Rim se oprostio od svojega biskupa. Katolički se puk na svim kontinentima oprostio od preminuloga poglavara koji ga je vodio posljednjih 12 godina. Oko 250 tisuća svojevrsnih izaslanika katolika svijeta, među kojima su dominirali mladi, došlo je u subotu 26. travnja uživo na Trg svetoga Petra preminulomu svetomu ocu Franji reći »zbogom« i »hvala«. Kao što je on kao pastir do zadnjega bio sa svojim stadom, tako je to isto stado do zadnjega bilo uz tijelo svojega pastira. I kao što ga je živoga okupljeno mnoštvo tek nekoliko dana ranije u uskrsnoj radosti pozdravljalo pljeskom i poklicima dok je prolazio Trgom svetoga Petra, tako je pljeskom dočekan i iz Vatikana ispraćen lijes s mrtvim tijelom pape Franje.
I dok je u novinarskoj loži na Berninijevim kolonadama vladalo tipično komešanje koje je stvaralo neki novi oblik duhovnoga sudjelovanja u sprovodnoj misi, pogled na oltar, stotine kardinala, biskupa, svećenika, državnika i nepregledno mnoštvo vjernika odisao je spokojem te u svijest i srce prizvao da su ti prizori i sprovod pape Franje iz vjerničke, novinarske, ali i svake druge perspektive posebni trenutci. Sjećanje na papu Franju i njegovu blizinu narodu gotovo se moglo opipati. Potvrdila je to i nekoliko puta pljeskom popraćena homilija dekana Kardinalskoga zbora kardinala Giovannija Battista Rea. Ono što je i papa Franjo u svojem pontifikatu naglašavao najviše se i vjernicima utisnulo. Potkrijepili su tako pljeskom dijelove homilije u kojima se spominjalo uvjerenje pape Franje da je Crkva dom za sve – dom otvorenih vrata, njegovo znakovito prvo putovanje na Lampedusu, pohod iračkomu narodu, njegovo neumorno propovijedanje milosrđa i radosti evanđelja, govor o odgovornosti prema zajedničkomu domu. Na najveće je reakcije ipak naišao dio homilije u kojoj se kardinal Re prisjetio kako je papa Franjo u jeku ratnih razaranja neumorno uzdizao svoj glas moleći za mir.
Tijelo pape Franje posljednji je put, ispraćeno velikim i dugotrajnim pljeskom, nešto malo nakon podneva napustilo Trg svetoga Petra. Dugo su još nakon unošenja lijesa u baziliku sv. Petra odzvanjala zvona. Odlaskom lijesa s tijelom pape Franje na Trgu svetoga Petra ostala je praznina, koja je, osjetilo se to u smiraju atmosfere, zahvatila i srca okupljenih vjernika. Mnogi su se još u tišini zadržali na trgu u molitvi, sabiranju misli i osjećaja. Oni koji su pokleknuli pod teretom sunca i dugotrajnoga stajanja dolazili su k sebi u sjeni kolonada, ljudi su se susretali s biskupima i svećenicima te razmjenjivali dojmove. Na trgu se u tišini na velikim videozidovima uživo pratilo i prenošenje Papina tijela u baziliku svete Marije Velike. Tek je potiho s videozidova odzvanjao pljesak vjernika koji je Papin lijes pratio cijelim putom do njegova posljednjega počivališta.
Nešto više od dva sata nakon završetka sprovoda Trgom sv. Petra zavladala je potpuno drugačija atmosfera. Tisuće mladih počele su se okupljati na programu koji je bio predviđen za njihovo Jubilejsko hodočašće. Iščeznula je tako koliko-toliko spokojna atmosfera i trg je ponovno ispunio hodočasnički žamor, razne pjesme i molitve te mlada nasmijana, radosna lica i jubilejske oznake. Premda okupljeni oko svojega jubileja, ipak se i među njima zadržala duhovna prisutnost pape Franje. Mnogi su na novinarske upite sažimali upravo dojmove sa sprovoda i dijelili svoje uspomene na preminuloga papu.
