U svijetu koji postaje sve više digitaliziran postavlja se osobito težak izazov pred roditelje – kako djecu osposobiti za stvarni dijalog i kritičko promišljanje stvarnosti. Ne radi se pritom, napominju iz europskoga projekta »Obitelj i mediji«, o odgojnoj zadaći kojoj je krajnji cilj naučiti djecu kako da dobro govore ili razmišljaju na jasan način. Treba promišljati i o tome kako u djece i mladih razvijati složene retoričke vještine koje će im pomoći da neke složene ideje izražavaju na jasan i uvjerljiv način. Iz »Obitelji i medija« podsjećaju i na potrebu razvoja »dijalektičkih vještina«. Nije riječ o »visokoj« filozofiji, nego o razvijanju sposobnosti da djeca, kada odrastu, budu spremna ući u interakciju i s ljudima koji nose drugačije svjetonazore.
»Sve započinje kod kuće«, dodaju iz »Obitelji i medija« te potiču da obiteljski dom postane živo okruženje u kojem će cvjetati razgovori, pitanja i priče. Zajedničko čitanje priča, pričanje bajki, pa i prepričavanje iskustava i svakodnevnoga života, igranje društvenih igara – sve su to poželjne aktivnosti koje dugoročno razvijaju vještine potrebne za kasniji život. Cilj je da odrasli u takvim susretima kod kuće postanu neka vrsta vodiča kroz nedoumice djece, kao oni koji mogu ponuditi smislene odgovore na pitanja koja djecu zanimaju. Dobro je, potiču iz »Obitelji i medija«, ako roditelji mogu pokazati da za jedan problem možda nije uvijek potrebno samo jedno rješenje, nego da se do cilja može doći i preko različitih putova.
»Svakodnevni je dijalog jednako važan. Djeca moraju osjećati da njihove riječi vrijede i da ih odrasli doista slušaju. Osmijeh, kimanje glavom, poticaj ‘reci mi više o tome’ ili jednostavni ‘razumijem’ uče što je empatija i djecu ohrabruju da pronalaze učinkovite načine komuniciranja«, pojašnjavaju iz »Obitelji i medija«. Pritom je strpljenje ključno – treba dopustiti vremenu da se odgovori razrade, kao i da se stara pitanja postave na nov način.
Dva sata u danu
upozoravaju stručnjaci iz poliklinike »Mayo«.
