Troškovi se mogu smanjiti i ako se obrati pozornost na to koliko se novca troši na prehranu. Iako je lijepo kad se obitelj okupi oko obilna stola i blaguje hranu uz veselo i radosno raspoloženje i razgovor, nerijetko se u tome znade i pretjerati.
Postoje oni koju »kupuju« ljubav gostiju za stolom isključivo količinom hrane, no gostiti se može, osim uz velike količine, i kreativnošću, ljepotom pripreme, a i jednostavnošću hrane. U tome sigurno pomaže ušteda u mjesečnom proračunu kod kupnje prehrambenih namirnica, što motivira da se sva hranu iskoristi i pripremi na najbolji mogući način. To ne mora nužno biti ni količinski ni nutricionistički bogat objed, ali može biti napravljen i poslužen iz srca.
Izdvajanje za prehrambene namirnice za četveročlanu obitelj u iznosu 2000-3000 kuna bit će u prosjeku više nego dovoljno za jedan mjesec. Dok postoje brojne gladne obitelji, mnoge obitelji u Hrvatskoj taj prosjek premašuju i za dvostruki iznos. Mnogo se hrane na kraju baca. Možda će na prvi dojam zbog mentaliteta zvučati odviše rigidno da se na hrani treba štedjeti, posebno zbog povijesnih okolnosti u kojima su mnoge obitelji (bile) gladne, no treba uvijek napomenuti ispravnu motivaciju, koja nije škrtarenje na hrani, nego stjecanje krjeposti. Motiv je dakle važan, a motiv nije uzastopno pokazivanje ili dokazivanje ljubavi rasipnošću hranom ili bogatstvom stola, nego je motiv krjepostan život – riječ je o krjeposti umjerenosti u jelu i piću.
Ono što može pomoći kod kupnje hrane jest donijeti odluku da se hrana što više priprema kod kuće. Da se manje kupuje vani, npr. u pekarnicama, restoranima brze hrane ili »usput«. Također, u kupnju hrane treba se ići planirano (npr. jednom tjedno) i to ne na prazan želudac jer čovjek nesvjesno kupuje više hrane kad je gladan. Kada se hrana kupuje planirano s prethodno načinjena popisa ne samo da se uštedi na hrani, nego i na vremenu, a i obroci su konkretniji i nutritivno bogatiji.
Profesor David Isaacs govori da roditelji moraju pomoći svojoj djeci da uvide kako način na koji troše svoj novac odražava njihove vrijednosti. On kaže da je dobro razgovarati o obiteljskom proračunu kao numeričkoj mjeri obiteljskih vrjednota. Koliko potrošnja novca odražava numeričku mjeru vrijednosti? – pitanje je za svaku obitelj.