Domoljubi (patrioti) za Europu, najveća oporbena stranka u Europskom parlamentu, sudjelovala je u organizaciji stručnoga skupa pod naslovom »Nanoplastika – skrivene veze i rastući rizici«. Dakle, osim što je prenose oblaci, potapaju morski valovi, osim što ih gutaju ljudi i životinje, nanočestice plastike, eto, ulaze i u glavne političke institucije Europske unije. Ondřej Knotek, češki zastupnik u Europskom parlamentu, predsjedao je skupom o nanoplastici u Bruxellesu. On također pripada političkoj grupaciji europskih patriota, koja se predstavlja zanimljivom parolom »Jakost Europe u njezinim je nacijama«.
Ipak, glavni organizatori u sjeni bili su članovi pokreta »AllatRa«, međunarodne inicijative koja, barem načelno, promiče znanstveno utemeljenu brigu za okoliš i pravedan razvoj društva. Osim sa znanošću u tom se pokretu koketira i sa (pseudo)religijom, sinkretizmom, teozofijom… Zato ih mnogi smatraju kultom, pa i političkom sektom. Postoje prigovori prema kojima je zanimanje za probleme s nanoplastikom tomu pokretu tek paravan za vlastitu promociju, a znanstveni skupovi platforma za dobivanje političkoga legitimiteta. Pred upitima novinara Knotek se brani da održani skup nije bio reklama za »AllatRu«, nego ozbiljan znanstveni događaj.
U svakom slučaju onečišćenje planeta Zemlje, koje jest stvarna ugroza, postalo je alat za političke i ideološke bodove, obračune, misije… Ne čudi stoga što je među predavačima u Bruxellesu bila Maryna Ovtsynova, predsjednica pokreta »AllatRa«, Anna Kotlyar, predstavnica istraživačkoga vijeća »AllatRe«, ali i Mark Burns, evangelički pastor, predsjedatelj inicijative »Duhovni diplomati« i duhovni savjetnik predsjednika Donalda Trumpa. Uz nabrojene predavače, koji nisu znanstvenici, bilo je i onih »pravih«, poput Antonija Ragusa, talijanskoga profesora medicine. On je među prvima u svijetu otkrio mikroplastiku u ljudskoj posteljici.
Iako je okvir i organizacijska pozadina toga skupa kontroverzna, pa i kompromitirana, iako je za okruglim stolom postavljena čudna kadrovska križaljka, prikazani podatci i izrečena upozorenja imaju znanstveno pokriće. Nanoplastika nije obično smeće, nego bioaktivni otpad. Ona nije samo ekološki problem, nego pitanje ljudskoga zdravlja. John Ahn, još jedan znanstveni aktivist organizacije »AllatRa«, s pravom tvrdi: »Dugi niz desetljeća onečišćenje plastikom smatralo se isključivo vidljivim, estetskim problemom. Boce razbacane po obalama, plutajući otpad na površini mora, poderana plastika na odlagalištima otpada. No nova otkrića sugeriraju da se mnogo veće posljedice skrivaju na nanorazinama koje nisu vidljive golim okom.« Plastika ne može nestati iz prirode niti se biološki razgraditi, ali se može usitniti do prašine »beskonačne« površine.
Nanoplastika je konačni derivat i deformirani oblik nafte te, posebno danas, njezina okolišna sudbina nije samo znanstvena, medicinska ili ekološka tema, nego geopolitička, ideološka, pa i pseudoreligijska. Baš kao u slučaju »istine« o globalnom zatopljenju Zemlje, »istina« o plastifikaciji istoga planeta ovisi o političkim i financijskim interesima, o estetskom dojmu u oku promatrača, o njihovu neznanju… Plastična konferencija u glavnom gradu Europe za istim je stolom okupila patriote koji promiču vrijednost nacije i graditelje »kreativnoga društva« u kojem je nacija nepotrebni konstrukt potrošačkoga društva.
Dva nespojiva polazišta ujedinjena protiv istoga neprijatelja – nanoplastike. To su divlji brakovi poremećena identiteta i dezorijentirana smjera; poput brodova bez sidra, na čijoj palubi nisu (avan)turisti, nego skitnice. Da, nanoplastika u okolišu jest globalni poremećaj, pravo na informacije pripada svima, samo ostaje pitanje – tko je vlasnik istine?
