– Zar ne znaš to? Da, da: dogodio se prvi let do Mjeseca s ljudskom posadom nakon dulje od 50 godina! – gorljivo mi tumači Franc, kojega uvijek »uključim« kad dulje ne gledam i ne slušam vijesti (a u Velikom tjednu to je uvijek osam dana zaredom), tako da sve informacije dobijem sažeto, još profinjeno komentarski obojeno. – Hajd’ možda ovog stoljeća i sletimo na Mjesec. Jer nitko mene ne će uvjeriti da su prije pol’ stoljeća, još u ono pretkompjutorsko i nedigitalno doba, ljudi u onoj »vešmašini« stigli na Mjesec! »Aterirali« su oni u neki zamračeni američki filmski studio, samo da Rusima padne mrak na oči! Zato valjda sad prave senzaciju od »prve žene na putu k Mjesecu« i »prvog Afroamerikanca astronauta«, samo da ih ništ’ ne pitamo o tim »letećim kanistrima« iz prošloga stoljeća… Pa onda ovi migranti, ni to nisi čuo? Trideset ih je spašeno iz mrzle rijeke, i po slavonskim bolnicama zbrinuto. Nikako samo da »zbrinu« i one »poduzetnike« krijumčare, koji žive od uvoza »nužno nam potrebne radne snage«, pih… A tek ovo s tim femicidom, ja to ništ’ ne razumijem! U zadnjih šest-sedam godina 130 femicida, samo lani ili preklani njih 19, ni sam nisam zapamtio, koliko me brojkama »iznapucavao« taj TV novinar, kao da mi Hrvati upravo obaramo neki rekord ili kao da baš mene mora uvjeriti kako sam i ja počinio poneki? A sve to nakon što smo usvojili onu čudesnu i čarobnu Istanbulsku konvenciju!? Još i sad se sjećam kako su nas stručno uvjeravali da ju »moramo« usvojiti, samo zato jer će »Istanbulka« potpuno zaustaviti ubojstva žena! Ili su to bili isti stručnjaci koji nam danas promiču »trans-sex« po školama te nagrađuju silovateljsko-pedofilsku poeziju? Kako je to moguće da usvojiš konvenciju koja će zaštititi žene i smanjiti nasilje nad njima, a ono… poraste triput!? Čist promašaj! To ne kužim, jer morali bi onda to zlosilje medijski prigušiti, ako žele dokazati da su nas s pravom utjerali u tu konvenciju protiv koje smo prosvjedovali, zar ne? Kak’ to nisu naučili od »crvenih drugova«, svojih predaka… – zastade već usopćen Franc pa se ponadah da je kraj »vijestima« (meni je i to bilo dovoljno), ali on je tek uzeo zraka da nastavi. – Pa onda taj sastanak dvoglava predsjedničkog nam zmaja, ta dva vijeća, za obranu i za nacionalnu sigurnost, koji se nije održao gotovo otkako smo i tu Istanbulsku »posisali«… No dobro, rekoh sebi, glavno da ćemo sad u miru i zajedništvu konačno biti sigurnosno sigurni od svakoga ratnoga zla i napada. Kad ono, već idućega dana pobočnici glavnih sugovornika »hvale« se kako na vijećima nije bilo ni riječi o srbijanskoj raketi »Zagrepčanki«?! Pa o čemu su onda pričali, jesu li oni »s Marsa pali«?!
– Pa… – plaho i nesigurno se uključih i ja – samo da ne bude s mirom i ratom nakon sastanaka isto kao s femicidom nakon usvajanja konvencije?
– Je, tad bi nas iz toga sr… stanja mogao izvući možda još samo femicid na Marsu – naruga nam se Željac obojici.
