Jedan od nekoliko desetaka planinarskih putova po Samoborskom gorju vodi od središta Samobora uz potok do kapele sv. Mihalja ispod brda Tepeca, a dalje uz kamenolom na početku Rudarske drage uzbrdo prema Palačniku. Na oko pola puta do Palačnika u bukovoj šumi uz stazicu postavljeno je 1939. g. raspelo s drvenom ogradicom i pripadajućom klupicom.
Spomenraspelo postavio je Milan Turk na mjestu i od bukve u koju je njegov sin Ivan urezao svoje ime prije nego što je poginuo u nesreći. Tijekom posljednjih godina 20. stoljeća Bratovština sv. Bernarda iz Samobora obnovila je raspelo s korpusom Krista pridodavši mu zaštitno krovište i novu drvenu ogradicu.
Istim putom za pola sata dolazi se na Palačnik, predio s vinogradima, kletima i ladanjskim kućicama. U središtu naselja 1933. g. izgrađen je pil Majke Božje Kraljice Hrvata s terakotnim reljefom Bogorodice s malim Isusom koji su postavljeni na kameni stup. Pil je ograđen željeznom ogradom, a okružen visokim jelama koje u zimsko vrijeme, kada padne snijeg, daju prizoru čaroban izgled. Pil Majke Božje podignut je zalaganjem tadašnjega Društva hrvatskih muževa iz Samobora, od kojih su mnogi imali vinograde i kleti na tom dijelu Samoborskoga gorja. Kod pila je proštenišna misa sredinom svibnja u 17 sati prema dogovoru.
Do Palačnika se može prići i cestama: jedna vodi od Samobora preko Hamora i duga je 6 km, a druga, duga 10 km, od Samobora do Ruda i dalje šumskom cestom preko prijevoja Črneca, gdje je kapela sv. Roka.
