GDJE BUKA SVIJETA NESTAJE Korizma kao pustinja koja mijenja srce

Foto: Shutterstock

U vremenu kada se korizma često doživljava kao niz zabrana ili dodatnih duhovnih obveza župni vikar u zagrebačkoj župi sv. Marka Križevčanina Ivan Vujević poziva na dublje razumijevanje ovoga liturgijskoga vremena, ističući da korizma nije ponajprije vrijeme tereta, nego povratka odnosu s Bogom i otkrivanja onoga što je uistinu bitno.

Govoreći o odricanju,  velečasni Ivan ističe da je »odricanje riječ koju baš i ne volimo jer nas ona na neki način poziva da se odvojimo od nečega na što smo se navikli i što nam je drago«.

U vremenu kada se korizma često doživljava kao niz zabrana ili dodatnih duhovnih obveza župni vikar u zagrebačkoj župi sv. Marka Križevčanina Ivan Vujević poziva na dublje razumijevanje ovoga liturgijskoga vremena, ističući da korizma nije ponajprije vrijeme tereta, nego povratka odnosu s Bogom i otkrivanja onoga što je uistinu bitno

Ipak naglašava kako »odricanje nema vrijednost u sebi, nego u tome da nas vodi prema većoj vrijednosti«, a za kršćane je ta vrijednost Krist. Upravo zato odricanje nije samo disciplina, nego odgovor na susret s Bogom: »Odricanje je normalna posljedica upoznavanja Krista.«

Središnje mjesto korizmenoga puta zauzima molitva. »Molitva je srce korizme«, ističe velečasni Ivan i napominje da nije riječ o savršenim riječima ili dugim pobožnostima, nego o vjernosti svakodnevnomu susretu. Čak i kratko vrijeme provedeno u molitvi može postati prostor u kojem čovjek uči slušati, prepoznati Božju prisutnost i tražiti snagu za životne izazove.  Korizma nas također poziva na konkretna djela ljubavi. »Sigurno se isplati činiti dobro«, poručuje i podsjeća da milosrđe nije apstraktna ideja, nego način života u kojem vjera postaje vidljiva kroz odnos prema drugima.

Za njega je korizma poput odlaska u pustinju, prostor tišine u kojem se utišava buka svijeta kako bi se napokon moglo čuti Boga. Upravo u toj tišini mladi mogu otkriti da je smisao korizme u tome što činimo za Boga, a još i više u vremenu koje provodimo s njim u ljubavi koja mijenja srce.

Korizmeni post

Korizma je vrijeme odricanja i posta. Kada Crkva govori o postu, često nam je prva misao što ne smijemo jesti, a misli nam lete na jelovnik.

Korizma je vrijeme odricanja i posta. Kada Crkva govori o postu, često nam je prva misao što ne smijemo jesti, a misli nam lete na jelovnik. Post nije starinski običaj ili dijeta koje se držimo, nego škola srca

Post nije starinski običaj ili dijeta koje se držimo, nego škola srca. Svjesno odricanje pomaže nam da otkrijemo da naš život ne ovisi o navikama i materijalnom. Ne moramo sve imati odmah. Naš život ovisi jedino o Bogu, a post nas upravo tomu uči. U ubrzanom svijetu tišina nam pomaže da shvatimo koliko nam je pažnja raspršena i koliko rijetko slušamo Boga, a i druge. No ni sam post nije dovoljan. Treba se okrenuti molitvi. Kada molitva prestane biti obveza i postane naš odabir, pretvara se u susret. Slobodno vrijeme koje smo trošili na razonodu postaje vrijeme razgovora i zbližavanja. Pokora prestaje biti tužna i postaje prostor u kojem biramo dobro. Ne odričemo se zato što Bog traži gubitak, nego zato što nas želi približiti sebi. Kada se odreknemo nečega maloga, u srcu se stvara mjesto za Nekoga većega.

