Najava uvođenja tzv. zdravstvenoga odgoja u zagrebačke škole početkom rujna, kao i početak provođenja zdravstvenoga odgoja i obrazovanja u riječkim školama, potaknuli su raspravu o primjerenosti njihova sadržaja i o pravima roditelja. Naime, u drugim su zemljama – primjerice u Velikoj Britaniji – zabilježeni slučajevi u kojima roditeljima nije bio dopušten uvid u kurikul »obrazovanja o seksualnosti i vezama«. Nedavni potez Francuske, koja je uvela obvezno »seksualno obrazovanje« u sve škole i vrtiće, javne i privatne – uključujući i katoličke – bez mogućnosti roditeljskoga odabira između više programa, izazvao je ogorčenost mnogih roditelja, a Europski centar za pravo i pravdu zbog toga je podigao tužbu protiv Francuske pri Ujedinjenim narodima. Riječ je o ideologiziranu kurikulu koji promiče ranu seksualizaciju i ohrabruje djecu da preispituju svoj rodni identitet, a kao jedine smjernice za ponašanje uvodi želju i pristanak. Zabrinjavajuće je što i u Hrvatskoj pojedine osobe na utjecajnim položajima – primjerice, pedagoginja Tihana Barbarić, članica Stručnoga povjerenstva za izradu zdravstvenoga odgoja za zagrebačke škole – smatraju, protivno Ustavu, da o odgoju djece o spolnosti nemaju pravo odlučivati roditelji, nego država.
Prava roditelja utemeljena u prirodi i logici
Odgovornost roditelja za dijete prototip je svake druge odgovornosti. Budući da su ga dozvali u postojanje i budući da o njima na temeljan način ovisi, roditeljska je odgovornost za dijete zapravo praodgovornost koja prethodi odgovornosti političara, uvjerljivo je objasnio filozof Hans Jonas. Roditeljstvo je prirodni fenomen i obitelj kao ustanova prethodi državi; pravo roditelja na odgoj proizlazi iz činjenice što su neposredno vezani sa svojom djecom, koju uzdržavaju i uvode u svijet. Djeca nisu vlasništvo države; roditelji su njihovi primarni odgajatelji. Država sustavom javnih škola treba surađivati s roditeljima, a ne zamijeniti ih. Nepotrebno je reći da sva istraživanja pokazuju da je u pravilu i za djecu i za društvenu zajednicu najbolje da djecu odgajaju oba biološka roditelja. Kada je riječ o spolnom odgoju, uloga obitelji primarna je i nezamjenjiva; spolnost je privatna stvar, tako da je odgoj o njoj u nadležnosti obitelji, a ne države. Država može i treba – pogotovo u pluralnom društvu – ponuditi nekoliko programa spolnoga odgoja između kojih roditelji mogu birati onaj koji im je vrijednosno prihvatljiv, ili se može ograničiti na neutralne, znanstvene informacije o biologiji i zdravlju, ne sugerirajući djeci što je ispravno prema mišljenju vladajuće državne garniture. To u francuskom primjeru nije slučaj, kao što nije slučaj ni u Rijeci, gdje kurikul »zdravstvenoga odgoja« u modulu o spolnosti vrvi feminizmom i rodnom ideologijom, šuti o štetnosti pornografije i postotcima sigurnosti kontracepcije, a preporučuje i pobačaj.
Francuska odbila apel roditelja
Nicolas Bauer, viši znanstveni suradnik Europskoga centra pravo i pravdu (ECLJ), pravnik i otac iz Francuske, posvjedočio je javno o situaciji u kojoj se našla njegova obitelj. »Ovaj obvezni i evaluirani program ne predstavlja na ‘objektivan, kritički i pluralistički’ način ‘znanje’ o biologiji, seksualnosti, anatomiji ili zdravlju. Pruža vrlo pristran i djelomičan sadržaj, poput rodne teorije, koja je znanstveno lažna. Prisiljava djecu da govore o svom intimnom i privatnom životu. Nekoliko francuskih udruga za zagovaranje obiteljskih prava u vezi s tim je uputilo apel kojemu se pridružilo 300 roditelja učenika, uključujući moju suprugu i mene«, rekao je Bauer. Država je roditeljski apel odbila 27. lipnja. Program podučavaju udruge koje je odobrilo Nacionalno ministarstvo obrazovanja i francuski ogranak organizacije Planned Parenthood, koja se zalaže za pobačaj. Korijen ovakva pristupa, smatra Bauer, Svjetska je zdravstvena organizacija koja preporučuje »cjeloviti pristup seksualnomu odgoju od rođenja«. Prema SZO-u seksualno bi obrazovanje trebalo biti obvezno, »predmet koji se ocjenjuje, i to ‘sudionički’ predmet«.
ECLJ je najavio je da će slučaj iznijeti pred Odbor UN-a za ekonomska, socijalna i kulturna prava, koji prati poštivanje međunarodnoga pakta čiji članak 13. obvezuje države potpisnice, pa i Francusku, da poštuju »slobodu roditelja (… ) da osiguraju vjerski i moralni odgoj svoje djece u skladu s vlastitim uvjerenjima«. U vrijeme kada je apel roditelja u Francuskoj odbijen, Vrhovni je sud Sjedinjenih Američkih Država presudio da roditelji djece koja pohađaju vrtić i osnovnu školu imaju pravo odbiti sudjelovanje djece u radionicama čije ideološke poruke proturječe njihovim moralnim uvjerenjima, što je pravo zaštićeno prvim amandmanom američkoga Ustava.
