Ove korizme u inicijativu »40 dana za život« uključit će se 28 zemalja svijeta, a Hrvatska sa 26 gradova u kojima će se moliti pred bolnicama od 1. ožujka do 9. travnja daje važan doprinos međunarodnoj dimenziji toga projekta. Kako raste pokret za život u Hrvatskoj i kako se još bolje organizirati obrazložio je međunarodni koordinator inicijative Robert Colquhoun došavši u Zagreb sredinom veljače i donijevši iskustva iz mnogih zemalja. Taj 34-godišnji Britanac 2010. godine organizirao je prvo molitveno bdjenje »40 dana za život« u Londonu, a prije četiri godine preuzeo je ulogu obilaženja i praćenja nacionalnih kampanja. Zato mu nije bilo teško odgovoriti na naša pitanja o aktualnim događanjima i nasrtajima na život, ali i zaštiti nerođenih te kako njihova organizacija pomaže u zaustavljanju pobačaja…
COLQUHOUN: Poteškoće koje se javljaju na nacionalnoj razini kod voditelja, ali i na međunarodnom planu ovise o zemlji. Ti su izazovi raznoliki. Primjerice u Americi je udruga »Planned Parenthood« najveći pružatelj pobačaja, postoje privatne klinike za pobačaje diljem zemlje pa je »40 dana za život« relativno jednostavno organizirati. Mnogo je kršćana, mnogo je i klinika za pobačaje pa je potreba za molitvom, miroljubivim bdjenjem i buđenjem svijesti zajednice o dostojanstvu ljudskoga života vrlo velika. U Europi su stvari drukčije, pobačaji se obavljaju u javnim bolnicama, u mnogima je to omogućeno ženama do 12. tjedna trudnoće. Mnogo je izazovnije organizirati molitvena bdjenja ispred bolnica u kojima se nudi čitav niz zdravstvenih usluga, među kojima je i pobačaj, pa naši volonteri ne mogu znati tko ide kojim poslom u bolnicu, na koji bolnički odjel odlazi te mu ne mogu pristupiti kao što to čine u Americi.
Najteže područje za razvoj inicijative »40 dana za život« je u Africi. Tamo je mnogo siromaštva, ljudi često nemaju ni osnovna sredstva za život, drugih je problema mnogo u tamošnjem društvu, a nije razvijena ni kultura volontiranja na čemu počiva naša kampanja. Unatoč tim globalnim izazovima u ovih se deset godina ključnim pokazala predanost i ustrajnost voditelja nacionalnih kampanja na licu mjesta. O njima, kao i raspoloženju samoga stanovništva, ovisi koliko će biti spremni javno stati u obranu života, uz sve poteškoće koje to donosi.
COLQUHOUN: Rastemo u čitavoj Europi. Kultura pobačaja prisutna je u svim zemljama, premda ne toliko kao u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje su i zakoni mnogo liberalniji. U ovogodišnjoj korizmi održava se devet kampanja u Ujedinjenom Kraljevstvu, pet u Španjolskoj, isti broj gradova bit će uključen u Rumunjskoj, a tu su i Slovačka i Slovenija. U vašoj će se zemlji moliti ispred više od 20 bolnica u kojima se obavljaju pobačaji. U Europi se osjeća snažniji duh sekularizma nego u SAD-u, a kako smo mi vjerska inicijativa, to nam ponegdje otežava djelovanje. Naše nastojanje u izgradnji kulture života obično je izraženije u područjima gdje žive kršćani, koji su baza našega pokreta i aktivizma. Ipak suočavamo se često i tamo s prigovorima da se kršćani ne bi trebali na taj način angažirati. Inicijativa »40 dana za život« donosi nov, drukčiji pristup koji potiče kršćane da iziđu na javna mjesta i trgove, tamo gdje žive i djeluju, da posvjedoče koliko snažna promjena u svijetu mogu biti. To je naša misija, da budemo zagovornici života, svjedoci njegova dostojanstva i glas onih koje se ne može čuti.
COLQUHOUN: Želimo podržati naše lokalne voditelje kampanja, moj je posao kao međunarodnoga koordinatora brinuti se o 120 voditelja pa sam često na putu i u posljednje sam četiri i pol godine obišao 22 zemlje. To je nevjerojatna avantura i izazov, ali svaki put kada dođem u neku zemlju vidim napredak i rast. U Hrvatskoj ste napravili velik posao, proširili se po cijeloj zemlji, uključili su se divni mladi ljudi. Zato ih želim poduprijeti u daljnjem rastu, ohrabriti ih i pomoći organiziranjem treninga i radionica, da se inicijativa još više raširi i postane utjecajnija. Ponosan sam na sve u Hrvatskoj, lijepo se radi, a i brojke su impresivne: gotovo 10 tisuća volontera uključenih u molitvu i bdjenja, više od 30 spašene djece… To je dobar znak i treba donijeti mudre odluke za budućnost. Mogu vam posvjedočiti da su i druge zemlje u Europi bile nadahnute vašim angažmanom i pokrenule inicijativu u svojim gradovima. Mnogi Hrvati žive izvan domovine pa u drugim zemljama mogu poduprijeti pokretanje inicijative. Želimo biti prisutni u cijeloj Europi i iskoristiti svaku priliku koju imamo!
