Zaklada papinskoga prava »Pomoć Crkvi u nevolji« objavila je i u Rimu predstavila krajem listopada izvještaj o vjerskim slobodama u svijetu, ističući da su protukršćanski incidenti u porastu čak i diljem zapadnih zemalja. Među zemlje u kojima su kršćanski vjernici žrtve ideoloških neprijateljstava, militantnoga aktivizma ili protureligijskoga ekstremizma svrstana je i Hrvatska u kojoj se, ističe se, pojačalo neprijateljstvo prema religiji. U skraćenom izvještaju koji je obišao svijet i u kojem je istaknuto ono što zaklada smatra vrlo važnim za opću, svjetsku pozornost, doslovno stoji i sljedeće: »Mjesečna molitva krunice katolika na glavnom zagrebačkom trgu i na 12 drugih lokacija u Hrvatskoj pretrpjela je opetovane napade ljevičarskih aktivista nakon što su pro-life uvjerenja sudionika postala poznata. Otkako su se muškarci počeli okupljati na tim nepolitičkim molitvama u siječnju 2023., postali su meta agresivnih demonstracija.« Vjerojatno je to prvi put da se u nekom međunarodnom izvještaju o vjerskim slobodama spominje pojam molitve krunice. Očito ne bez razloga.
Nije poznato da je od početka javnih molitava krunice u Hrvatskoj ijedna udruga za zaštitu ljudskoga dostojanstva ili kakav pravobraniteljski ured u Hrvatskoj ili uopće neka instanca vlasti – što bi joj bila ustavna obveza – stala u zaštitu molitelja koji su od početka žrtve govora mržnje. Ali istina je da molitelji to nisu ni tražili. Štoviše, dok su progoni kršćana diljem svijeta mahom posljedica eskalacije sukoba i djelovanja militantnih skupina koje »operiraju noću«, nepojmljivo je da se u Hrvatskoj točno zna kada će diskriminacija početi pa se svake subote oko 9 ujutro pale kamere medija. Drugim riječima, nije poznato da je igdje drugdje u svijetu diskriminacija javno zakazana kao predstava u kojoj ljevičarske udruge pravdaju sredstva koja su dobile iz raznih proračuna.
Znakovito je da izvještaj o progonima kršćana daje i uzrok za diskriminaciju hrvatskih molitelja, to jest da je ona počela »nakon što su pro-life uvjerenja sudionika postala poznata«, ali i imenuje agresore nad mirnim moliteljima: ljevičarski aktivisti. No nije pogrješno zaključiti da protagonisti diskriminacije ipak nisu ni muškarci koji mole s posve transparentnim motivima ni aktivisti s vulgarnim transparentima, a ni dežurni komentatori. Objekt diskriminacije, koju počesto prati nakazna želja za uništenjem, ipak je Gospina krunica koja u svakom vremenu postaje znakom pobjede. Bilo je tako u bitki kod Lepanta kada je u listopadu 1571. čudesno poražena osmanska sila, u bitki u kojoj su sudjelovali i hrvatski mornari (od tada se toga dana slavi blagdan Blažene Djevice Marije od Krunice), bilo je tako i kada su hrvatski branitelji na bojištu, a njihove obitelji u skloništima izvojevali pobjedu u znaku krunice u obrambenom Domovinskom ratu, a sada se uz krunicu vode nove bitke. Jedna od njih je i bitka da se očuva svaki začeti život pa ne može biti slučajno da se baš u listopadsko doba molitve krunice ispred hrvatskih bolnica probila nada da u zagrebačkoj »Petrovoj« medicinske sestre više ne žele izdavati pilule za pobačaj na zahtjev.
Očito ni stotinke nije zastarjela misija krunice Majke Božje koju je svijetu davno prorekao sveti papa Ivan Pavao II.: da se s njom i uz nju bori i za mir i za obitelj. To se proroštvo ostvaruje i sada. Iako se stoga mogu očekivati pojačani napadi na sve molitelje krunice i na sve nakane na koje se nižu zrnca, krunica očito ne želi biti štićena strana. Jer trajna joj je zadaća štititi, a ne biti štićena.
