Sredinom srpnja na sredozemnom otoku Malti s većinskim katoličkim stanovništvom prvi zakon novoga predsjednika vlade koji su tamošnji parlamentarci usvojili onaj je o braku u kojem su riječi suprug, supruga, majka i otac zamijenjene rodno neutralnim terminima. Time je Malta postala 24. zemlja svijeta koja je legalizirala istospolne zajednice. Sličan je zakon, poznatiji pod nazivom »brak za sve«, donesen i u njemačkom Bundestagu u hitnoj proceduri prije ljetne stanke i tri mjeseca uoči parlamentarnih izbora.
U Hrvatskoj je pak sve do početka kolovoza otvorena javna rasprava o tzv. Istanbulskoj konvenciji Vijeća Europe kojoj se prigovara zbog pojmova rodne ravnopravnosti i širenja ideologije koja podriva naravne postavke ljudske spolnosti. Iako mnogi možda to i ne znaju, u Hrvatskoj je rodna ideologija već na djelu od 2013. godine u državnoj birokraciji: u Maticama rođenih spol iskazan u pravnom prometu ne mora odgovarati biološkoj danosti, nego može biti plod osobnoga izjašnjenja, što znači da za upis spola u državne knjige nije potreban ni kirurški zahvat, nego je dovoljna želja i potezom pera moguća je promjena »rodnoga identiteta«.
Ta tri primjera pokazuju kako su sve snažniji trendovi u redefiniranju pojma obitelji, spola i roda uzeli maha. Kamo vodi takvo rastakanje srži obitelji, mogu li pojmovi poput spola biti podložni društvenim mijenama, političkim prilikama i sudskim odlukama, kamo će odvesti progresivni pomaci koji se zazivaju u postmoderni – pitanja su koja nameće aktualni trenutak. Mnoge je od tih tema u svojem profesionalnom radu obradila dr. Dijana Jakovac-Lozić sa splitskoga Pravnoga fakulteta, gdje je pročelnica Katedre za obiteljsko pravo, te jasno upozorava na sve opasnosti rodne ideologije. Nezaobilazna su dva njezina članka, nedavno publicirana u Godišnjaku Akademije pravnih znanosti Hrvatske te Zborniku radova sa 15. međunarodnoga savjetovanja održanoga u Mostaru.
Njezina je središnja teza da je brisanje razlika među spolovima i zazivanje rodne ideologije polazište na putu razaranja braka i obitelji jer dirati u jezgru braka te u bogatstvo i važnost njegova sadržaja zasigurno vodi destrukciji i uništenju ne samo braka i obitelji, nego i društva. »Rodna ideologija teži društvu bez razlike između spolova, čime se dokida sam antropološki temelj obitelji. Njome se biološki spol kao prirodna danost s jedne strane i društveno-kulturna uloga spola (koja bi se mogla nazvati ‘rodom’) pokušavaju odijeliti, s ciljem ukidanja svih razlika između muškaraca i žena, ostvarenja denaturalizacije spolova. Dovoljno je htijenje, želja pojedinca da bude ono što hoće i kad hoće, a sve pod parolama prava na izbor, jednakost, nediskriminaciju. Živimo u vremenu olakoga zaodijevanja ljudskih želja habitom ljudskih prava. Danost i fiksnost ‘spola’ u odnosu na fluidnost i varijabilnost ‘roda’ gubi bitku«, piše u uvodu članka Dijana Jakovac-Lozić i kaže kako je ta rušilačka snaga izrasla iz feminističkih pokreta koji su bili afirmirani 60-ih godina prošloga stoljeća.
Vremenom istinskih apsurda naziva dr. Jakovac-Lozić situaciju u kojoj šira društvena zajednica, zabavljena natpravima manjine, pokazuje spremnost žrtvovanja jedinih vrijednosti koje joj jamče opstojnost. U tome veliku ulogu imaju međunarodne institucije (Ujedinjeni narodi, Vijeće Europe, Europski sud za ljudska prava, Europska unija) koje pravnim mehanizmima podrivaju bračno zajedništvo i spolnu uvjetovanost. »Svi oni koji na bilo koji način rastaču ustanovu braka kao zajednice žene i muškarca i podrivaju obitelj kao temelj društva, bilo svojim proaktivnim kabinetskim radom, uličnom ili nekom sofisticiranijom formom propagande, financijskim injektima, pasivnopromatračkim stavom spram stvarnosti koja ih okružuje, zaboravljaju da upravo svoje vlastito postojanje duguju braku i obitelji.«
Zanimljiv je podatak da u Europskom parlamentu ne postoji ni jedan odbor koji bi zavrijedio da se u njegovu nazivu pronađe riječ obitelj, a Ujedinjeni se narodi unatoč nepostojanju prava na istospolni brak u međunarodnom pravu zalažu da države članice iz temelja promijene definiciju braka. Kao logično se pitanje nameće kako dolazi do takvih postupaka jer je dojam da o tome nije postignuto suglasje među državama i međunarodni dokumenti ne preslikavaju bilo naroda.