COLQUHOUN: Želimo izbjeći skretanje od prvotne ideje, inicijativa »40 dana za život« jednostavna je i ne ćemo je mijenjati. Važne su tri dimenzije: molitva i post, miroljubivo bdjenje i osvješćivanje lokalne zajednice. Molitvom i postom tražimo Gospodina da promijeni srca ljudi, odvrati ih od grijeha pobačaja i potakne na otvaranje životu, prema njegovoj veličanstvenoj zamisli.
U pogledu širenja naše misije pokušavamo najviše što možemo. U nekim je zemljama gotovo nemoguće organizirati javna bdjenja, primjerice u Kini gdje je godišnje oko 23 milijuna pobačaja, što je gotovo 40 posto svih pobačaja u svijetu. Tamo širimo svijest o negativnosti pobačaja, dajemo molitvenu podršku te pokušavamo mijenjati svijest ljudi. Veliku priliku za rast vidimo u Latinskoj Americi, tamo smo sreli predane kršćane u Kolumbiji i vidimo fenomenalan rast: počeli su s inicijativom 2015. godine i sada nakon godinu i pol već imaju 29 kampanja. Iako pobačaj tamo nije dopušten, osim u slučaju silovanja, on je vrlo prisutan… Bez obzira na zakon, pobačaji se događaju, a mi djelovanjem na lokalnoj razini svjedočimo promjenama srca, obraćenjima i mnogim drugim lijepim trenutcima. Ovih dana dolaze vijesti iz Amerike gdje je »Planned Parenthood« izgubio financiranje te će se pobačaji ponovno spustiti na lokalnu razinu. Mi tu imamo izgrađenu snažnu mrežu pa vjerujemo da ćemo uspjeti odgovoriti na nove potrebe i biti prisutni.
COLQUHOUN: Bit naše kampanje miroljubivo je molitveno bdjenje, no potpuno isti razvoj događaja prošli smo i mi u Engleskoj: vidjeli smo policijske automobile, protuprosvjednike, glasne podupiratelje pobačaja, neprijateljski nastrojene medije… Mahatma Gandhi jednom je prilikom kazao: »Prvo te ignoriraju. Nakon toga te ismijavaju. Potom se protiv tebe bore. Na kraju pobjeđuješ.« Svi se ti događaji mogu tumačiti kao znak buđenja savjesti, javlja se otpor kada se stvari mijenjaju, a očito je da su srca i misli brojnih ljudi našim miroljubivim bdjenjem provocirani, da se mijenja kultura smrti. Ne treba se bojati polemike i diskusije, ne treba prestati govoriti istinu o dostojanstvu ljudske osobe jer vjerujemo da možemo dati odgovore. Sličan scenarij prolaze sve zemlje uključene u »40 dana za život«, zato se vaši molitelji ne trebaju obeshrabriti. Mnogi su rezultati iza nas: zatvaraju se klinike za pobačaje, u cijelom je svijetu spašeno više od 12 tisuća djece.
COLQUHOUN: U Britaniji godišnje bude 200 tisuća pobačaja, a toj brojci zasigurno pridonosi visoka razina promiskuiteta među mladima, mnogi su pogrješno informirani o učinkovitosti kontracepcije i nekritički prihvaćaju podatak da je ta zaštita stopostotno uspješna. Dakako, tu je i korist onih koji pobačaje izvršavaju, njihovi financijski i ideološki interesi, jer primjerice u Ujedinjenom Kraljevstvu dobiju između 600 i 1600 funta za svaki izvršeni pobačaj. I politički sustav i zakonodavstvo idu na ruku pobačajima, a mnoge kršćanske Crkve u takvoj klimi osjećaju se nemoćnima u borbi protiv pobačaja. Prisutna je i nedovoljna informiranost o posljedicama pobačaja, ne govori se o zdravstvenim komplikacijama i problemima koje može izazvati takav zahvat, a čudno je i da žene koje odlaze na pobačaj ne trebaju dati informirani pristanak, što inače vrijedi za svaki drugi liječnički zahvat. Kada sve to sagledamo, uz rastući duh relativizma, nedostatak obrazovanja o pitanju spolnosti među mladima, financiranje pobačaja iz međunarodnih fondova – onda je jasno da se širi kultura smrti u Ujedinjenom Kraljevstvu. Iako po financijama, naklonjenosti medija i drugim izvorima teško možemo konkurirati kulturi smrti, ne predajemo se. Nismo financirani od države, većinom nam sredstva dolaze od donatora i podupiratelja, ali smo sretni kada vidimo da se situacija mijenja. Nedavno je »Planned Parenthood« izgubio više od 40 posto sredstava u SAD-u. Vjerujem da sve to vodi prema autentičnom zdravstvenom sustavu koji će se prema ženama i plodnosti odnositi s više razumijevanja.
