SUPRUŽNICI ANDRIĆ MAJKU BOŽJU ČASTE UZ PJESMU I HARMONIKU »U jutro rano dok danak sviće…«

Snimila: B. Lukačević

U svibnju vjernici Isusovu majku Mariju, Svibnja Kraljicu, časte na različite načine – molitvama i zahvalama, a postoje oni koji u njezinu čast skladaju pjesme. Među mnoštvom marijanskih pjesama, tako omiljenima u hrvatskom narodu, uredništvo Glasa Koncila iznenadila je marijanska glazbena čestitka u obliku pjesme koja je u čast Majke Božje ispjevana uz harmoniku, violinu i tambure. Raspitavši se, doznali smo da je riječ je o pjesmi »Pozdravljenje« – koju je 1998. godine napisala i 2017. objavila u svojoj trećoj zbirci pjesama »U otkucaju srca mog« slavonskobrodska književnica Nedjeljka Novinc-Andrić. Da bismo doznali više, pošli smo na lice mjesta, u autoričin i skladateljev dom. Kako je došlo do uglazbljenja te pjesme, spremno je ispripovjedio autoričin suprug Đuro – Đuka Andrić-Filačak, koji je u Slavonskom Brodu i šire poznat i kao umjetnička duša, posebno u kontekstu narodne glazbe. Svirao je on na mnogim svadbama i feštama do prije nekoliko godina, a prije dvije godine izdao je i svoj prvi, zasad i jedini nosač zvuka pod naslovom »Diljski đerdan«. Uz nekoliko svojih autorskih svjetovnih pjesama uglazbio je on i tu lijepu marijansku pjesmu, čiji stihovi počinju riječima: »U jutro rano dok danak sviće bude se staze usnulog druma, a s crkvenog tornja zvono kliče: – Zdravo Marijo, milosti puna!…«

I dok se supruga Nedjeljka prisjećala koliko je dosada napisala pjesama, počevši od svoje prve posvećene majci, napisane u prvim školskim danima, potom ljubavnih koje je od svoje šesnaeste godine kada ga je upoznala pisala svomu supruga Đuki, te kasnije devedesetih kada je počela pisati domoljubne i duhovne pjesme, suprug Đuro naizust je znao gdje je i na kojem natjecanju osvojila dosad brojne nagrade i priznanja.

»Napisala sam više od dvije stotine pjesama, od toga ih je stotinjak duhovnoga sadržaja. Posebno su me privlačili životopisi svetaca. Čitajući ih, napisala sam pjesme o bl. Alojziju Stepincu, sada svetom papi Ivanu Pavlu II., sluzi Božjem Josipu Stadleru i drugim svetcima i blaženicima.«

»Nastupali smo zajedno na festivalima, no posebno su mi drage nagrade koje sam osvojila na ‘Kranjčiću’ u Križevcima – prva nagrada za monodramu ‘Na izvoru’ te treća nagrada za monodramu ‘Gora preobraženja – putovnica za nebo’. Najdraža tema u mojim pjesmama ipak je moja Gospa. U njezin sam lik jednostavno zaljubljena od djetinjstva. U svom rodnom Garčinu znala sam krišom otići iz kuće u crkvu, a kako nas je bilo sedmero djece, nitko ne bi primijetio da me nema, pa sam pred Gospinim kipom s njom na svoj djetinji način znala dugo razgovarati, pričati joj svoje radosti i boli. S bakom sam redovito molila krunicu, a svibanjske su mi pobožnosti drage još od djetinjstva. Pod misama sam počela pjevati kao dijete, a poslije sam bila i počimalja te sam i sada u svojoj župi Gospe Brze Pomoći u zboru, gdje sudjelujem na misnim slavljima, i članica sam Anđelinih prijateljica«, ističe ta samozatajna pjesnikinja, koja je uvjerena da joj je Majka Božja po molitvama njezine obitelji i prijatelja izmolila ozdravljenje budući da je četrdeset dana bila u smrtnoj opasnosti. U znak zahvale napisala je njoj u čast brojne pjesme, koje su objavljene i u hrvatskoj književnoj reviji »Marulić« te časopisima »Marija« i »Danica«, pa i u Glasu Koncila, a neke su i nagrađene.

I dok ona svoje duhovne i domoljubne pjesme, kojih već ima dovoljno za treću zbirku, slaže na papirima, suprug Đuka uz svoju ih harmoniku polako sklada i pjevuši, te je u njihovu domu uvijek veselo i raspjevano. Dokaz da plod ne pada daleko od stabla je i to što mu je otac bio violinist te ne čudi da je uz njega u svom rodnom Kindrovu pokraj Slavonskoga Broda već s devet godina počeo sam svirati harmoniku. »Pjesma je naš život. Ispočetka mi je pjevanje i sviranje bilo hobi, a poslije je to bio i moj profesionalni rad jer sam osam godina bio i ravnatelj Kazališno-koncertne dvorane ‘Ivana Brlić-Mažuranić’«, ističe glazbenik Andrić. Prisjeća se on dana kada je svirao i pjevao u brodskim sastavima, pratio mnoge poznate pjevače narodne i zabavne glazbe, no sada su mu posebno drage duhovne pjesme. Sudeći po njihovoj zajedničkoj ljubavi prema duhovnoj glazbi i 48-godišnjem zajedničkom životu u skladnom, vjernički življenom braku, do njihova zlatnoga pira mogao bi nastati još koji nosač zvuka na kojem će zajedno pjevati, ali samo one pjesme koje je napisala njegova ljepša polovica. Kako su im i sva trojica sinova glazbeno daroviti, možda to bude i obiteljski nosač zvuka, na kojem će ih kao i u pjesmi »Pozdravljenje« na violini pratiti nećak »Gospine pjesnikinje«, Ivan Novinc – član Zagrebačkih solista.