Preostalo je godinu i pol do redovitih izbora za Hrvatski sabor i politička se zbivanja počinju zahuktavati. U hrvatskoj se politici upravo odvijaju dvije značajne političke apoteoze, po jedna na »ljevici« i »desnici«. Na »ljevici« se politički uzdiže gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević, a na »desnici« isto pokušava proslavljeni nogometaš Igor Štimac. Obje političke apoteoze uvelike se zasnivaju na upotrebi »spinova« odnosno konstruiranju povoljne medijske stvarnosti.
Tko će biti veći, a tko manji partner?
Zagrebačka je gradska vlast vještim manipuliranjem o plaćama radnika Čistoće i ZET-a uspjela delegitimirati štrajk radnika Zagrebačkoga holdinga i ZET-a. Gradonačelnik je pridobio potporu liberalizirane zagrebačke i hrvatske javnosti koja je štrajk promatrala iz pozicije potrošača, a ne kao članovi hrvatske političke zajednice. Članovima hrvatske političke zajednice ne može biti svejedno obavljaju li javne usluge hrvatski ili strani radnici, a potrošači se brinu samo o vlastitoj koristi i troškovima. Prikazivanje radnika Zagrebačkoga holdinga i ZET-a kao preplaćene i povlaštene skupine ljudi pokazalo je široku rasprostranjenost tržišne logike u svim slojevima i sektorima hrvatskoga društva. Protržišna britanska premijerka Margareth Thatcher svojedobno je rekla da je ekonomija metoda, a cilj je promjena duše. Dio Hrvata doista mijenja dušu u smjeru liberalnoga individualizma, a to u političkom smislu može uglavnom koristiti političkoj stranci Možemo! i njezinu zagrebačkomu gradonačelniku.
Prvo istraživanje javnoga mnijenja nakon okončanja štrajka pokazuje daljnji rast potpore stranci Možemo! te porast pozitivnoga doživljaja zagrebačkoga gradonačelnika koji je trenutačno na trećem mjestu najpozitivnijih hrvatskih političara. Predsjednik SDP-a i potencijalni premijerski kandidat koalicije SDP-a i Možemo! Siniša Hajdaš Dončić nije među deset najpozitivnijih političara. Prema trenutačnom stanju biračkoga raspoloženja razlika između SDP-a i Možemo! manja je od šest postotnih bodova. S takvom razlikom i s dinamikom pada SDP-a i rasta Možemo! teško je govoriti tko će biti veći, a tko manji partner u najavljenoj koaliciji tih dviju stranaka. Samim time upitno je tko će biti kandidat za predsjednika Vlade najavljene koalicije. Tomašević je u lipnju ove godine rekao da će premijerskoga kandidata dati »stranka koja je jača, a prema svim istraživanjima javnoga mnijenja to je sad SDP i oko toga nema spora«. To je u lipnju bio SDP, no upitno je hoće li biti i u prosincu.
Stvarne promjene u politikama
S druge strane političkoga spektra svjedoči se testiranju javnosti o ideji političkoga aktiviranja bivšega nogometnoga reprezentativca i trenera Igora Štimca. On još nije donio odluku o političkom angažmanu, no njegove medijske i javne aktivnosti upućuju na ozbiljne političke ambicije. Sudeći prema njegovu nastupu u utjecajnom podcastu »Velebit«, on želi spasiti HDZ od poraza na sljedećim izborima za Hrvatski sabor. Štimac nije zadovoljan trenutačnim politikama HDZ-ova predsjednika Vlade Andreja Plenkovića i želi političku preobrazbu HDZ-a odnosno povratak stranke na njezine »izvorne postavke«. Vrlo sličnu političku naraciju imao je Domovinski pokret dok je bio u opoziciji Plenkoviću i HDZ-u. Oni su sebe smatrali autentičnim HDZ-om u odnosu na Plenkovićev HDZ koji se navodno udaljio od svojih državotvornih, domoljubnih i suverenističkih temelja. Ubrzo nakon izbora za Hrvatski sabor 2024. DP je ušao u vladajuću koaliciju s HDZ-om Andreja Plenkovića. Time je DP dobio važne poluge vlasti, ali je izgubio potporu birača koje su privukli zavodljivim porukama o domoljublju i suverenizmu.
Štimac je svjestan političkoga pada DP-a nakon koaliranja s Plenkovićevim HDZ-om i stoga želi izgraditi drukčiji odnos s HDZ-om kao prirodnim koalicijskim partnerom nove domoljubne, suverenističke i konzervativne opcije koja bi se okupila oko Štimca. On želi desnu političku opciju koja bi utjecala na HDZ, a ne obratno. Ranije desne opcije koje su koalirale s HDZ-om vidi kao politički naivne, zbog čega su oslabile i propale. Ako se odluči politički angažirati, Štimac će se nastojati prikazati kao iskusniji, vještiji i uključiviji vođa desnice koji je u stanju izgraditi ravnopravan odnos s HDZ-om i dovesti do stvarnih promjena u politikama vlasti.
Iskreni planovi
Kao bivši nogometaš Štimac ima slavu i prepoznatljivost koje se mogu pretočiti u politički kapital. No za izgradnju željene političke opcije potreban mu je i ozbiljan financijski kapital. Ako to ne uspije osigurati, Štimčev politički angažman ostat će samo ideja koja je bila izbačena u javnost. Politička opcija koja bi se okupila oko Štimca mogla bi biti vrlo korisna za Plenkovićev HDZ jer bi privukla birače kojima trenutačni HDZ nije dovoljno domoljubna, nacionalna i konzervativna stranka. Takve birače lako zavedu nove desne opcije iskorištavajući njihove nacionalne ideale, frustracije i traume. Nakon izbora imaju samo jednoga potencijalnoga koalicijskog partnera – HDZ. Štimčevi su planovi u tom smislu iskreni jer je najavio da želi spasiti HDZ od poraza na izborima i smatra ih prirodnim koalicijskim partnerom.
Sagledavajući obje opisane političke apoteoze, Tomislav Tomašević puno je bliže političkomu uzdizanju u kandidata za predsjednika Vlade »ljevice« nego što je Igor Štimac blizu uzdizanju u novoga vođu »desnice«. To je i razumljivo ako znamo da »promjena duše« hrvatskih birača i konstruiranje medijske stvarnosti idu u prilog političkomu uzdizanju Tomaševića.
