Nakon više od tri godine pregovora usvojen je Pandemijski sporazum kojemu je cilj, kako tvrde čelnici Svjetske zdravstvene organizacije, ujednačen i koordiniran odgovor na buduće pandemije, koji bi obvezao proizvođače lijekova, testova i cjepiva da 20 posto svojih proizvoda povjere Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji koja bi ih potom usmjeravala siromašnijim zemljama. Sporazum se tijekom pregovora susretao s kritikama za kršenje suverenizma i demokratskih načela budući da bi velike ovlasti u odlučivanja o zdravstvenim mjerama dobili birokrati Svjetske zdravstvene organizacije, a ne demokratski izabrani zastupnici građana zemalja potpisnica.
Pravodobno dijeljenje informacija?
Zahvaljujući pritisku kritičara, iz završnoga su dokumenta izostavljeni naputci o obvezi zemalja da »spriječe pogrješne informacije i stigmatizaciju« odnosno »infodemiju«, to jest »previše informacija«, što bi u praksi značilo cenzuriranje svih nepoželjnih informacija i stajališta, prema procjeni Svjetske zdravstvene organizacije. Za sporazum su glasovale 124 zemlje, ni jedna protiv, a jedanaest zemalja bilo je suzdržano, među kojima su Poljska, Izrael, Italija, Rusija, Slovačka i Iran. Sadašnji tekst Sporazuma ipak ističe »važnost izgradnje povjerenja« te sadrži uputu da se »pravodobnim dijeljenjem informacija spriječi dezinformacija i stigmatizacija«.
Najsnažniju je kritiku i djelovanju Svjetske zdravstvene organizacije i Sporazumu uputio SAD, donedavno najizdašniji financijer Svjetske zdravstvene organizacije, izišavši iz Svjetske zdravstvene organizacije nakon stupanja predsjednika Dolanda Trumpa na dužnost. Sporazum će stupiti na snagu i postati pravno obvezujućim kada ga ratificira šezdeset zemalja, a prije toga još treba definirati aneks o dijeljenu informacija o patogenima, za što je, prema diplomatima na koje se poziva agencija Reuters, potrebno oko dvije godine.
»Osloboditi međunarodnu zdravstvenu suradnju luđačke košulje«
Dok je generalni direktor Svjetske zdravstvene organizacije Tedros Adhanom Ghebreyesus pozdravio sporazum kao »pobjedu za javno zdravlje«, ministar zdravstva i socijalnih usluga SAD-a Robert Kennedy jr. videoporukom je uputio kritiku da »uz znatne reforme koje je provela Svjetska zdravstvena organizacija nije priznala svoje neuspjehe tijekom COVID ere«.
»Želimo osloboditi međunarodnu zdravstvenu suradnju od luđačke košulje političkoga uplitanja korumpiranim utjecajima farmaceutskih kompanija iz neprijateljskih nacija i njihovih opunomoćenika nevladinih organizacija«, rekao je Kennedy na Svjetskoj zdravstvenoj skupštini, ciljajući time na pogodovanje Kini i farmaceutskoj industriji.
Naime, osim ozbiljnoga ugrožavanja ljudskih prava tijekom COVID krize koje bi se moglo ponoviti, kritike nacrta pandemijskoga sporazuma izazivala je tzv. klauzula o suverenitetu u članku 24.2 koja bi tek formalno ostavila zemljama potpisnicama prostor za odlučivanje o javnozdravstvenim mjerama, a prilozi i fusnote omogućili bi direktivama Svjetske zdravstvene organizacije prednost pred nacionalnim zakonima. Kennedy je odao počast djelatnicima Svjetske zdravstvene organizacije izjavivši kako vjeruje da su oni savjesni ljudi koji vjeruju u ono što rade, no istaknuo je kako je tijekom pandemije koronavirusa postalo očitim loše funkcioniranje te organizacije, i to »kada je Svjetska zdravstvena organizacija pod pritiskom Kine u kritičnim trenutcima zataškala izvješća o prijenosu s čovjeka na čovjeka, a zatim je surađivala s Kinom na promicanju fikcije da COVID potječe od šišmiša ili pingvina, a ne od istraživanja koje je sponzorirala kineska vlada u biolaboratoriju u Wuhanu«.
Polaganje računa
Kennedy je rekao da SAD gradi nov zdravstveni sustav i pozvao je ministre zdravstva diljem svijeta na suradnju i pridruživanje toj viziji. »Poput mnogih naslijeđenih institucija, Svjetska zdravstvena organizacija zaglibila je u birokratsku napuhanost, ukorijenjene paradigme, sukobe interesa i međunarodne politike moći, a Sjedinjene su Države osigurale lavovski udio u financiranju organizacije«, istaknuo je Kennedy.
»Često se Svjetska zdravstvena organizacija ponaša kao da je zaboravila da zemlje članice moraju polagati račune svojim građanima, a ne prekograničnim ili korporacijskim interesima. (…). Ovdje u SAD-u i dalje ćemo biti usredotočeni na zarazne bolesti i pripremljenost za pandemiju, ali također ćemo pomaknuti fokus naših zdravstvenih agencija na kronične bolesti koje u SAD-u prevladavaju«, pojasnio je, dodajući kako će na prvo mjesto staviti zdravlje, a ne profit industrije.
Općenitost Sporazuma i sporne upute vezane uz dezinformacije
Cilj je Sporazuma, čiji tekst ima 33 stranice vrlo općenita i proceduralna pravno-administrativnoga jezika, u »situacijama zdravstvene hitnoće od međunarodne ugroze«, koja utječe na javno zdravlje u više zemalja zbog prekograničnoga širenja bolesti, pružiti koordiniranu međunarodnu reakciju. Cilj je sam po sebi plemenit, međutim upitna je činjenica da bi Svjetska zdravstvena organizacija imala ovlasti proglasiti takve situacije i, u slučaju kada to učini, raspolagala ovlastima iznad ministarstava zdravstva pojedine države.
Iskustvo koronavirusa upozorilo je na neslućene mogućnosti društvenoga inženjerstva i kontrole koje u kontekstu straha za život i zdravlje mogu imati nacionalne vlade, a pogotovo međunarodne organizacije, i to pravno obvezujućim dokumentima koji se pretaču u direktive. Brojni članci sporazuma, naime, osim »prevencije pandemija« obvezuju države potpisnice i na »multisektorski nadzor« i »kontrolne mjere«. Osim obveze dijeljenja relevantnoga znanja i proizvoda, predviđena je i opskrba preko Globalne mreže lančane nabave (GLSC), o čijem će djelovanju odlučivati konferencija stranaka potpisnica. Potpisnice mogu biti države i savezi država, a izići iz Sporazuma mogu tek dvije godine nakon što je stupio na snagu. Drugim riječima, vrlo općenit i ljeporječiv tekst Sporazuma predviđa opasnu centralizaciju velike moći u malom broju ruku, i to birokrata koje građani stranaka potpisnica ne poznaju i nisu ih nikada odabrali za svoje predstavnike.
Cenzura i politika isprepletene sa zdravljem
