Svetkovina Velike Gospe jest prilika za slavljenje Boga koji je divan jer je ljudima po Marijinu uznesenju u nebo pokazao nadu. Evanđelje svetkovine prikazuje susret dviju trudnica: Elizabete koja će roditi Ivana Krstitelja i Marije koja će roditi Isusa. Piše evanđelist Luka: »Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi.« Današnja svetkovina tako otvara izvanredno Božje čudo stvaranja novoga života i uznesenja kao smjera u vječni život.
Susret dviju trudnica dogodio se u Elizabetinoj kući. Marija je ponosno zakoračila u njezinu kuću kako bi joj pomogla u trudničkim danima. Elizabeta je bila starica bez poroda. Budući da je trudnoća u starosti slabo moguća, a k tomu i vrlo rizična, svaka je pomoć dobrodošla. Ta pomoć nije bila svakidašnja. Čim je Elizabeta začula Marijin glas, njezin se nerođeni sin »uskomešao«. Po Mariji se otvara nova nada. Kao da se čitavo čovječanstvo zaogrnuto nerođenim Ivanom Krstiteljem počelo buditi iz dubokoga sna. Blagoslovljena je mala Marija među ženama. Elizabeta, koja je svjesna odgovornosti na ramenima malene Marije, upućuje joj dolične riječi. Blažena je među ženama. Na početku trudnoće već je blažena, a na kraju života također. Čitav joj je život prožet blaženstvom.
Ma jesu li svi Marijini trenutci zaista izraz blaženstva? Jesu li muke dok joj se Sin odvajao od kuće bile privremene? A tek kada je slušala o njemu razne tračeve ljudi koji su ga opsjedali ne bi li ozdravio njihove bolesne! I židovski svećenici, nisu li joj i oni pobuđivali razna pitanja o podrijetlu njezina Sina? Njezin je život često prožet tragedijom, ali zato je blaženo završio.
Elizabeta je začula Marijin pozdrav. Marijin glas donio je nadu. Uznesenje potvrđuje tu istu nadu, nastavlja taj put čuda od rođenja malenoga Božića pa da sve do veličanstvenoga završetka ovozemaljskoga života. Ni čovjek nije lišen blizine tih čuda stvaranja i uznesenja. Doduše taj prvi događaj, to čudo stvaranja jest nastanak svakoga ljudskoga bića u kojem se otkriva Božje djelovanje u svijetu. A čudo uznesenja, njega treba i životom zaslužiti. Onaj tko se približava Božjoj milosti, to može učiniti ponajprije svetijim životom svjesnim svojih pogrješaka i kajući se za svaku nesavršenost. Zaigrani Ivan Krstitelj u utrobi svoje majke okusio je već na početku što znači kada se Bog približi ljudskomu životu. I zaista, kamo sreće kada bi se svaki vjernički život pretvorio u radosno kliktanje zbog Boga koji je postao čovjekom po blaženoj Mariji.
O prvom susretu Ivana Krstitelja i Isusa piše Ivan Zlatousti: »Pogledajte kako je divno ovo otajstvo! Još nije napustio majčino krilo, a zaigrano komunicira, još nije ugledao svjetlo dana, ali pokazuje Sunce, još se nije ni rodio, a želi djelovati kao preteča. Gospodin je prisutan pa se ne može suzdržati niti čekati da priroda krene svojim tijekom!«
Kršćanin iz susreta Marije i Elizabete može mnogo naučiti. Uznesenje Blažene Djevice Marije možda djeluje kao zaokružena cjelina Marijina života, ali prvi susret dviju trudnica na jednostavan način potvrđuje težinu Marijina života. Ona u svojem tijelu drži Boga. Ozbiljne su to stvarnosti. Marija Isusa otvara javnosti, s njim supati, njega pokušava uvijek razumjeti.
Čudo stvaranja novoga života neka bude svakomu kršćaninu put nasljedovanja. Ljudski život jest čudo, sam početak Božjega djelovanja koje svoju krunu ima u uskrsnuću, u potpunoj promjeni ljudske tjelesnosti. A uznesenje je put slavlja Božjega djelovanja uskrsnuća. Vjernik želi biti u Božjoj blizini, želi se vinuti do Boga. Jedino se u Božjoj blizini, daleko od žamora svjetskih zbivanja, dobiva nezaslužena kruna stvaranja i spasenja. Biti radostan poput Ivana Krstitelja i na takav način svjedočiti Božju blizinu. S druge strane doći do krune spasenja. Marija je zaslužila krunu, ona je put za svojim Sinom pokazala svakomu. Sada je na vjernicima neka se približe Mariji, neka je nasljeduju, neka se čuda stvaranja i uznesenja događaju po ljudskim životima: izbjegavajući grješnu prigodu i radujući se nad Božjom blizinom kao što ju je doživio nerođeni Ivan Krstitelj u susretu s trudnom Marijom.
Gospodine, Marijino nas uznesenje uči putu nasljedovanja Tvojega Sina. Daj da se radujemo poput Ivana Krstitelja dok te susrećemo u molitvi. Osposobi nas za stalnu nadu po kojoj nas želiš vinuti u nebesa. Uči nas vjerovati u čudo stvaranja, a još više u čudo konačnoga susreta s Tobom koji iščekuješ naš odgovor za vijeke vjekova. Amen.