Sve u znaku Pape
Već su se na letu iz Zagreba i u zračnoj luci u Rimu dan prije sprovoda mogli vidjeti brojni hodočasnici, svećenici, redovnici i redovnice koji su iz različitih krajeva svijeta došli na posljednji oproštaj od tijela pape Franje. Večer prije Papina sprovoda u Vječnom je Gradu, a posebice u Vatikanu, vladalo mirno ozračje isprepleteno s novinarskim uzbuđenjem i iščekivanjem. U tijeku su bile zadnje pripreme. Na Trgu sv. Petra mogli su se vidjeti samo novinari koji su, svatko sa svoje pozicije i na svojem jeziku, snimali priloge ili pak uživali u pomalo nestvarnoj povlastici u kasnim večernjim satima šetati praznim trgom koji je posljednjih dana bio ispunjen rijekama vjernika koje su se slijevale u baziliku vidjeti Papino tijelo.
Vatikan i okolne ulice bile su u znaku pape Franje, sve je upućivalo na njega i njegov sprovod, na to da se tih dana u Vatikanu i Rimu događa nešto doista veliko i posebno. Zastave na zgradama bile su na pola koplja, ulice zatvorene barikadama koje čuvaju volonteri i policija, stotine pripadnika hitnih služba… Mnoge su suvenirnice na najistaknutija mjesta izložile predmete s Papinim likom, slike, fotografije, razglednice, magneti… U izlozima knjižara Papine knjige… Valja zamijetiti i da su svakim korakom dalje od vatikanskih ulica takvi prizori pomalo izostajali. No kao da su te prizore zamijenile upravo tisuće tinejdžera koji su, moglo bi se reći, u Franjinu duhu nastavili ulicama pronositi živost, radost i nadu.
Papu je susret s narodom ispratio u svetost
Iz Hrvatske i u Hrvatsku sa sjećanjima na Papu
Rim je bio ispunjen hodočasnicima raznih nacionalnosti i rasa, mladih, starijih, mladih obitelji. Na svakom su se koraku mogli vidjeti pojedinci i skupine koji su se, što planirano što neplanirano, došli oprostiti od svojega Svetoga Oca. Iako se u razgovorima među hodočasnicima najviše čuo talijanski jezik, nije bila rijetkost čuti španjolski, engleski, francuski, portugalski ili čak neki od Europljanima neprepoznatljivih jezika.
Šećući među mnoštvom Trgom sv. Petra i okolnim ulicama u satima nakon Papina sprovoda, nismo, barem ne s očitim znakom raspoznavanja kao što je hrvatska zastava, susreli hrvatske hodočasnike. No mjesta susreta s hrvatskim hodočasnicima ipak je bilo. Gdje drugdje nego u »srcu« Hrvata u Rimu – Papinskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima. Susreli smo se ondje s nekoliko hodočasnika koji su, iako teško pronalazeći riječi pod dojmom dana, rado s nama podijelili svoje dojmove hodočašća, sudjelovanja na sprovodu i sjećanja na papu Franju.
»Tako se sve posložilo da imamo tu čast, iako iznenada i nenadano, sudjelovati na sprovodu pape Franje«, rekla nam je Manuela Smoljan koja je u Rim stigla iz Vodnjana sa župljanima župe sv. Blaža koji su još prije godinu dana planirali hodočašće s nadom vidjeti Papu i sudjelovati na kanonizaciji Carla Acutisa. »Bili smo na sprovodu malo dalje od trga zbog velike gužve pa mi je udaljenost možda malo umanjila dojam, ali bilo je lijepo, posebno. Na svoj sam se način uspjela oprostiti od Pape«, dodala je mlada hodočasnica Smoljan. Na zakazanoj kanonizaciji Carla Acutisa planirali su biti i hodočasnici dubrovačke župe sv. Mihajla, no dočekale su ih drugačije okolnosti. Iako je zavladala tužna atmosfera zbog Papine smrti i odgođene kanonizacije, njihovo je hodočašće, posvjedočio nam je četrnaestogodišnji Vlatko Puljizević, ipak bilo lijepo iskustvo. Rekao nam je i po čemu će mu papa Franjo ostati u sjećanju: »Papa će mi ostati u sjećanju po tome što je volio sve ljude, što ih nije dijelio prema rasama. Bila mi je ponekad iznenađujuća njegova otvorenost, ali je to sada i nešto po čemu ću ga pamtiti. Također će mi u sjećanju ostati njegova neposrednost, vedar karakter i duhovitost.«
U crkvi sv. Jeronima u molitvi krunice Božjega milosrđa, u predvečerje svetkovine Božjega milosrđa, čije je štovanje širio i papa Franjo, zatekli smo i mladu peteročlanu obitelj Petra i Rine Marić iz Zagreba koja se po vijesti o Papinu preminuću u zadnji tren odlučila organizirati, kupiti avionske karte i doći u Rim.
