Američka je Agencija za hranu i lijekove (FDA) započela ponovnu procjenu sigurnosti prehrambenoga aditiva koji služi za sprječavanje oksidacije i kvarenja hrane u trgovinama. Riječ je o butiliranom hidroksi-anisolu (BHA), koji se označava brojem E-320 i čest je sastojak u industrijskim proizvodima poput žvakaćih guma, grickalica, čipsa, žitarica za doručak, margarina i biljnih masti, koncentrata za juhe i umake, prerađeno meso… Očekuje se zakonsko uklanjanje te kemikalije s menija Amerikanaca.
BHA nema nikakvu nutritivnu vrijednost, nije jestiv, to je kemikalija, sintetski antioksidans, prehrambeni prezervativ, a rabi se isključivo kako bi namirnicama produljio rok trajanja. BHA je kemijski stabilizator masnoća, čuva »svježinu« proizvoda, njihovu boju i okus, sprječava užeglost ulja… BHA nije jedan, nego smjesa dvaju spojeva, a njihova prava imena (2- i 3-terc-butil-4-metoksifenol) opravdavaju sumnju da je riječ o prljavoj kemiji. Kod laboratorijskih glodavaca uporaba BHA izaziva rak želudca, a postoje i podatci o štetnom djelovanju te kemikalije na hormonski sustav čovjeka.
Ti su podatci poznati nadležnim institucijama poput FDA i Nacionalnoga instituta za zdravlje (NIH) te američkomu Ministarstvu zdravstva, koje sada predvodi Robert Kennedy. Upravo je ministar otvorio ormare sa starim fasciklima i dokazima o štetnosti prehrambenoga konzervansa BHA. Tako se nastavlja njegov obračun sa štetnim kemikalijama u hrani: »Ako butilirani hidroksi-anisol padne na ispitu znanstvenih standarda sigurnosti, izbacit ćemo ga iz prehrambenoga lanca.« Sljedeći je na popisu za odstrjel, upozorava Kennedy, butilirani hidroksi-toluen (BHT), kemijski bratić BHA, označen E-brojem 321.
Za razliku od pobornika Kennedyjeva strateškoga plana »Učinimo Ameriku opet zdravom« (MAHA), stručnjaci Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA), za sada, ne pokazuju animozitet prema BHA ili BHT. Smatraju ih sigurnima, tko zna, možda i ukusnim aditivima. Takozvani toksikolozi-sedativi, oni koji uvijek umiruju naciju, uvjeravaju potrošače da su dopuštene granice za unos BHA ili BHT toliko visoke da se teško mogu prijeći.
No službene brojke pokazuju upravo suprotno. U sto grama čipsa nalazi se šest miligrama BHT. To je regulirano europskom Uredbom o prehrambenim aditivima (ML vrijednost). Dopuštena dnevna doza (ADI vrijednost za BHT) za dijete od 20 kilograma iznosi pet miligrama. Dakle jedna vrećica čipsa zaštićenoga sintetskim antioksidansom dovoljna je za legalno trovanje djece.
I to nije sve. BHA i BHT nalaze se u suhomesnatim proizvodima, hrenovkama, paštetama, kukuruznim pahuljicama, gumenim bombonima, krekerima… Stoga ADI zaštitna vrijednost nije nikakav kineski zid, nego švicarski sir. I to nije sve. Velik broj ambalažnih plastičnih materijala u prehrambenoj se industriji premazuje BHA-om ili BHT-om. Te kemikalije migriraju u prehrambeni sadržaj – a to nitko ne mjeri niti se računa u ADI vrijednostima.
Zamjene za BHA ili BHT, naravno, postoje. To su bolje, zdravije, sigurnije tvari za zaštitu prehrambenih proizvoda: ekstrakt ružmarina, vitamin C, vitamin E i druge smjese bogate polifenolima. Jedini njihov nedostatak jest – cijena. Za tonu gotovoga proizvoda (npr. kukuruzne pahuljice) trošak za ubacivanje BHA/BHT iznosi jedan euro, a prirodni su antioksidansi i do pedeset puta skuplji. Budući da prehrambena industrija nije socijalna, nego komercijalna ustanova, njihova ponuda nije gozba, nego zarada. A hrana nije lijek, nego roba.
Srećom, pojedini su proizvođači, pa i u Hrvatskoj, prepoznali važnost čistih deklaracija na proizvodu, marketinšku vrijednost bez kemijskih aditiva, publiku koja je spremna platiti više za manje E-brojeva. No BHA i BHT tek su dvije kemikalije u arsenalu prehrambenih aditiva. Brzinom eliminacije »svake godine jedan manje« bit će potrebno jedno stoljeće za hranu bez suvišne kemije.