COLQUHOUN: Mi smo ekumenska organizacija, u našoj inicijativi nisu samo katolici, nego pripadnici svih kršćanskih denominacija, iako je sada 80 posto volontera katoličke vjere, no sve je veći i odgovor evangelika na zaštitu života i organiziranje miroljubivih molitvenih bdjenja. Zahvalni smo, jasno, na potpori Crkve, uvelike nam pomaže njezina prisutnost u organiziranju novih inicijativa. U Americi pojedine biskupije samostalno organiziraju »40 dana za život« preko svojih pastoralnih ureda i svećenika. Ne sramimo se spominjati da smo vjerska organizacija, vjerujemo da molitva i post mogu učiniti pomak u pokretu za život, a iza nas je više od 12 tisuća spašenih života. Dobili smo potporu i pape Franje, nedavno nas je u sjedištu u Texasu posjetio predsjednik Papinske akademije za život nadbiskup Vincenzo Paglia. Tu je i podrška drugih kršćanskih denominacija. Drago nam je da na taj način budimo savjest kršćana i uz institucionalnu potpore Crkve sve nam je jednostavnije organizirati.
COLQUHOUN: Nisam čuo taj podatak, ali me ne iznenađuje jer znam da su brojna djeca koja su pobačena bila potpuno zdrava. Primjerice u Britaniji zakon dopušta pobačaj djece za koju se predviđa da će biti rođena s nekom od teškoća, pa tako 90 posto djece za koju se predviđa da će se roditi s Downovim sindromom bude pobačeno. Ali često se dogodi da obitelji, unatoč liječničkim najavama o hendikepu, izaberu život i djeca se rode potpuno zdrava, suprotno onomu što su liječnici spominjali. Raznoliki su razlozi zbog kojih se žene i obitelji odlučuju na pobačaj: socijalno-ekonomske teškoće i osjećaj da se ne će moći podići još jedno dijete; mnoge su pak žene bile zlostavljane, a prisutan je pobačaj i u muslimanka koje su na to prisiljene od obitelji. Naša je aktivnost usmjerena i na osiguranje pomoći onima koji se odluče na rođenje djeteta, a žive u teškim okolnostima, pa surađujemo s udrugama kojima je to prvotno poslanje. Želimo ohrabriti majke da čuju i drugu stranu priče, da osjete da postoje ljudi koji ih prihvaćaju i spremni su im pružiti pomoć, da vide da postoji alternativa pobačaju.
COLQUHOUN: Mimohod za život u Americi desetljećima je bio ignoriran od medija i nikada nije bio kvalitetno praćen, no ove je godine prvi put sudjelovao jedan od političara iz vladajuće administracije, potpredsjednik SAD-a Mike Pence, a sve se odvilo u sjeni inauguracije novoga američkoga predsjednika Donalda Trumpa, što je izazvalo velik interes medija. Više milijuna ljudi reklo je »da« životu i iako nisam osobno bio na mimohodu za život, odjeci koji dolaze iz Amerike vrlo su pozitivni. Bilo je mnogo više medija nego prijašnjih godina, iako nisu pratili sami događaj, jer on nije u skladu s njihovim pogledom. Mediji vole kontroverze, sukobe, dinamičnost, a naše miroljubivo bdjenje kontrast je svemu tomu. U inicijativi »40 dana za život« imali smo mnogo negativnih iskustava s novinarima, a većina pozitivnih dolazi od vjerskih medija. Za naše volontere organiziramo i medijske treninge kako bismo ih naučili prenijeti poruku. Želimo biti proaktivni, truditi se promijeniti sadašnju situaciju, da se čuje drukčiji glas u prevladavajućim medijima. Moramo govoriti glasno, tražiti pravdu, nemamo što izgubiti.
COLQUHOUN: Nikada nismo imali kampanju »40 dana za život« u Francuskoj, ali tamo se organiziraju mimohodi za obitelj »Manif pour Tous«. U Francuskoj zakon predviđa da ako pristupite ženi koja razmišlja o pobačaju, možete biti kažnjeni s do 10 tisuća eura, a zakon koji ste vi spomenuli govori da su nedopustive internetske stranice na francuskom jeziku koje informiraju o pobačaju. Sve je to rezultat lošega zakonodavstva.
COLQUHOUN: Mnogi su načini zaštite nerođenih i promicanja života kroz politički rad i druge aktivnosti. Mi nismo politička organizacija pa nam fokus nije u traženju rješenja za promjenu zakonodavstva. Svjesni smo da se zakonima koji štite nerođene može ostvariti napredak, da se više djece može zaštititi, no nije uvijek takav slučaj jer u nekim zemljama postoji razlika između realnosti i zakonodavstva. Čak i u zemljama u kojima je pobačaj zakonom zabranjen zabilježene su visoke stope pobačaja, što ne znači da bi legaliziranje pobačaja dovelo i do još većega broja pobačaja.