Redovita profesorica prava u trajnom zvanju dr. Jakovac-Lozić ne negira ni odgovornost pravne znanosti, odluka i presuda sudova koje su utjecajne pri promjeni slike obitelji i spolnoga određenja. »Više ili manje skriveni utjecaji i djelovanja svjetskih centara moći, političkih elita, ohrabrenih stajalištima i podrškom brojnih međunarodnih organizacija, na podmukao, ali vrlo učinkovit način djeluju na metamorfozu ljudske svijesti, manipulirajući njome i trujući je ideologijom roda, uspješno stvarajući potpuno novo civilizacijsko ozračje u kojem se pod krinkom slobode i tolerancije podrivaju temeljne ljudske, a samim tim i društvene vrjednote (brak, obitelj, rađanje i umiranje promatrani ne samo kroz [vjerničku] prizmu svetosti života, nego i kroz [laiciziranu] svjetovnu dimenziju opstojnosti društva). Iz svega se jasno razaznaje gubitak spone između stvora i Tvorca, između čovjeka i Apsoluta«, piše dr. Jakovac-Lozić uvodeći u svoju argumentacijsku liniju.
Kada se govori o rodnoj ravnopravnosti, česte sintagme koje se čuju jesu pozivanje na pravo na spolno određenje, pravo na istospolni »brak«, pravo na roditeljstvo… U želji da se demistificiraju sva ta prava, dr. Jakovac-Lozić razmontirala je pojam spolnoga identiteta: »U kontekstu poimanja standarda ‘spolnoga identiteta’ nedvojbeno postoji pravni rašomon, što uopće ne začuđuje. Jer, što je to uopće ‘spolni identitet’? Možda pokušaj pojmovnoga određenja, koji je ostao na pokušaju, jer kako vidimo on može podrazumijevati i osobu koja je operativno promijenila spol, ali i onoga koji se za večernji izlazak iako je muškarac ‘dotjerao’ šminkom i odjećom kao žena ili pokušava govoriti kao žena, oslovljavati se na taj način i sl. Dakle, ‘spolni identitet’ podrazumijeva svašta i ništa. Pravo, da bi zadržalo svoj smisao i poslanje, teško može otrpjeti svašta i ništa. Zapravo, sav jad takvih namisli i želja najteže može otrpjeti pravo. Mislim da onaj tko prihvaća biološku danost kao ‘naravnu danost’ ne dvoji o ‘spolnom identitetu’. Možemo li biti zadovoljni odgovorom međunarodne zajednice, koja u silnoj želji da iznađe pravo određenje za ‘spolni identitet’ nudi dodatne nejasnoće i gubi se u silini redundancija? Jednostavno, ako se želi takve pojmove prihvaćati u svakodnevnom, pa i pravnom životu, oni iziskuju da se stvari nazovu pravim imenom, a ne da se nedefinirano pojašnjava nejasnim. To je teret kojim se pravo pretvara u svoju suprotnost.«
Hrvatska je, može se reći, sve donedavno uspijevala odolijevati podrivanju obitelji, a može se govoriti i o pozitivnom »učinku« redefiniranja obitelji kada se vidi da je do sada tiha većina sve snažnije angažirana i staje u obranu očuvanja tradicionalnih vrijednosti braka, što je dovelo i do referenduma o definiciji braka. Ipak unatoč tomu, upozorava dr. Jakovac-Lozić, ide se i dalje pa se tako raspravlja i o donošenju Zakona o rodnom identitetu koji bi dopuštao izmjenu spola u dokumentima običnom izjavom u državnom uredu.
»To bi, osim puke izmjene podataka o spolu u osobnim dokumentima, produciralo i brojne druge probleme s kojima se suočavaju pojedine strane države koje su dostigle ‘višu razinu prava’ po tom pitanju (primjerice, da muškarci koji se smatraju ženama, ili se pak služe izlikom takve vrste, ulaze u ženske toalete, služe se ženskim svlačionicama i sl.). Sada bi takvi pojedinci i kod nas dobili ‘svoj Zakon’ i približili bi se, nažalost, dodvorili bi se još jednom međunarodnoj zajednici, počastivši je takvim propisima, dokazujući po tko zna koji put kako je Hrvatska spremna slijepo hoditi utabanim stazama europske i međunarodne zajednice.«
Kamo vodi zbunjenost i »udar« na obitelj s pogleda priznavanja roda umjesto spola pokazuje nekoliko primjera iz članaka dr. Jakovac-Lozić. Iako zemljopisno daleko, u pogledu promišljanja pojedinaca blizak je primjer iz SAD-a, gdje je u Kaliforniji 2013. zakonom omogućeno da transrodni učenici odaberu rodnu pripadnost bez obzira na spolno određenje te im je dopušten odabir kupaonica ili športske momčadi kojoj se žele priključiti. Dva nedavna primjera dolaze iz Velike Britanije: u Brightonu su tisuće roditelja dobile dopis gradskoga vijeća kojim je zatraženo da za svoju djecu stariju od četiri godine navedu spol s kojim se njihovo dijete »najviše identificira« te su zamoljeni da podrže svoju djecu u tome, uz obrazloženje da su ustanovili kako se ne mogu sva djeca i mladi ljudi poistovjetiti sa spolom koji im je dodijeljen rođenjem.
»Odnedavno britanski liječnici, prema naputku njihova sindikata (koji ima 160 tisuća liječnika), ne rabi riječ ‘majka’ pri oslovljavanju trudnica da ne bi povrijedili transrodne osobe. Tako će se od sada buduće majke koje nose svoje dijete pod srcem oslovljavati hladnim izrazom ‘trudna osoba’, umjesto ‘majka’. Liječnicima se skreće pozornost da se ne smiju koristiti pojmovima ‘rođeni dječak’ ili ‘rođena djevojčica’ zbog odnosa prema ‘transosobama’ jer su te fraze ‘reduktivne i pojednostavnjuju materiju’«, upozorava splitska profesorica obiteljskoga prava dr. Jakovac-Lozić.
