NASTUPAJU »PREKOREDNICI« Cijepljenje: redoslijed, a ne redovi

Foto: Shutterstock

Zbunjujući pokušaji opravdanja nepoštovanja redoslijeda cijepljenja odnosno uvođenja prekorednoga cijepljenja pokazuju potpuni nedostatak i nepoznavanje normalne građanske pristojnosti, a da se ne govori o nedostatku morala. Osnovno obilježje pravne države jest red u svim područjima javnih, društvenih i ljudskih odnosa. Ako to ne funkcionira kako treba, građani će pokušavati rješavati svoje probleme preko reda. Kršenju reda u javnim uslugama (u to ulazi i cijepljenje) pridonosi neučinkovita administracija. Kada vlast voli redove, a ne redoslijed, ljudi traže veze i vezice ili pokušavaju iskoristiti svoj društveni ili politički položaj kako bi ostvarili prednost. Zato je svaki pokušaj ostvarivanja prednosti oduzimanje drugomu prava na propisani red odnosno redoslijed, koji mu pripada po nekim pravilima. Nažalost brojnim našim političarima, a i zdravstvenim radnicima (liječnicima), nije jasno što je red, a što redoslijed, za razliku od većine građana koji su naučeni što znači čekanje i poštovanje redoslijeda.

Prije svega treba naglasiti da »red« ne treba shvaćati samo kao vidljivo stajanje skupine ljudi jedan za drugim pred nekim šalterom, pa red nije samo čekanje u redu »za sir i vrhnje«, kako kaže naš ministar zdravstva. Za takve su redove banke, pošte, a i druge ustanove uvele redomate pa to već dobro funkcionira u praksi. Postoje i drugi vidljivi redovi kao što su redovi za pribavljanje brojnih potvrda za ostvarivanje određenih socijalnih prava i slično. U svim se tim redovima dolazi na red po nekom redoslijedu.

Međutim, osim takvih vidljivih redova, postoje i drugi, nazovimo ih »nevidljivi redovi« u kojima ljudi čekaju danima, mjesecima, pa i godinama. To su redovi čekanja na okončanja sudskih sporova, pa i na dostave pismenih presuda ili etažiranje vlasništva ili upis toga vlasništva u zemljišne knjige. Nevidljivi redovi povlaštenih postojali su i u redovima pred Hrvatskim fondom za privatizaciju, kada su se povoljno »prodavala« poduzeća budućim tajkunima te je prakticirano preskakanje redoslijeda. Ondašnji direktor toga fonda očuvao je naviku ostvarivanja prava »preko reda« pa se time koristio i za cijepljenje u Zagrebu, iako živi u Rijeci. U tu skupinu, ali u pozitivnom smislu, ulazi i čekanje na zarađene plaće dok se u međuvremenu ne dogodi stečaj poslodavca, a plaće nestanu u »dimu« (radnici brodogradilišta u Trogiru, ali i drugi). Posebnu težinu nevidljivih redova osjećaju i bolesni koji čekaju na određeni pregled ili operaciju (često od životne važnosti). To su uglavnom redovi nepovlaštenih običnih građana.

Postoje i manji redovi tzv. »povlaštenih« kao što su redovi stranačkih dužnosnika vladajućih političkih stranaka i njihovih koalicijskih partnera, koji prije svakih izbora čekaju svoju prigodu za stjecanje nekoga unosnoga položaja u tijelima vlasti ili brojnim nadzornim odborima. Kada nastupi određena afera, koju najčešće otkrivaju novinari, tada se otkrije da takvi pojedinci osim svoje »skromne« plaće od primjerice 20 000 kn mjesečno, ostvaruju i dopunske prihode u vidu »džeparca« za članstva u raznim upravnim tijelima, pa njihova primanja često premašuju i pedeset tisuća kuna. Mnogi čak i ne podliježu simboličnim osudama zbog sukoba interesa, koji iako blaga sankcija, i dalje previše smeta dužnosnicima vlasti.

Zbog takvih vidljivih i nevidljivih redova i kršenja redoslijeda godinama je stvarana klima pogodna za razvitak »virusa korupcije«, koji je u susretu sa stvarnim biološkim koronavirusom proširen na međuljudske odnose. Pojavom prekorednoga cijepljenja vlast nemuštim prigovorima tobože osuđuje povlaštene, nazovimo ih »prekorednicima«, ali ne poduzima konkretne mjere sankcija, čak ne izjavljuje ni pojedinačne moralne osude.

Većina prekršitelja reda prvenstva (nažalost i liječnici) prikazuju sami sebe da su »dobra djeca« koja se skrbe za svoje stare roditelje. Time ruše ugled većine zdravstvenih radnika koji su se posebno iskazali u skrbi za oboljele od korone. Neki na prigovore da su neovlašteno iskoristili prednost cijepljenja odgovaraju sugestivnim protupitanjima: »Tko ne bi prvi cijepio svoje stare roditelje?« Sugeriraju da u slučaju opasnosti treba prvo misliti »samo na sebe i svoje«, što može biti samo djelomice opravdanje jer postoje i drugi koji se skrbe za svoje, a čekaju na svoj red (možda i umru). Zato je nepoštovanje redoslijeda u najblažem slučaju neka vrsta sukoba interesa. Kod liječnika se to može smatrati i zloupotreba položaja i kršenje Hipokratove zakletve, koja obvezuje svakoga liječnika na savjesno liječenje svakoga u potrebi.

Današnja pojava traženja prednosti u cijepljenju, ali i ostvarivanje prekorednoga cijepljenja, podsjeća na početke bivšega poretka, kada su nakon završetka rata počela prva izigravanja danih obećanja. Tada su ondašnji moćnici duhovito odgovarali: »Snađi se, druže!« Drugovi su se snalazili i odlazili u inozemstvo. Danas je to glede cijepljenja zamijenjeno porukom: »Tko je jamio, jamio je«, dakle nema odgovornosti.

Nažalost, sva ta kršenja pravila reda i redoslijeda ne usrećuju ljude, a vlast ne vodi računa o tome i propušta donošenje propisa koji onemogućavaju kršenje reda. Očito je da su sve dosadašnje vlasti u prevelikom broju slučajeva zatečene kao nespremne. Zaboravlja se da je svako stajanje u redu u kojem se ne poštuje redoslijed vrijeđanje dostojanstva pojedinca koji pristojno čeka. Na kraju valja još naglasiti da u uređenoj pravnoj državi treba uvijek težiti prihvaćanju reda u svim odnosima, pa i u cijepljenju. U protivnom i dalje ostajemo u korupciji.

IZVORGlas Koncila br. 9/2021.
Prethodni članakFRANJEVAČKI DJEČJI DOM KOJI VODI HRVAT FRA SANDRO TOMAŠEVIĆ Djeci nadomještaju dom i obitelj, a odgajaju ih da budu uzor drugima
Sljedeći članakOD RODITELJA PREKO ŠEFA DO KRISTA Svi se žrtvuju. Ali (za) što?