»Proučavanje i primjena polifonoga pjevanja (…) uzdigli su se do čudesna savršenstva pod vodstvom veličanstvenih skladatelja 15. i 16. stoljeća.« Riječi pape Pija XII. iz njegove enciklike »Musicae sacrae« – objavljene prije točno 70 godina – bez sumnje su najuzvišenija pohvala jednoga rimskoga biskupa umjetničkomu stvaralaštvu. Premda nije imenovan, zbog ljepote njegova glazbenoga umijeća, ali i skladateljskoga utjecaja koji traje već pet stoljeća, bez sumnje se može zaključiti da se u središtu te pohvale nalazi jedan poklonik Blažene Djevice Marije – Giovanni Pierluigi da Palestrina.
Najznamenitiji tvorac liturgijske glazbe svih vremena – rođen vjerojatno 1525. u Palestrini blizu Rima – nije tek najistaknutiji predstavnik rimske skladateljske škole i posttridentske glazbene baštine, europskoga renesansnoga višeglasja i svjetskoga vokalnoga kontrapunkta, nego i umjetnik koji se Mariji obraćao gotovo u svim formama kojih se prihvaćao. Papinski kapelnik posvećivao joj je mise i harmonizirao himne, stvarao motete i razvijao ofertorije; litanije Mariji uglazbljivao je barem pet puta, a hvalospjev »Veliča« čak 35 puta. Marijanskoj dionici njegova stvaralaštva valja pribrojiti i dvije knjige duhovnih madrigala, za koje se poslužio molitvenim tekstovima Petrarke i Antonija Migliorea.
Budući da je Velika Gospa stoljećima središnji marijanski blagdan, u Palestrininu je opsežnom zborskom opusu pronaći i brojna harmonična razmatranja otajstva Marijina uznesenja. No više od svega navedenoga skladateljevu će plodonosnu povezanost s Kraljicom Neba očitovati desetci njegovih marijanskih molitava u izvedbi različitih vokalnih sastava, čije se snimke mogu poslušati na YouTubeu.
