Neogotičku su »hrvatsku ljepoticu«, crkvu sv. Ćirila i Metoda i sv. Rafaela, krajem 19. stoljeća podignuli Irci, kasnije preuzeli Talijani, a od sedamdesetih godina 20. stoljeća ondje se okupljaju Hrvati. Župnik fra Lovro Šimić i župni vikar fra Slaven Tomić posvjedočili su da mnogi Hrvati, od kojih većina više ne živi na Manhattanu, putuju i po dva sata kako bi stigli na nedjeljnu euharistiju. Bogate aktivnosti župnoga kompleksa svjedoče o ljubavi Hrvata prema svojoj vjeri i kulturi te nastojanjima da očuvaju svoj identitet u »loncu za taljenje« Sjedinjenih Američkih Država.
Župnik fra Lovro Šimić otkriva da Hrvati uglavnom više ne žive u okolici župe. Ipak to ne sprječava 300-tinjak vjernika da svake nedjelje nazoče misi. Franjevci komuniciraju s oko 1000 vjernikaSkrene li se iz 9. newyorške avenije u 41. ulicu, iz sjene visokoga tamnoga nebodera proviruje lijepa neogotička crkva s manjim samostanom. Kao i na drugim mjestima, u vrijeme gradnje crkva je dominirala okolnom površinom, a sada se, nakon prodaje zračnoga prostora, s jedne strane naslanja na visoku stambeno-poslovnu zgradu. Ona međutim skriva prostrani župno-pastoralni kompleks koji je nedavno obnovljen, tijekom službe prethodnoga župnika fra Nikole Pašalića. Osim dviju misa svake nedjelje, petkom navečer održava se hrvatska škola, a ondje djeluje i Društvo svete krunice. Nakon mise u 11 sati dobrotvorna je prodaja kolača i druženje u župnom Hrvatskom centru svetoga Nikole Tavelića, gdje smo imali prilike razgovarati s članovima hrvatske zajednice, od kojih neki pripadaju trima generacijama pojedinih obitelji.
Sjevernoamerički »Mladifest«
Župnik fra Lovro Šimić otkriva da Hrvati uglavnom više ne žive u okolici župe. Ipak to ne sprječava 300-tinjak vjernika da svake nedjelje nazoče misi. Franjevci komuniciraju s oko 1000 vjernika. Godišnje u crkvi bude desetak krštenja te dvadesetak krizmanika svake dvije godine. Godišnje se održi od tri do pet sprovoda, iako godišnje umire oko 80 Hrvata; sprovodi se organiziraju po drugim župama. Prilika za sakrament pomirenja na raspolaganju je prije svake mise. Svećenici su spremni doći k starijima i bolesnima, osobito uoči većih blagdana, što mnogo znači i onima koje se pohodi i onima koji dolaze u pohod. Posebna je radost za župu bio 11. »Mladifest« koji je održan 19. lipnja 2025. isključivo za mlade Hrvate iz Sjeverne Amerike. Riječ je o trodnevnoj duhovnoj obnovi, na koju su se odazvali sudionici čak i iz Njemačke i Australije. To je prvi takav događaj u New Yorku. U razgovoru sa sugovornicima bilo je jasno kako je župa doista dom, mjesto topline i zajedništva, gdje Hrvati namjernici pronalaze gostoprimstvo.
Stepinčeva škola
Uz vjeronauk i pripravu za sakramente, u župi je petkom navečer organizirana Hrvatska škola »Kardinal Stepinac«. Njezina je svrha prenijeti znanje hrvatskoga jezika i folklora te poznavanje hrvatske povijesti i na nove naraštaje. Pohađa je 80-ak djece. »Tijekom pandemije COVID-19«, napomenuo je župnik, »spali smo na pedesetak djece, no sada se vraćaju.« Učitelji i učiteljice u školi oduvijek su dobrovoljci. Trenutačno s djecom nesebično radi Marko Dumančić, profesionalni mladi pjevač koji je ujedno član župnoga zbora. Skupina »Kolo«, koja njeguje hrvatski folklor, ima 50-60 članova. Za njihove potrebe župa čuva narodne nošnje u vrijednosti od oko 300 tisuća dolara, istaknuo je o. Lovrić. U vlasništvu je Hrvata i velik komad zemlje u New Jerseyju. Ondje se dvaput godišnje održava piknik – na Veliku Gospu i Svetoga Antu, što je prigoda i za nogometni turnir, koji organizira Hrvatski kulturni klub »Kardinal Stepinac«.
Pobožna društva i dobrotvorni kolači
Posebno je dojmljiva ustrajnost Društva svete krunice, koje neprekinuto djeluje od 1914. godine, kada ga je osnovao prvi župnik fra Irinej Petričak. Svakodnevnim moljenjem krunice i karitativnom djelatnošću društvo hrani vjeru i promiče solidarnost. Članice se okupljaju svake prve nedjelje u mjesecu na misi u 9 sati te predmole krunicu, a potom održe svoju mjesečnu skupštinu. Svake nedjelje ujutro nekoliko članica društva u kuhinji pastoralnoga centra neumorno peče tradicijske kolače, koji se potom blaguju uz kavu, a svi se dobrovoljni prilozi prikupljaju u dobrotvorne svrhe – za potrebite u Sjedinjenim Državama, ali i afričkim i azijskim zemljama u kojima djeluju hrvatski misionari. Gđa Nevenka, revna članica Društva, uz široki je osmijeh redakciji Glasa Koncila spremno darovala Molitvenik Društva svete krunice u New Yorku. Uz to žensko društvo u župi djeluje i muško Društvo imena Isusova. Velika dvorana mjesto je banketa, pa čak i proslava vjenčanja. Župnik nije propustio istaknuti kako su župljani velikodušni, što je omogućilo obnovu crkve i cijeloga kompleksa.
