Treći film španjolsko-katalonske redateljice i scenaristice Carle Simon Pipó (r. 1986.), »Romería«, imao je premijeru lani u Cannesu, a sada je u hrvatskim neovisnim kinima. Prethodna dva vrlo uspješna filma »Ljeto 1993.« i »Alcarras« bila su kod nas na ZFF-u i u kinima, a i pisali smo o njima. Zajedničko im je to da se djelomično temelje na autoričinoj biografiji, kojoj je dodala dosta fikcionalnoga, i različita su imena glavnih junakinja. Prikazuju odrastanje u Kataloniji u djetinjstvu i mladosti, kod majčine rodbine nakon smrti roditelja, te u trećem dijelu punoljetnu Marinu koja radi dobivanja stipendije za studij filma mora otići u očev kraj, na Atlantsku obalu u Galiciju, u mjesto Vigo, gdje je film i snimljen.
Iako je naziv filma u prijevodu hodočašće, nije riječ o vjerničkom hodočašću, premda ima prikaz vjerske procesije brodovima na oceanu i posvete pomorcima, nego se odnosi na junakinjin dug put i prvo upoznavanje rodbine s očeve strane te običaje, kulturu i mentalitet, koji su različiti od katalonskih, gdje je odrasla. Usto otkriva obiteljske tajne, prikrivanja i uljepšavanja stvarnosti, o čemu nije znala.
U filmu Marina dolazi s majčinim dnevnikom, koji čita glas izvan prizora, te se uspoređuju sjećanja rodbine. Najteži, ali i najpoučniji jest dio filma poput realizirane metafore, nadnaravan, u kojem se prikazuje majčina i očeva mladost i opasnost od uporabe droga. Ista glumica, jako dobra Llucia Garcia, utjelovljuje i Marinu i njezinu majku. Fotografija je vrlo dobra, ima i podvodnih snimaka Helene Louvart, koja je snimila i hrvatski film »Murina«.
