Na nekoliko minuta vožnje od Krašića nalazi se brježuljak Hrženik i njegova kapela sv. Ivana Krstitelja. Naoko pitom brijeg s crkvicom iz 18. stoljeća za Krašićance je bremenito mjesto, lokalitet na kojem su se u prošlosti lomile snažne povijesne silnice.
Pokazalo se to krajem rujna, kada je nedaleko od crkvice sv. Ivana otkrivena masovna grobnica sa žrtvama iz razdoblja Drugoga svjetskoga rata. Kako je objavilo Ministarstvo hrvatskih branitelja, koje je i državni resor zadužen za istraživanja i iskapanja žrtava masovnih zločina iz Drugoga svjetskoga rata i Domovinskoga rata, riječ je o ostatcima petorice muškaraca. Među njima su identificirane dvije osobe u dobi od 20 do 30 godina, dvije između 40 i 45 godina te mladić koji je u trenutku ubijanja imao manje od 20 godina. Ruke su im bile zavezane žicom. Na posmrtnim ostatcima otkrivene su i prostrijelne ozljede glave te više strijelnih ozljeda trupa. Uz posmrtne ostatke nađen je i veći broj čahura.
Sve žrtve možda nisu otkrivene
»Hrženik je u vrijeme bitke za Krašić bio jedan od punktova oko kojih su se vodile najžešće borbe početkom siječnja 1943. između partizana i hrvatske vojske. Krašić je branilo, prema nekim podatcima, između 500 i 600 hrvatskih vojnika, a sa Žumberka je nadirala znatno brojnija partizanska vojska. No unatoč brojčanoj prednosti, osvajanje Krašića za partizane nije bilo nimalo jednostavno. Imali su velike ljudske gubitke. Stoga i ne čudi žestina njihove odmazde nakon pada Krašića«, pojasnio nam je Mladen Kuka, speleolog koji je 1989. otkrio Jazovku, a u desetljećima nakon toga potraga za ostatcima žrtava zločina iz Drugoga svjetskoga rata postala je njegova svojevrsna životna misija. Zajednički smo obišli Hrženik i mjesta u okolici Krašića na kojima bi se također mogla nalaziti slična grobišta.
»Nakon otkrića Jazovke za mene je postao imperativ pronaći i druge žrtve. Imati dostojanstven sprovod i grobno mjesto nešto je što pripada svakomu čovjeku. Tako sam, istražujući pozadinu i okolnosti zločina na Jazovki, došao i do Hrženika. Iz svjedočanstava ljudi koje sam susretao na Žumberku i u krašićkoj okolici, kao i iz nekih pisanih izvora, postojale su prilično čvrste indicije da se i na Hrženiku nalazi masovno grobište. I temeljem moje prijave pokrenuta su istraživanja koja su nažalost i otkrila da je i ondje bilo stratište. Otkriveno je zasad pet žrtava, no cijela uzvisina još nije istražena«, pojašnjava Kuka i dodaje: »Kao i prema Jazovki, i prema ovomu stratištu na Hrženiku ne može se ostati ravnodušan. To jednostavno nije nekakvo arheološko nalazište. I dok obilazim takve lokalitete za koje postoje čvrste indicije da su ondje zakapane žrtve partizanskih zločina, ne mogu izbjeći postaviti sebi pitanja tko su bili ti ljudi, tko su njihovi bližnji i traže li ih oni još uvijek.«
S Hrženikom bio je upoznat i bl. Stepinac
U ratnim je okolnostima kapela na Hrženiku teško stradala. Oko nje su se nalazili obrambeni položaji hrvatske vojske, a prema nekim pretpostavkama upravo su u te rovove i bačeni ubijeni vojnici i zatrpani nakon bitke. Neki su od njih možda i skončali na Jazovki. Naime, upravo je prva skupina žrtava Jazovke, dvjestotinjak vojnika koji su branili Krašić, u jamu bačena u siječnju 1943. godine. U kolektivnoj memoriji mještana ostala je zabilježena i likvidacija hrvatskih vojnika i Krašićanaca u lipnju 1945. godine. O njihovoj žrtvi svjedoči i križ i spomenmjesto koje se nalazi iza kapele sv. Ivana. »Poginulima i nestalima bez suda od 1941. do 1946. godine, žrtvama komunističkoga terora«, zapisano je na spomeniku. Na pločama je upisano 81 ime, od kojih je sedam imena žena. Nadalje, po brijegu je postavljeno i veliko kamenje s malenim metalnim križevima na vrhu. To je djelo Stjepana Cipurića, istaknutoga hrvatskoga rodoljuba iz krašićkoga kraja, koji je više godina proveo i u komunističkim zatvorima. Kamenje je postavio u godinama nakon rata, no spomen na žrtve koje su skončale na Hrženiku čuvao je i tijekom teških desetljeća komunističkoga svevlađa.