Feministička organizacija u obrani prava roditelja
U obranu prava roditelja nedavno je stala čak i organizacija »Athena Forum« koju je osnovala Faika el Nagashi, feministkinja i lezbijska aktivistkinja koja je zbog protivljenja rodnoj ideologiji nedavno napustila austrijsku Stranku zelenih. Athena Forum u kritici je »LGBTIQ+ strategije jednakosti 2026-2030« Europske komisije istaknula da radikalni prijedlozi strategije, koji temelje prava na nedokazivu i neznanstvenu pojmu rodnoga identiteta umjesto na biološkom spolu, ugrožavaju stvarna prava žena, muškaraca i djece, pa i roditeljska prava. »Promicanjem legalne samoidentifikacije bez dobnoga ograničenja Komisija se zauzima za zakone utemeljene na osjećajima umjesto na stvarnosti. To briše zaštitu na temelju spola za žene i djevojčice, ukida zaštitne standarde za maloljetnike i vrši pritisak na države članice da uklone roditeljski i medicinski nadzor«, stoji na službenoj stranici organizacije. Žestoka je kritika upućena i »rodnoj tranziciji« maloljetnika, kao i zabranjivanju »konverzivne terapije«, pri čemu se ukida »roditeljska ili obrazovna reakcija koja ne potvrđuje deklarirani rodni identitet osobe«.
Zagrebačke pedagoginje protiv roditeljskih prava
Posebno zabrinjava činjenica da su se Marija Bartulović i Barbara Kušević, profesorice s Odsjeka za pedagogiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu – podupirući Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI) i udrugu »Status M« u nastojanjima oko uvođenja tzv. sveobuhvatnoga seksualnoga obrazovanja u škole – u rujnu 2025. u vijećnici Fakulteta izjasnile protiv roditeljskih prava oko izbora programa spolnoga odgoja. Istoga je stajališta i Tihana Barbarić, pedagoginja i članica stručnoga povjerenstva za izradu programa zdravstvenoga odgoja koje je imenovao Grad Zagreb. Kako je najavljeno, zdravstveni će odgoj prvo biti izvannastavna aktivnost, što nema pravne i organizacijske logike jer je u hrvatskim školama od 2019. prisutna međupredmetna tema »Zdravlje«. Barbarić je završila Ženske studije i u svojem je diplomskom radu 2017. napisala da u svrhu sigurnosti LGBT učenika u obrazovnom sustavu treba promijeniti nastavne kurikule i udžbenike: »seksualna različitost integralni je dio odgojno-obrazovnoga procesa«, a škole koje još uvijek djeluju »kroz jednoslojni pristup seksualnosti, a time i na odgoj za heteronormativno društvo« izravno krše »pravo na obrazovanje, koje mora biti jednako za sve i svima dostupno«.
»Bilo da pojedina država ne postupa u skladu s ovim gore napisanim ili da roditelji / skrbnici odlučuju umjesto učenika i učenica, učenicima je nerijetko onemogućen pristup holističkomu spolnomu odgoju. Ne samo da se učenicima i učenicama uskraćuje pravo na odgovarajući spolni odgoj, već im se uskraćuje i pravo na informacije te na kraju pravo na obrazovanje (zdravstveno)«, piše Barbarić, implicirajući da roditelji ne bi trebali imati pravo na odabir programa spolnoga odgoja u skladu s njihovim vrijednostima i uvjerenjima, što je primjer protuustavne retorike. Na roditeljima je odgovornost informiranja i angažiranja oko odgoja vlastite djece i, bude li trebalo, oko obrane vlastitih prava. Usporede li se francuski obvezni i riječki – zasad izvannastavni – kurikul »zdravstvenoga odgoja«, uočava se napadna sličnost, pa nije teško predvidjeti kakav će biti i zagrebački. Između ostaloga, napisao je Nicolas Bauer, francuski kurikul »prisiljava dječake da razgovaraju o svojoj intimnosti, rješavaju pitanja puberteta i seksualnosti mnogo prije nego što se s njima suoče te ih uči svim feminističkim stereotipima o pobačaju, usmjerenima protiv muškaraca, braka, trudnoće…« Takav bi scenarij poučavanja mogao uskoro osvanuti i u zagrebačkim školama. Dužnost je Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih, ali i gradova i svih ostalih institucija, poštivati ustavna prava roditelja.
Ukinuti šokantni program
»Zatražili smo od Državnoga vijeća da ukine ovaj program, koji smatramo šokantnim i koji zadire u naše roditeljske ovlasti. (…) Između četvrte i šeste godine, djeca će morati naučiti imenovati različite vrste obitelji: ‘roditelja suprotnoga spola, samohranih roditelja, roditelja istog spola, posvojitelja, miješane obitelji, obitelji bez djece’. Također moraju naučiti ‘prepoznati stereotipe u katalozima igračaka, oglasima i izboru boja na ambalaži’, te se na temelju toga očekuje da daju prijedloge o raspodjeli prostora i igara u školskom dvorištu. (…) Djeca moraju nacrtati ‘tratinčicu odraslih osoba kojima se vjeruje’, a učitelj im mora jasno objasniti da odrasli kojima se vjeruje nisu nužno njihovi roditelji.«
