake o pobožnosti križnoga puta: postoji »tradicionalni oblik, sa svojih četrnaest postaja« koji treba smatrati »tipskim oblikom ove pobožne vježbe; ipak, u nekim prigodama ne treba isključiti zamjenjivanje jedne ili druge ‘postaje’ drugim evanđeoskim prizorima koji odražavaju mukotrpan Kristov put, a koji nisu uključeni u tradicionalni oblik« (DPPL, br. 134). U svakom slučaju, nastavlja se u Direktoriju, postoje alternativni oblici križnoga puta (Via Crucis) koje je potvrdila Apostolska Stolica (što je slučaj s križnim putom sadržanim u hodočasničkoj knjizi »Knjiga hodočasnika« /Libro del pellegrino/ koju je pripravilo Središnje povjerenstvo za proslavu Svete godine 1975.) ili kojima se javno koristi rimski prvosvećenik (takvim se obrascem počeo koristiti sveti Ivan Pavao II. za križni put od 1991., a nastavili su njegovi nasljednici Benedikt XVI. i Franjo), te njih – prema Kongregaciji – »valja smatrati izvornim oblicima za kojima valja posegnuti u skladu s okolnostima« (DPPL, br. 134).

Na kraju, a baš u skladu s poticajem koji je došao i iz Vašega pitanja o 15. postaji, Kongregacija navodi da, premda je križni put pobožna vježba vezana uz Kristovu muku, »prikladno je da ona bude zaključena na takav način da se vjernici otvore iščekivanju Uskrsnuća, iščekivanju ispunjenu vjerom i nadom; po primjeru zaustavljanja u Anastasis na kraju križnoga puta u Jeruzalemu, pobožna se vježba može završiti spomenom Gospodnjega uskrsnuća« (DPPL, br. 134), što se i čini mnogim petnaestim postajama te pučke pobožnosti koju će mnogi vjernici rado izmoliti i na hodočašćima u marijanska svetišta tijekom ljeta.