Iako je dječja pornografija u bilo kojem obliku do sada bila posvuda zabranjena protokolom UN-ove konvencije o pravima djeteta koju je osobito podupirao SAD, predstavnici zapadnih zemalja posljednjih su nekoliko godina nastojali otvoriti put dječjoj pornografiji načinjenoj pomoću umjetne inteligencije ili »uz pristanak« uključenih, što im je nedavno i uspjelo.
Lanac trgovine djecom
Godine 2018. Svjetska zdravstvena organizacija uvrstila je kompulzivni poremećaj spolnoga ponašanja na listu poremećaja pod šifrom ICD-11. Prije godinu dana, u rujnu 2023. godine, pomalo je iznenadila aura polemike podignuta oko filma »Zvuk slobode« koji je, na temelju stvarnih događaja, ispričao priču o lancu trgovine djecom u svrhu spolnoga zlostavljanja.
Stefana Gennarinija, stalnoga izvjestitelja pri UN-u organizacije C-FAM, pomalo je iznenadila potpora SAD-a ustupcima u Konvenciji protiv zločina počinjenih na internetu, prihvaćene 7. kolovoza ove godine, koji su iz ilegalnih aktivnosti izuzeli dječju virtualnu pornografiju, kao i onu za koju su uključene osobe, dakle i djeca, dala »pristanak«. Uzme li se u obzir razvoj događaja u posljednjih nekoliko desetljeća, kao i zauzimanje njemačkoga predstavnika za »seksualna prava djece« za koju se javno zalaže njemačka pedofilska organizacija Krumme-13, čuđenje možda nije toliko logična reakcija.
Da se ustupci zadrže u dokumentu
Nakon tri godine pregovora u UN-u je 7. kolovoza prihvaćena Konvencija protiv zločina na internetu (eng. cybercrime). Formalno je tek treba usvojiti opća skupština, a stupit će na snagu kada je ratificira 40 država. Pedeset i jedna zemlja glasovala je za brisanje ustupaka koji otvaraju vrata pornografskomu sadržaju koji uključuje djecu načinjenomu umjetnom inteligencijom, kao i sextingu, slanju seksualnih sadržaja preko SMS-a, u koji mogu biti uključena djeca ako su snimljena »uz pristanak« i/ili »za privatnu uporabu«.
Devedeset i jedna zemlja, uključujući Sjedinjene Američke Države, glasovala je za to da se ustupci zadrže u dokumentu. Članak 14. Konvencije navodi da »država članica može zatražiti da se (ilegalan, op. autora) materijal ograniči na materijal koji: (a) prikazuje, opisuje ili predstavlja postojeću osobu; ili (…) države članice mogu poduzeti korake kako bi isključile kriminalizaciju: (a) ponašanje djece ili materijal koji su sama izradila, a koji prikazuje njih same; ili (b) stvaranje, slanje ili posjedovanje (takvih) materijala s pristankom ili (c) kada je ponašanje koje je poslužilo za izradu materijala domaćim zakonom definirano kao legalno, i kada se takav materijal zadržava isključivo za privatnu uporabu uz pristanak uključenih osoba«.
Dijete ne može dati pristanak
To i nije nešto radikalno novo s obzirom na to da je UNICEF prije nekoliko godina objavio i potom zbog pritiska povukao izvješće prema kojem pornografija »može biti dobra za djecu«. Prema Gennarinijevu izvještaju, tijekom pregovora zapadne su zemlje nastupale s argumentom da ako djeca uz pristanak podijele seksualizirane slike njih samih ili odraslih, to ne može biti kažnjeno jer djeca »imaju pravo razvijati seksualne veze«. »Želim pitati čija prava zapravo štitimo, kriminalaca ili žrtava?« bilo je pitanje ruskoga predstavnika tijekom pregovora, na koje nije bilo uvjerljivoga odgovora.
Djeca, naime, zbog manjka zrelosti i ranjivosti u odnosu na odrasle osobe ne mogu dati pristanak na spolni odnos, a dopuštanje snimanja seksualno eksplicitnoga sadržaja čini djecu predmetom manipulacije, zarade i iskorištavanja seksualnim predatorima. Ne treba ni isticati koliko stvaranje klime odobravanja postojanja bilo kojega oblika dječje pornografije pomaže golemoj industriji dječje pornografije, prostitucije i spolnoga iskorištavanja najranjivijih, kao što i moralno neutraliziraju pornografiju u svijesti djece.
Posljedica pornografije: svijet usamljenih ljudi
Pornografija je štetna i povezana s nasiljem
Iako uporaba pornografije ne djeluje jednako na sve osobe koje ju konzumiraju, kod znatnoga broja korisnika ustanovljena je ovisnost, problemi spolnoga zdravlja i izgradnje dobrih međusobnih odnosa, čak i učinkovitosti na poslu. Budući da velik dio pornografskoga materijala uključuje nasilje, sve veći broj studija povezuje pornografiju s nasilnim ponašanjem.
Svjetska zdravstvena organizacija zbog toga je 16. travnja ove godine organizirala skup na temu »Pornografija, mladi, društvene i socijalne determinante nasilja«. »Mnoge industrije donose komercijalne odluke u potrazi za profitom bez ispitivanja njihovih potencijalnih reperkusija na nasilje. Takvo nasilje uključuje pornografsku industriju koja promiče agresivno spolno ponašanje. Pornografija je postala glavnim izvorom informacija o spolnosti za mnoge mlade, s ozbiljnim posljedicama na njihovu sposobnost slobodnoga pregovaranja i punoga pristanka, kao i obostranoga prihvaćanja, spolnoga zdravlja i rodne jednakopravnosti«, stoji u opisu skupa. Ustupci UN-ove Konvencije ne pridonose borbi protiv štetnih učinaka pornografije, nego ih podupiru.
Seksualizacija djece
Mnoga djeca i maloljetnici diljem svijeta imaju jednostavan pristup pornografiji, pri čemu mnogi nažalost već u nižim razredima osnovne škole počinju gledati pornografiju. Prema riječima škotske psihologinje i pravnice Mary Sharpe »nije riječ o istom okruženju ni o istoj pornografiji kakva je nekad bila«. Budući da dopaminski receptori u mozgu zahtijevaju sve više stimulacije, mnoge osobe s vremenom posežu za radikalnijim oblicima pornografije, koji se kreću prema nasilju i perverziji. A budući da su protagonisti procesa stvaranja i konzumacije pornografije djeca i maloljetnici, proces je dio šire pojave – seksualizacije djece.
S jedne strane ta je pojava dio šire hiperseksualizacije društva; kultura, mediji i marketing prepuni su seksualnih sadržaja, što se opravdava slobodama i pravima, a zapravo je motivirano privlačenjem pozornosti i, konačno, zaradom. S druge strane ta je pojava dio agende Alfreda Kinseyja (1894. – 1965.) čija je poznata tvrdnja da su »djeca spolna bića od rođenja« izvedena iz podataka dobivenih od pedofila, dakle na temelju kaznenoga djela.