Vijest o smrti pape Franje u ponedjeljak 21. travnja pogodila je i mnoge svećenike čije je putove na različite načine oblikovao sam papa Franjo. Među njima nesumnjivo su i dvojica hrvatskih duhovnih sinova sv. Franje: prof. dr. fra Ante Vučković, kojega je papa Franjo tijekom izvanrednoga jubileja milosrđa 2016. imenovao jednim od četiriju misionara milosrđa u Hrvatskoj, te fra Stjepan Brčina, kojega je papa Franjo 2015. u Rimu zaredio za svećenika.
Gestama je umio iskazati više nego riječima
Gestama je umio iskazati više nego riječima»Papino jučerašnje pojavljivanje na Trgu sv. Petra vjerojatno je bilo prenaporno za njegovo zdravstveno stanje, koje ga je još od veljače približavalo odlasku. No uskrsna osmina dobro je vrijeme za oproštaj od ovoga svijeta, osobito za nekoga tko je cijeli život naviještao uskrsnuće«, primjećuje o. Vučković.
»Iz neposredne blizine njegovu odlasku rado bih se prisjetio upravo toga: iskonski evanđeoske brige za rubne i obespravljene, siromašne i migrante. Drugi element po kojemu će se pamtiti njegov pontifikat sposobnost je da gestama iskaže više nego riječima, poput pranja nogu zatvorenicima ili odlaska u Lampedusu. Iskazima blizine na koje nas je gotovo i navikao papa je kršćansku poruku umio prevesti u svakodnevni život«, dodaje sugovornik koji papin pontifikat sažima riječju milosrđe.
Pontifikat pod svjetlom milosrđa
»Činjenica je da je papa svoj pontifikat započeo proglašenjem izvanrednoga jubileja milosrđa, kao što je i umro upravo tijekom redovitoga jubileja milosrđa. Cijeli se Franjin pontifikat odvijao pod svjetlom Božjega milosrđa, koje je smatrao glavnim Božjim obilježjem, čak i Božjim imenom«, podsjeća o. Vučković osvrćući se na službu misionara milosrđa koju mu je dodijelio upravo pokojni sveti otac.
»Biti jednim od misionara milosrđa bila je čast, ali i olakšanje: papa Franjo tom je gestom u prvi plan umjesto kanonskih pitanja stavio milosrđe koje Bog udjeljuje u sakramentu. Kroz godinu milosrđa iskusio sam brojne susrete s ljudima koji dugo nisi bili na ispovijedi, pa i s onima koje je mučilo gdje uopće mogu ispovjediti pojedine grijehe. Na taj ih je korak ohrabrio upravo papa Franjo.«
Siromaška blizina prerasla u sveopću skrb
Upravo takvi tragovi trebali bi u danima nakon papine smrti voditi misao vjernika.» Tijekom dvanaest godina njegova pontifikata Crkva se nije prelomila ni raskolila, a i papa je ostao vjeran svojemu imenu: siromaškoj blizini periferijama, blizini koja je prerasla u svojevrsnu skrb za globalnu Crkvu. Bilo je u njegovu pontifikatu dvojbenih i dvoznačnih odluka, no sada valja zahvaliti za sve dobro koje je činio do duboko u starost. Usprkos svemu što možemo osjećati kao poteškoću, bio je to pozitivan pontifikat pastira koji se bez interesa dao za Crkvu svim svojim snagama«, zaključuje o. Vučković.
Papa koji je svećenicima ljubio dlanove
Jučerašnja papina prisutnost na Trgu sv. Petra fra Stjepana Brčinu podsjetila je i na prve trenutke Franjina papinstva. »Imao sam sreće uživo vidjeti rijeku ljudi koja se tada slila na Trg svetoga Petra, osjetiti oduševljenje kada je objavljeno da je novi papa uzeo ime svetoga Franje, ali i iznenađenje kada je izrekao ‘Dobra večer’. Danas iznenađenje prerasta u tugu, ali i u poticaj da se razraste primjer kojim nas je papa zadužio.« Osim papina primjera o. Brčinu u svećeničkom pozivu hrane i riječi koje mu je na ređenju 2015. uputio sam sveti otac.
»Papa je te godine prekršio običaj da redi samo dijecezanske svećenike iz Rimske biskupije. Prije početka ceremonije, naložio je svim novinarima i asistentima da napuste prostoriju, očinski nas je okupio oko sebe i savjetovao nam da se čuvamo oholosti i bogatstva te da budemo pastiri bliski narodu. A kada je završilo ređenje, u sakristiji je prišao svakomu od ređenika, sagnuo se i poljubio mu dlanove«, prisjetio se o. Brčina.
Život kao evangelizacijska smjernica
Život kao evangelizacijska smjernicaRiječi pape Franje promijenile su i način na koji sugovornik promatra svoj redovnički poziv. »Kada sam živio u kolegiju u Rimu, posebno me se dojmila papina misao da su redovnici pozvani probuditi svijet izlaskom na periferiju. To je nas bogoslove potaklo da pokrenemo ‘Franjevačku budilicu’, inicijativu posvećenu evangelizaciji na ulicama Rima. Papin život dalje će ostati smjernicom za suvremenu evangelizaciju jer on je na simpatičan način znao riječ Božju približiti svim generacijama. I u visokim godinama išao je ukorak s medijima, s pomoću kojih je je znao prenijeti svoju iz temelja franjevačku poruku. Ako je papa Ivan Pavao II. bio nositelj nade, papa Benedikt XVI. učitelj vjere, papa Franjo bio je promicatelj ljubavi prema siromasima«, zaključuje.