Pedesetih godina Hrženikom je hodio i bl. Alojzije Stepinac. Bio je tada sužanj, zatočenik u svojoj rodnoj župi, a u prvim mu je vremenima internacije režim dopuštao kretanje po Krašiću i okolici. S njime je u njegovim redovitim šetnjama sudjelovao i drugi svijetli lik Crkve u Hrvata, njegov »Šimun Cirenac«, krašićki župnik Josip Vraneković. Budući da je crkvica na Hrženiku obnovljena tek u godinama nakon komunizma, i Stepinac i Vraneković svjedočili su njezinoj ranjenosti, a može se također pretpostaviti da su i oni čuli za partizanske zločine i šećući oko toga lokaliteta molili za sve žrtve.
Stabla su posađena da bi prikrila partizanske zločine?
No s kuriozitetom zbog kojega se ipak ne može isključiti mogućnost da na Hrženiku postoje i druge žrtve čije posmrtne ostatke treba pronaći upoznao nas je Krašićanac Josip Penić. »O Hrženiku već godinama kruže različita tumačenja. Postoje i ona koja tvrde da su žrtve ondje prvo ukopane, a zatim premještane i zakapane na nekim drugim mjestima. A spominju se i ti borovi i naknadna sadnja stabala. Naime, brijeg na kojem se nalazi kapela u vrijeme rata nije bio ovako pošumljen. Bilo je tako i u godinama nakon rata. Tek su, čini mi se, sedamdesetih ondje zasađena stabla.« Da je istina ono što govori Penić može se vrlo lako utvrditi – film »Breza« i neke njegove najupečatljivije scene snimane su upravo kod kapele na Hrženiku. Filmske slike pokazuju kapelu i gotovo golo brdo.
Sadnja drveća, osobito borova za koje se vjerovalo da luče određene kemikalije koje ubrzavaju proces raspada ljudskih posmrtnih ostataka, bio je čest »potpis« koji su partizani ostavljali na svojim stratištima. Pošumljavanjem bi se umanjila mogućnost istraživanja i postavljanja pitanja o mogućim stratištima. Ako je tako rađeno i na Hrženiku, svojevrsni misterij ostaje i zašto je to rađeno tri desetljeća nakon ratnih zločina.
»Zastrašujuće ja zapravo koliko je u našem kraju u tom ratu ubijeno ljudi«, govori nam Penić. Osamdesetih, pomažući oko iskapanja groba svojih susjeda, na krašićkom je groblju i on kao mladić naišao na kosti koje bi mogle biti ljudske, ali i čahure. Kako se krašićko groblje s vremenom širilo, također se ne može isključiti ni mogućnost da su novi grobovi jednostavno prekrili grobišta u kojima se nalaze ostatci partizanskih zločina. Zato je i u sklopu istraživanja na Hrženiku iskapan i dio krašićkoga groblja, nekoliko metara od spomenika žrtvama Drugoga svjetskoga rata koji je podignut nakon pada komunizma, no ondje zasad nisu nađeni posmrtni ostatci.
