Radi lakšega razumijevanja postupka utvrđivanja odgovornosti i mogućnosti kažnjavanja odgovornih osoba u dioničkim društvima kao što je »Ina« (to vrijedi i za druga slična društva u kojima je djelomičan vlasnik i država), treba poći od Zakona o trgovačkim društvima, ali i drugih propisa kao što su kazneni i porezni.
Prije svega treba objasniti što je dioničko društvo (skraćeno: d. d.). To je trgovačko društvo, dakle gospodarski subjekt čiji je temeljni kapital podijeljen na dionice. U svojem sustavu upravljanja zakon propisuje da dionička društva imaju upravu, nadzorni odbor i skupštinu, dakle tijela odgovorna za zakonit rad u svrhu privrjeđivanja u korist dioničara (vlasnika). »Ina« je hrvatska naftna kompanija u sastavu »Mol holding Ina«. Riječ holding znači pravnu povezanost trgovačkih društava »Mola« i »Ine« u jedno društvo u kojem jedno društvo (zvano: »majka«) drži većinu udjela (vlasništva) u drugim društvima (kćerima), a moguće su i niže razine (unuci).
Svako od tih društava samostalan je pravni subjekt, ali gospodarski čine jednu cjelinu. Zato holding ima odlučujući nadzor nad radom. Tako i »Ina grupu« čini više društava u njezinu potpunom ili djelomičnom vlasništvu, a njezin je odlučujući položaj u Hrvatskoj u području proizvodnje nafte i plina te u njihovoj prodaji, što je od osobite strateške važnosti za hrvatske nacionalne interese, odnosno hrvatsku državu. Dakle država ne može niti smije pasivno promatrati kao se upravlja s uvjetno rečeno imovinom jer nafta i plin naše su nacionalno bogatstvo.
Zakon o trgovačkim društvima u čl. 263. propisuje da nadzorni odbor nadzire vođenje poslova dioničkoga društva, da može pregledavati i ispitivati poslovne knjige i ostalu dokumentaciju, kao i sve druge stvari vezane uz poslovanje. Dakle uloga nadzornoga odbora nije dolazak na sjednice u ulozi statista u kazalištu, nego aktivno praćenje rada dioničkoga društva. Iz teksta navedenoga članka koji upotrebljava riječ »može« ne proizlazi da se može spavati na sjednicama. S obzirom na sve probleme koji se povremeno u javnosti objavljuju, svi prijašnji, nedavni, pa i sadašnji članovi nadzornoga odbora ne mogu se ekskulpirati od odgovornosti za indolentnost.
Nije dovoljno što neki bivši članovi nadzornoga odbora tvrde da su »upozoravali«, jer zakon u istom članku u stavku 2. daje mogućnost da odbor može za pojedina pitanja upotrijebiti pojedine svoje članove ili stručnjake.
Isto vrijedi i za odgovornost uprava, odnosno članova uprave (direktore, menadžere). U čl. 240. Zakona propisuje se da uprava vodi poslove dioničkoga društva na vlastitu odgovornost, a u slučaju podijeljenosti odlučujući je glas predsjednika uprave. Zakon dopušta i drugačiji način vođenja poslova koji se može propisati statutom ili poslovnikom. Međutim nigdje se ne isključuje odgovornost za nesavjestan rad na štetu društva. »Zamračeno« je gotovo milijardu kuna, od čega više od pola na privatnom računu umirovljenika. Nadovezujući se na prošlost pojedinih sudionika unutar »Ine« i njihovih partnera izvana, očito je da se u praksi ne poštuju odredbe čl. 239. Trgovačkoga zakona koji propisuje da član uprave ne može biti osoba koja je kažnjavana zbog zlorabe povjerenja, pogodovanja i sličnih prekršaja u poslovanju. Tako je u stavku 3. citiranoga članka propisano da će ministarstvo pravosuđa ustrojiti i voditi evidencije osoba koje ne mogu biti članovi uprava zbog navedenih djela, čime bi se onemogućavao izbor takvih osoba u članove uprava.
Kako je Vlada zatečena kriminalom u »Ini«, postavljeno je pitanje opozivanja članova uprave. U članku 244. stavak 2. Zakona propisuje se da nadzorni odbor može opozvati svoju odluku o imenovanju člana uprave ili njezina predsjednika kada za to postoji važan razlog. Važnim razlogom posebice se smatra gruba povrjeda dužnosti, nesposobnost za uredno obavljanje poslova društva ili izglasavanje nepovjerenja u glavnoj skupštini društva, osim ako je to učinjeno zbog očito neutemeljenih razloga. Međutim, u Zakonu izričito piše da se opozivom člana ili predsjednika uprave ne dira u odredbe ugovora koji su oni sklopili s društvom, što znači da im se moraju isplatiti goleme otpremnine. Samo u slučaju ostavke članovi uprave gube pravo na otpremnine. To je razlog da se ne podnose ostavke. Sve će biti po zakonu, ali ne će biti pravedno. Kako da s mađarske strane nije ništa uočeno ni signalizirano? Moguć je odgovor da je njima odgovaralo takvo stanje jer poznato je da sugovornik s druge strane nikada ne će biti odlučan pregovarač ako ima »putra na vlastitoj glavi«. Zato se olako prelazilo preko gašenja rafinerija u Sisku i Rijeci. Pametnomu dosta.
