Napretkom medicine i poboljšanjem uvjeta života produžen je ljudski životni vijek, kao i mogućnost preživljavanja nakon teških i kroničnih bolesti. No istodobno posljedice suvremenoga načina života, poput stresova uzrokovanih ubrzanim tempom življenja i kompeticija na tržištu rada, neizvjesnost egzistencije, zagađenje okoliša, nezdrav stil života i starost stanovništva utjecali su na sve veću pojavnost kroničnih nezaraznih bolesti s posljedičnim invaliditetom, malignim bolestima, rijetkim bolestima, demencijom i brojnim drugim oštećenjima koja uvelike utječu na narušavanje kvalitete života i smrtnost. Stoga se suvremeno čovječanstvo sve više susreće s potrebama skrbi za osobe koje medicina ne može izliječiti, nego im samo pružiti olakšanje simptoma bolesti.
Skrb za osobe kod kojih ne postoji mogućnost izlječenja naziva se palijativna skrb. Palijativna skrb termin je koji dolazi od latinske riječi »pallium«, što znači plašt ili ogrtač te metaforički predstavlja ugodu i zaštitu ljudskoga dostojanstva. Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije palijativna je skrb pristup koji poboljšava kvalitetu života pacijenata i njihovih obitelji suočenih s problemima neizlječivih, uznapredovalih bolesti. To se postiže sprječavanjem i ublažavanjem patnje te liječenjem boli i ostalih problema, fizičkih, psihosocijalnih i duhovnih.
Vlastiti dom, ma koliko bio skroman, mjesto je u kojem se osoba najbolje osjeća. Istraživanja pokazuju da starije ili teško bolesne osobe većinom izražavaju želju da budu kod kuće i da tu žele umrijeti. No unatoč naporima da se uzmu u obzir želje onih koji nisu u mogućnosti brinuti se o sebi, obitelji se suočavaju s brojnim teškoćama koje se odražavaju i na njihovo zdravlje. Suvremeni način života zahtijeva predanost na radnom mjestu i u odgoju djece te suočavanje s njihovim problemima odrastanja, problemima egzistencije i svakidašnjice koji ne ostavljaju prostora za slobodno vrijeme. Ako uz sve obveze djeca ili unuci imaju članove obitelji – roditelje, bake i djedove koji su teško bolesni i nemoćni te trebaju njihovu pomoć, postaju preopterećeni i iscrpljeni, što dovodi do raznih posljedica u njihovu privatnom i radnom okruženju.
Ipak od formalnih oblika pomoći osobe koje su nepokretne ili teško pokretne, kronični bolesnici koji se liječe kod kuće, pacijenti nakon povratka sa složenih operacija te osobe u terminalnoj fazi bolesti imaju pravo na zdravstvenu njegu u kući. Učestalost i duljina trajanja njege ovise o stanju bolesnika, što procjenjuje liječnik. Nadalje, osobe koje imaju posljedice neuroloških bolesti, reumatskih bolesti, politrauma i trauma te kompliciranih kirurških i ortopedskih zahvata imaju pravo na fizikalnu terapiju u kući. Posebna i vrlo teška kategorija bolesnika bolesnici su koji trebaju palijativnu skrb. To su uglavnom onkološki pacijenti, pacijenti sa zatajenjem bubrega i jetara te teškim plućnim, srčanim, neurološkim bolestima, kao i demencijama. Za njihovu skrb osim izabranoga liječnika, zdravstvene njege u kući i patronažne sestre, brine se mobilni palijativni tim u sklopu primarne zdravstvene zaštite. Riječ je o timu koji pruža specijalističku palijativnu skrb bolesnicima u njihovu domu te potporu članovima obitelji koji se skrbe za bolesnika, a velik dio palijativnih timova posjeduje i posudionicu pomagala. Da bi pacijent bio uključen u palijativnu skrb, potrebna je preporuka liječnika obiteljske medicine ili liječnika specijalista u kojoj treba uz osnovnu dijagnozu navesti i šifru Z51.5 (palijativna skrb).
