Vrlo poseban film jest mađarska drama, ujedno romanca, koja je vrlo suptilno i rafinirano režirana i snimljena, s glavnim glumcima koji izvrsno izražavaju zatomljene osjećaje koji se polako i nesigurno pojavljuju na površini. Film »Tijelo i duša« redateljice i scenaristice Ildiko Enyedi na ovogodišnjem filmskom festivalu u Berlinu osvojio je čak tri nagrade za najbolji film – glavnu »Zlatnoga medvjeda«, zatim međunarodnoga žirija kritičara udruge FIPRESCI i Ekumenskoga žirija, otvorio je ljetos festival u Vukovaru i mađarski je kandidat za »Oscara«.
Ta nježna ljubavna drama odigrava se u vrlo neuobičajenom i okrutnom okruženju, u klaonici gdje rade Endre (Morcsany) i Maria (Borbeli). On je financijski direktor, usamljen i melankoličan muškarac srednjih godina sa zgrčenom lijevom rukom, a ona je mlada kontrolorka kvalitete mesa, osjećajno vrlo zakočena i plašljiva. Prizori rada u klaonici mjestimice su uznemirujući, ali je naglašeno da je snimljen samo redoviti postupak toga rada i da ni jedna životinja zbog filma nije nastradala.
A na kontrastima je upravo i temeljen film – zbilja i san, okrutnost i ljubav, otuđenost i želja za bliskošću. Ispostavilo se da i Ende i Maria opetovano sanjaju isti san, jelena i košutu u zimskom, snježnom okruženju, koji se samo približuju jedno drugomu, i s njima se poistovjećuju. Postupno otkrivaju da su u bîti srodne duše, pripuštaju pomalo osjećaje na vidjelo, te otkrivaju i tjelesnu privlačnost. Moraju svladati i vlastite unutarnje zaprjeke, ali i držanje kolega i kolegica na poslu kojima su oni čudni, jer nisu bučni, brbljivi i tašti kao ostali, nego udaljeni u svojem snolikom svijetu i društveno teško prilagodljivi. Mogu li povezanost i ljubav to nadjačati?