Od slušanja do zajedništva: Što nam poručuje papa Lav XIV.?
Korizma je, ističe papa Lav XIV., vrijeme kada nas Crkva poziva da ponovno stavimo Božju riječ u središte života, prignemo uho Gospodinovu glasu i unutarnjim obraćenjem obnovimo svoju odluku da slijedimo Krista. Zato je i tema njegove ovogodišnje poruke: »Slušati i postiti. Korizma kao vrijeme obraćenja.«
Papa svoju poruku započinje pomalo neobično i ne ističe da trebamo činiti velika djela, nego da započnemo jednostavnim činom slušanja. Slušanje ne samo kao čin čujnosti, nego kao duboka unutarnja otvorenost Božjoj riječi koja vodi prema promjeni srca i autentičnomu obraćenju. Upravo je slušanje »prvi znak kojim se očituje želja za uspostavljanjem odnosa s drugim«, poručuje Sveti Otac i potom govori o postu koji je, kako ističe, konkretna vježba koja nas priprema za primanje Božje Riječi. Naime, govori o postu ne kao o pukom odricanju, nego kao prostoru slobode u kojem se čovjek oslobađa suvišnoga kako bi jasnije čuo Boga i postao osjetljiviji na potrebe drugih. Post tako postaje tihi čin ljubavi i način da se srce rastereti i ponovno usmjeri prema onomu što je uistinu bitno. U završnom dijelu poruke Papa se osvrće na zajedništvo i naglašava da se korizma ne živi samo osobno, nego i kroz život župa, obitelji i crkvenih zajednica koje su pozvane na zajednički hod slušanja i posta. Kako ističe, »naše zajednice trebaju biti mjesta gdje će vapaj onih koji pate biti dobrodošao, a slušanje rađati putove oslobođenja«. Papa podsjeća da pravo obraćenje zahvaća i način na koji živimo jedni s drugima.
Na kraju Papa poziva vjernike na molitvu za milost korizme koja uho čini pozornijim prema Bogu i najmanjima među nama te za snagu posta koji zahvaća i naše riječi, kako bi bilo manje onoga što ranjava, a više prostora za glas drugoga. Korizmeni hod tako postaje put koji nadilazi osobnu pobožnost i pretvara se u zajednički poziv na izgradnju zajednica otvorena srca, spremnih slušati, liječiti i pridonositi »civilizaciji ljubavi«. Posebno bismo mi mladi trebali biti nositelji takvih zajednica.
Druga korizmena nedjelja – snažan podsjetnik mladima

Druga korizmena nedjelja u hrvatskoj tradiciji nosi naziv Pačista. Naziv dolazi od riječi »čist« i upućuje na nutarnje čišćenje srca, misli i odnosa. Ako je prva korizmena nedjelja obilježena borbom i odricanjem, druga nas poziva da zastanemo i zapitamo se: Što u meni treba postati jasnije, iskrenije i istinitije?

U liturgiji ove nedjelje čita se evanđelje o Isusovu preobraženju na gori (usp. Mt 17, 1-9). Isus pred trojicom učenika zablista u slavi, a oni na trenutak vide njegov pravi identitet. Taj prizor nije samo izvanredan događaj, nego i poruka da iza svakodnevnih briga, umora i sumnja postoji dublja stvarnost, odnosno Božja prisutnost.

Korizma, a osobito ova nedjelja, poziva na »čišćenje pogleda«, odnosno maknuti ono što zamagljuje pogled na Boga, ali i na sebe. Čišćenje ne znači savršenstvo. Ne znači da ćemo odjednom biti bez pogrješaka

Za mlade je Pačista nedjelja posebno snažan podsjetnik. Živimo u vremenu buke, društvenih mreža, stalnih usporedaba, očekivanja i pritisaka. Lako se izgubi jasnoća tko smo i čemu težimo. Korizma, a osobito ova nedjelja, poziva na »čišćenje pogleda«, odnosno maknuti ono što zamagljuje pogled na Boga, ali i na sebe. Čišćenje ne znači savršenstvo. Ne znači da ćemo odjednom biti bez pogrješaka. No ono daje hrabrost priznati slabosti i dopustiti Bogu da uđe u naše nesavršenosti. Kao što su učenici sišli s gore i nastavili hodati s Isusom, tako i mi nakon svakoga susreta s Bogom silazimo u svoju svakidašnjicu, u školu, na fakultet ili posao, ali promijenjeni. Pačista nas nedjelja podsjeća da korizma nije samo odricanje od slatkiša ili društvenih mreža, nego proces pročišćavanja srca. To je vrijeme kada učimo razlikovati bitno od nebitnoga, trajno od prolaznoga. U toj tišini i iskrenosti događa se pravo preobraženje.

Možda je upravo ova nedjelja prilika da si postavimo jednostavno pitanje: »Što u meni treba postati čišće?« Odgovor na to pitanje može biti prvi korak prema svjetlu Uskrsa.

Pripremili: N. Obadić, E. Raguž, L. Galić, F. Naglić