»Ideja o odlasku došla je spontano i iznenada. Htjeli smo doći odati Papi zadnju počast«, rekla je Rina okružena s troje svoje djece, od kojih najmlađi ima tek devet mjeseci. »Sama nas je Božja providnost poslala ovamo i pratila nas da uspijemo doći i izdržati sve s djecom. Nije bilo lako čekati u dugim redovima, stajati, moliti, paziti na sve… No većina ljudi, posebno s malom djecom, ne uspije u životu doživjeti ovako nešto veliko, tako da smo posebno zahvalni i ispunjeni što smo ovdje«, dodao je Petar. Posebno im je bilo, otkrili su nam u razgovoru, sudjelovati na Papinu sprovodu, ali i posjetiti papinske bazilike i proći kao obitelj kroz sveta vrata. »Velika je milost i poseban osjećaj sudjelovati u takvu događaju, biti ovdje u ovo vrijeme i u zajedništvu s toliko ljudi iz cijeloga svijeta. Imali smo naporna dva dana, ali su to bili i vrlo ispunjujući dani. Te dane i sve trenutke pamtit ćemo cijeli život«, zaključili su supružnici Marić.
Papu će posljednje počivalište vezati s Hrvatima
Na poseban su način na Nedjelju Božjega milosrđa papi na njegovu grobu u bazilici svete Marije Velike počast odali i članovi Kardinalskoga zbora. Prošavši kroz sveta vrata u procesiji do grobnice smještene u niši bočnoga broda između kapele Borghese i kapele Sforza, kardinali su u manjim skupinama ostali u kratkoj molitvi Zdravomarije ili su se uz znak križa u tišini poklonili na papinu grobu, a prvi je tu čast imao nadsvećenik bazilike u miru Santos Abril y Castelló, koji je papu Franju i pratio na njegovu prvom posjetu bazilici nakon izbora za papu. Kardinali su se potom pomolili i u kapeli Borghese pred likom Gospe Spasa Puka Rimskoga, koju je papa tijekom pontifikata častio 126 puta – najčešće uoči svojih apostolskih pohoda. Potom su s brojnim vjernicima koji su čitav dan prolazili bazilikom u središnjoj lađi sudjelovali u molitvi druge večernje, koju je predvodio nadsvećenik koadjutor bazilike kardinal Rolandas Makrickas.
Neki kardinali iskoristili su prigodu da fotografiraju papinu grobnicu, izrađenu od jednostavnoga ligurijskoga škriljevca u spomen na talijansku prapostojbinu njegovih predaka i jednostavno urešenu – natpisom »Franciscus« i replikom papina željeznoga pektorala. Odabravši postati osmim papom pokopanim u četvrtoj velikoj rimskoj bazilici, papa Franjo ujedno je odabrao i zauvijek se povezati s poviješću Hrvata. Naime, osim što u Svetoj Mariji Velikoj počivaju relikvije najznamenitijega svetca iz hrvatskih strana – svetoga Jeronima – upravo je u njoj papa Hadrijan II. u prisutnosti svetih Ćirila i Metoda blagoslovio staroslavenske svete knjige po kojima je vjera naviještana i hrvatskomu narodu. U bazilici počiva i Siksto V., jedini papa koji je po predaji podrijetlom bio Hrvat, a ondje je na blagdan Svih svetih 1930. mladu misu slavio i »krjeposni čovjek« bl. Alojzije Stepinac. Naposljetku, i replika Gospine ikone koja će bdjeti nad svojim vjernim štovateljem drugi je papinski okrunjen Gospin lik na hrvatskom tlu – u Kraljevici 5. kolovoza 1891. (Lt)
