Čuo sam informacije da se u nama bližim zemljama cijepljenje protiv koronavirusa organizira i u crkvama, poput bečke ili kölnske katedrale. Zar nije to obezvrjeđivanje svetoga prostora? Ne ulazeći u pitanje opravdanosti cjepiva, molim Vas da mi kažete kako je to moguće. Zar crkva nije mjesto molitve, a ne zdravstvena jedinica?
Martin Z.
»Katedrala svetoga Stjepana prikladno je mjesto kako bismo podsjetili da je cijepljenje povezano s brigom o sebi, ljubavi prema bližnjemu i zaštitom drugih.« To su riječi bečkoga nadbiskupa kardinala Christopha Schoenborna koje je izrekao na dan kada je u kapeli sv. Barbare u bečkoj prvostolnici otvorena mogućnost za cijepljenje, početkom kolovoza 2021. (taj prostor otvoren je i za mogućnost dobivanja i treće doze cjepiva). Kasnije je i katedralni župnik Toni Faber sredinom prosinca 2021. pojasnio, kako je prenio »Vatican News«, da nije riječ o »profaniranju svetoga prostora«, kako ističu neki kritičari, nego je primio na stotine zahvalnih pisama ljudi koji su tamo »iskoristili vrijeme dok su čekali cijepljenje – za molitvu, slušanje orgulja ili kasnije za slavljenje mise«. Prema njegovim riječima, mnogo je ljudi baš zbog toga duhovnoga ozračja odabralo katedralu, a nama se čini da je i takva odluka crkvenih vlasti u skladu s brigom Crkve i za fizičko i za duhovno zdravlje ljudi, posebno u teškim i izazovnim vremenima kao što je ovo u kojem trenutačno svi živimo i moramo podupirati jedni druge. A to je Crkva činila uvijek i kroz sva povijesna razdoblja.
Kao Vašoj vjernoj čitateljici poznato mi je da u svakom broju prenosite misli i poruke pape Franje koje upućuje iz Vatikana na katehezama i audijencijama. Otkad postoji ta praksa naučavanja i susretanja s vjernicima, je li to novi papinski običaj?
Mareta
Prvi papa koji je započeo s općim audijencijama bio je Pio XII. još 1939. godine, i to zbog toga da nekako »sjedini« susrete s različitim skupinama vjernika koji su dolazili u Vatikan. Tako je započeo pravi ciklus susreta i kateheza za novovjenčane bračne parove 23. travnja, i to srijedom, a danas je riječ o općim audijencijama srijedom. Ti su se susreti nastavili sve do 12. svibnja ratne 1943., kada se to neko vrijeme nije moglo – rat se rasplamsao, a Rim je bio okupiran. Toj se praksi 5. rujna 1959. u Castelgandolfu vratio papa Ivan XXIII., koji je kateheze držao za učitelje katolike ili jednostavno za vjernike koji bi došli na proslavu obljetnice pontifikata. Prvu je audijenciju na različitim jezicima, i to 13. srpnja 1963., započeo papa Pavao VI., koji je pročitao i sažetke na francuskom, španjolskom, njemačkom i engleskom. Skupine vjernika koje su dolazile u Rim bile su sve veće, a zanimanje za audijencije s papom golemo. Zato je i izgrađena posebna dvorana za audijencije 1971. godine (ranije su audijencije bile ili u bazilici sv. Petra ili u dvorani blagoslova), koja je dobila ime »Pavao VI.«, a poznata je i kao »dvorana Nervi« jer ju je izgradio Pier Luigi Nervi (zanimljivo je da je dio dvorane na talijanskom teritoriju, ali dio gdje sjedi papa u vatikanskom je dijelu). U dvoranu može stati i do 12 tisuća hodočasnika i vjernika, a papa Pavao VI. zadnju je audijenciju tamo održao 2. kolovoza 1978., samo četiri dana prije smrti. Njegov nasljednik Ivan Pavao I. održao je samo četiri audijencije posvećene vrjednotama poniznosti, vjere, nade i ljubavi prema bližnjemu. Sveti Ivan Pavao II. prvu je audijenciju imao 25. listopada 1978. i od toga trenutka kateheze su uvijek imale jasne cikluse. Slavne su kateheze koje je Ivan Pavao II. održao o teologiji tijela od 1979. do 1984. godine, kao i one koje bi papa Wojtyła posvećivao svojim pastoralnim pohodima – uvijek u srijedu po povratku u Rim. U toj su mu zadaći kroz 27 godina pomagali teolozi, bibličari, liturgičari, povjesničari i stručnjaci za različite (teološke) discipline. Posljednji ciklus kateheza posvetio je Časoslovu, a posljednji je susret – opću audijenciju – održao na Trgu sv. Petra 30. ožujka 2005., kada je izrekao tek nekoliko riječi. Umro je navečer 2. travnja. Papa u miru Benedikt XVI. nastavio je tu tradiciju, a na prvoj je audijenciji objasnio zašto je uzeo ime svetoga Benedikta te je nastavio s ciklusom kateheza posvećenih psalmima, a kasnije različitim temama koje je uzimao od crkvenih otaca do velikih i važnih žena za kršćansku vjeru. Njegova posljednja kateheza bila je povijesna – 27. veljače 2013. – dan prije nego se odrekao papinske službe. Trg svetoga Petra bio je prepun hodočasnika iz cijeloga svijeta. Njegov nasljednik i danas papa Franjo započeo je s katehezama 27. ožujka, a mjesec dana kasnije preuzeo je ciklus kateheza koje je pripremao njegov prethodnik o Godini vjere. I on je nastavio s katehezama posvećenim raznim temama u ciklusima, ponajprije o molitvi, a budući da se na njegovim katehezama okupljao velik broj vjernika, održavale su se na Trgu sv. Petra. U tijeku pandemije neke su održane i na dvorištu sv. Damaza, koje se upotrebljavalo i ranije. No papa Franjo kateheze ne drži više u Castelgandolfu kao njegovi prethodnici koji su tamo odlazili na ljetni odmor. Pio XII. za audijencije nije imao poseban pozdrav, Ivan XXIII. često ih je započinjao s »Predraga djeco«, a Pavao VI. i Ivan Pavao II. nisu imali poseban pozdrav. Ivan Pavao II. uvijek je započinjao s »Hvaljen Isus i Marija« i »Braćo i sestre«, kao i Benedikt XVI., a papa Franjo dodao je poznati pozdrav: »Dobar dan.«
