Natalija Jurčić višestruka je pastoralna suradnica župe sveta Tri kralja na Baniji u Karlovcu. U Karlovcu je i rođena, 2. studenoga 1995. Jedinica je. »Moji roditelji, Marina i Josip, dolaze iz različitih krajeva, mama dolazi iz Generalskoga Stola, a tata iz okolice Cetingrada«, pripovijeda Natalija. »Tijekom Domovinskoga rata moj otac branio je Generalski Stol, u kojem je i upoznao moju majku, što je obilježilo početak naše obiteljske priče.«
»Svoje sam i osnovno i srednjoškolsko obrazovanje stekla u Ekonomsko-turističkoj školi u Karlovcu u kojoj sam završila smjer ekonomist. Razvila sam snažan interes za područja ekonomije, informatike i komunikacije, što je uvelike utjecalo da sam upisala Fakultet organizacije i informatike u Varaždinu. Odabir toga studija pokazao se kao moj pravi izbor jer sam upravo tu upoznala područje u kojem se najviše pronalazim i koje mi omogućuje stalno usavršavanje i profesionalni razvoj. Nakon završetka fakulteta odmah sam dobila priliku za zaposlenje u jednom IT poduzeću u Zagrebu u kojem radim i danas. Živim s roditeljima u Karlovcu i putujem u Zagreb.«
Karlovčanka i Varaždinka
»Na početku svojega akademskoga puta nisam bila posve sigurna kako ću se snaći u Varaždinu. Iako sam uvijek bila otvorena i komunikativna osoba, osjećala sam određenu nesigurnost jer su moji prijatelji uglavnom studirali u Zagrebu ili Rijeci, a među njima su bili i oni koje sam upoznala kroz crkvene aktivnosti. Baš sam zbog toga u početku sumnjala u svoju spremnost za preseljenje u novo okruženje. Ipak dragi Bog mi je pokazao da sam spremna na taj izazov pa sam, izlazeći iz zone svojega komfora, ubrzo otkrila da mi je Varaždin postao drugi dom. Posebnu snagu i mir nalazila sam u molitvi i redovitom sudjelovanju na misama u varaždinskoj katedrali. Tijekom toga razdoblja često sam osjećala da mi nešto nedostaje, a s vremenom sam shvatila da je to upravo angažman u župnoj zajednici i Karlovačkom dekanatu, koji je bio važan dio mojega života prije preseljenja. U svojoj sam župi bila aktivna kao animatorica i s mladima sam uvijek naglašavala kako je crkva naš zajednički dom u koji su svi dobrodošli. S tom mišlju priključila sam se zajednici mladih Varaždinske biskupije, sudjelovala sam kao ministrantica i čitačica. Nakon nekoga vremena uključila sam se i u Franjevačku mladež, Framu, što mi je dodatno obogatilo studentske dane i omogućilo nastavak duhovnoga rasta. Takvo iskustvo preseljenja i uključivanja u novu zajednicu dodatno je osnažilo moju vjeru i osobni razvoj i pokazalo mi koliko je važno biti otvoren za nova iskustva i zajedništvo.«
Prekretnica uoči krizme
»Vjera je u mojem životu oduvijek imala posebno mjesto, a njezini prvi koraci započeli su unutar obitelji. Moje su me bake prve usmjerile prema Bogu. Još kao dijete redovito sam s roditeljima pohađala mise u crkvi sveta Tri kralja na Baniji u Karlovcu, gdje sam kroz zajedničke trenutke osjećala toplinu i zajedništvo obitelji. Nakon sakramenta prve pričesti svi smo se pomalo udaljili od aktivnoga sudjelovanja u župnoj zajednici. Prekretnica je nastupila s dolaskom sakramenta potvrde i dolaskom novoga župnika Duje Kurtovića u našu župu. Do tada sam bila uključena u ministrantsku službu, no upravo je vlč. Duje prepoznao potencijal u meni i drugim mladima i pružio nam potporu i priliku da se aktivnije uključimo u župni život. Ohrabrio nas je da čitamo na misama, pjevamo u zboru mladih, poslao nas je u školu animatora. Njegova posvećenost i razumijevanje važnosti mladih u župi ostavili su dubok trag. Zahvaljujući njegovu angažmanu, mnogi od nas ostali su povezani sa župom i nastavili graditi zajednicu. S vremenom je vlč. Kurtović preuzeo novu župu, a mi smo nastavili njegovati zajedništvo i razvijati župnu zajednicu. Kako sam dozrijevala, preuzela sam odgovornost vođenja ministranata i animatora u župi. Iako je naša crkva mala, često se za oltarom okupljalo i do dvadesetak ministranata, uz zbor mladih i čitače, što je svjedočilo o živosti i predanosti naše zajednice.«
Od prijatelja do obitelji
»Svoje sam dužnosti, kako su u župu dolazili mlađi ljudi, prepuštala njima, dok sam se ja, na poziv voditelja župnoga Caritasa Saše Koseca, priključila Caritasu župe Banija. Danas aktivno sudjelujem u svim župnim aktivnostima, nastojeći svojim djelovanjem pridonijeti zajednici i nastaviti graditi vrijednosti koje su mi usadili obitelj i župna zajednica. Imala sam priliku sudjelovati na brojnim susretima mladih, među kojima bih izdvojila dolazak pape Benedikta XVI. u Zagreb, Susret hrvatske katoličke mladeži, planinarski križni put, hodočašće mladih u Mariju Bistricu i Animatorsko ljeto na Lošinju. Ta okupljanja bila su vrlo vrijedna jer su mi omogućila upoznavanje velikoga broja mladih ljudi s kojima i danas održavam bliske kontakte. Zajedništvo koje sam doživjela na tim susretima obogatilo je moj život brojnim poznanstvima i prijateljstvima. Mnogi od tih ljudi postali su mi bliski prijatelji, a neki su tijekom godina prerasli u pravu obitelj.«
Posebna i snažna životna priča
»Prije otprilike trinaest godina upoznala sam jednu obitelj unutar župne zajednice. Na početku smo se družili kroz župne aktivnosti, a kasnije su slijedila i privatna druženja, osobito s njihovom kćeri Melani. S vremenom su naši odnosi postali još čvršći, a posebno se sjećam trenutka kada sam prvi put upoznala njihova sina Gabrijela, koji je tada imao tek dvije godine. Nisam mogla ni zamisliti kakav plan Gospodin ima za nas, ali naše je prijateljstvo s godinama samo raslo i produbljivalo se. Danas, kada Gabrijel ima petnaest godina, iskazana mi je posebna čast da postanem njegova krizmana kuma, što smatram velikim povjerenjem i potvrdom našega dugogodišnjega prijateljstva i zajedništva. Prije dvije godine imala sam čast biti i vjenčana kuma svojoj dugogodišnjoj prijateljici, koju sam također upoznala kroz župnu zajednicu. Naše prijateljstvo izraslo je iz zajedničkoga sudjelovanja u raznim župnim aktivnostima, a kroz godine smo se i privatno sve više zbližavale. Sve te zajedničke aktivnosti i iskustva produbila su naše prijateljstvo, pretvarajući ga u posebnu i snažnu životnu priču. I to je plod predivnoga obilja događaja u našim župama.«
Cigla koja istinski gradi
