Ne drže se više stare novine na dnu stolića u »primaćoj« ili u ormariću pod televizorom. Sad se drže u rukama, u mobitelima na kojima se, osobito mi blago stariji i zaboravljivi, i nekoliko mjeseci nakon njihove objave »iznenađujemo« kao da su nove novcate. Evo se upravo nad jednom takvom starom viješću naglas »iščuđuje« ženica mi Jelica…
– Čuj ovo, konačno će zabraniti mobitele u školama! U osnovnima potpuno, i pod nastavom i pod odmorima, a u srednjim školama dali budu im ih malo, ali samo po hodnicima… Bogu hvala da su konačno došli k pameti!
– Stara je to već vijest, kasniš »stara«… – neskriveno likujem, dok istodobno svojim mobitelom već »fotkam« Jelicu sa svojim mobitelom u rukama. – I badava im to, ne će im uspjeti ta zabrana, ništa ne će biti od toga…
– Što to radiš, što me »slikaš«, jesi poludio? Što ćeš s time? – uvrijedila se Jelica, ne zna bi li i dalje rukama mobitel držala ili se bar malo počešljala, za ljepšu sliku. – A zašto ne bi uspjela ta zabrana?
– Pa evo zato što te i ja, stari dedek, već »fotkam« da po mreži pošaljem našoj djeci i unucima da vide kakva im je baka »hakerica«, kako po mobitelu »skrola« i »trola«, ha ha! – već debelim papcima prtljam po sitnim tipkama da to nekako pošaljem. – Trebali su oni prvo zabraniti upotrebu mobitela u Hrvatskom saboru! I na drugim svojim sjednicama i sastancima gdje se zabavljaju snimajući jedni druge, dopisujući se i tko zna što. Pa jesi vidjela ovo u Saboru? Jedan odrasli fakin, kojeg smo mi sami svojim glasovima izabrali, nema pametnijega posla nego se uhvatio fotografirati drugoga dok pregledava važne dokumente, »golu istinu« na svom ekrančiću. Pa se onda taj drugi, umjesto da se postidio, našao pogođen u svojim ljudskim pravima i intimnim slobodama, te ekspresno ponizio prvoga voajera. Eto, i što onda očekivati od zabrane mobitela u školama kad se i naši dični saborski zastupnici, i to na svom radnom mjestu, mobitelima igraju, snimaju, dopisuju… Možda, kao i ja, prate na aplikaciji golove i asistencije u Premijer ligi, umjesto da prate i slušaju svoga premijera? Ili, kao ti, njuškaju po mobitelima gdje su najjeftinije zavjese i karniše, pretražuju gdje će na ručkić ili večericu voditi saborsku kolegicu… Možda još i što gore ili što niže? Badava zabraniti mobitele u učionici ako ih ne znamo prvo zabraniti u sabornici gdje stari mulci, dok se s mobitelima igraju, još za to i plaću primaju! A djeca, pa ona su s mobitelima još stoput snalažljivija da ih ne bi, gdje im se hoće, upotrebljavala. Ukratko, draga moja »mobi-telčice«, uzalud nam te zabrane ako sami mi, odrasli i zreli, ne ćemo klincima davati pravi osobni primjer. Ili kako je o tome tu »na mreži« napisao moj znanac Tom: »Mi smo prije 30 godina imali okrutni rat, a danas imamo problem.«
– Hm?… »Stari« moj, mislim da si i ti sad »pobrkao« različite »bradate« vijesti iz svoga prebogata mobitelskoga fundusa… – likuje sad moja ženica Jelica. – Ali istina je, imamo, imamo problema… Ne samo s mobitelima.
