Eutanazija ili potpomognuto umiranje, kako ju eufemistički zovu njezini zagovornici, tema je koja s vremena na vrijeme izaziva polarizaciju u brojnim društvima. Temom se pozabavio i projekt »Obitelj i mediji«, upozoravajući na neke dublje probleme koji stoje iza moralno dvojbene eutanazije.
»Postoje određeni faktori koji unose pomutnju u poimanje vrijednosti svakoga ljudskoga života«, upozoravaju iz »Obitelji i medija«. Prije svega problematično je postavljanje uzročno-posljedičnih veza između prava na potpomognuto umiranje i kvalitete života. Jer kada po nekim arbitrarnim kriterijima kvaliteta života više nije zadovoljavajuća, opravdano je i pristupiti potpomognutomu umiranju. Potom slijedi i izokretanje pojma suosjećanja. »Da bi nekoga ‘spasili’ od trpljenja, neki drže da je pacijentu bolje pomoći da umre, eutanazijom i potpomognutim samoubojstvom. A zapravo ljudsko se suosjećanje ne odnosi na izazivanje smrti, nego na prihvaćanje osobe koja pati, na pomaganje unatoč teškoćama, pružajući joj pozornost i sredstva koja će joj olakšati trpljenja«, pojašnjavaju iz »Obitelji i medija«.
I individualizam je uzrok problematičnoga nametanja eutanazije kao nečega što je prihvatljivo. On, podsjećaju iz »Obitelji i medija«, druge vidi kao ograničenje i prijetnju »slobodi« nekoga pojedinca. »Iz toga stajališta proizlazi i teza da se netko može ‘spasiti’ od ograničenja koja mu nameće njegovo vlastito tijelo, posebice kada je krhak i bolestan. No u bolesti i trpljenju treba pronalaziti smisao i ne zaboraviti da je ranjivost ono što nas čini vrijednima«, pojašnjavaju iz »Obitelji i medija«.
Oko 10 000 ljudi