Tri generacije obitelji Erlić i suvremeni izazovi
U razgovoru s »američkim« Hrvatima primijetili smo da je očuvanje hrvatskoga jezika u drugoj i trećoj generaciji iseljenika nemalen izazov. Iz toga i drugih razloga okupljanje u hrvatskoj župi na Manhattanu mnogo im znači.
»Zovem se Paola Erlić, imam trideset pet godina. Tu smo danas s obitelji Erlić jer smo se okupili uz obljetnicu rođenja pokojne mame mojega muža. Imamo sina od deset mjeseci. Moj muž i ja sudjelujemo u hrvatskoj školi i u folkloru. Nadamo se da će i naš sin nastaviti tako te da će učiti hrvatski jezik i odrasti uz ovu zajednicu«, rekla je Paola tečnim hrvatskim jezikom, s jedva primjetnim naglaskom.
Njezin svekar Ante Erlić sedamdesetjednogodišnji je poduzetnik koji u Americi živi već pedeset godina, a doselio se iz Dalmacije. »Živim u državi New York, na granici s Connecticutom, jednu uru vrimena odavde. Ja sam ovdje adaptiran kao da sam odavde, iz Amerike. Ovo je župa u kojoj idem u crkvu. Ovdje sam se oženio, ovdje su mi dica dobila krštenje, ovdje mi se žena krstila, odavde mi je žena partila ća. Meni je ovdje najvažnija ova crkva. Fala Bogu, ovdje nam je lipo«, samouvjereno je posvjedočio dugogodišnji župljanin. »Hrvatsku posjećivam dva-tri puta godišnje«, dometnuo je. O župi je rekao kako je za velik dio toga što ima i što jest ona zaslužna. »Imamo i školu, imamo vjeronauk, imamo plesove, imamo kojekakve manifestacije«, pojasnio je. Naravno, Hrvati katolici u saveznim državama ne žive izolirani, nego su izloženi trendovima suvremenoga društva. U razgovoru se župnik fra Lovro Šimić tako dotaknuo problema koji vidi, a to je da polovica mlađih odraslih Hrvata nije u braku, nego još uvijek živi s roditeljima. Fra Slaven Tomić istaknuo je kako je najvažnija duhovna autentičnost u svjedočenju vjere te kako će upravo to donijeti plodove. Župnik fra Lovro s oltara komunicira jasno i otvoreno. Napominje župljanima da ne ostavljaju ispovijed za pet minuta prije mise, da se za sakrament povjerenja treba pripremiti.
»Trebamo se držati svojega jezika, kulture i naroda«
»Došao sam ovamo kad sam bio dite. Živim u Connecticutu, dugo se vozim ovamo, tri i pol sata vlakom. Volim čuti svoj jezik. Isus kaže: ‘Ja sam s tobom, ne boj se.’ U obližnjoj crkvi gdje živim svećenik Armenac dobar je, no ovdje je lakše, imamo sličan pogled na stvari. Tako smo odgojeni«, rekao je tridesetogodišnji Ivan Vukšić podrijetlom iz Imotske krajine. Na pitanje ima li djece kroz smijeh je odgovorio: »Nemam. Trebao bih imati dite. Stari sam momak.«
»Bavim se informatikom. Pokrenuo sam start-up, htio bih raditi mrežne stranice za naše ljude.«
Mlada Ilijana Ilić relativno se nedavno doselila u SAD te je pokrenula privatan posao. »Rođena sam u Bosni i Hercegovini, iz Rame sam, živjela sam u Splitu. Došla sam u Ameriku 2014. godine. Imala sam stipendiju. Živjela sam u Teksasu, gdje baš nema Hrvata ni hrvatske zajednice. Kako sam dolazila u New York, bila sam sretna kada sam vidjela da tu ima hrvatska zajednica, misa, tako da sam od desetoga mjeseca prošle godine ovdje. Ja sam ovdje nova«, s osmijehom je rekla sugovornica.
»Brat i ja imamo privatan posao, proizvodimo parfeme, imamo distribuciju po cijeloj Americi. Proširila sam se ovdje, na sjeveroistočno područje države New York, na New Jersey. Odrasla sam u vjeri. Svake sam nedjelje išla na misu. U Teksasu je to bila misa na engleskom jeziku, što mi je bio pomalo problem. Sada pratim misu na hrvatskom jeziku. To je važno jer se trebamo držati svoje kulture, svojega jezika, svoje vjere i svojega naroda. Nova sam u zboru, pjevam. Pijanist je moj susjed iz Podstrane kod Splita. Super je, ljudi su super. Fra Lovro i fra Slaven su odlični. Kada nisam ovdje nedjeljom, slušam svakakve propovijedi, raznih svećenika. Naši su svećenici možda najbolji«, rekla je Ilijana.
Hrvatska župa sv. Ćirila i Metoda i sv. Rafaela u New Yorku
