Svi hrvatski pisci do Šenoe bili su kršćanskoga nadahnuća. Nakon njegove smrti trebalo se za kršćanski nadahnutu književnost ponovno izboriti. Jedan od pionira te borbe bio je Ante Jagar.
Rođen je u Novskoj 7. studenoga 1867. Bogosloviju je studirao u Zagrebu, gdje je 1892. zaređen za svećenika. Bio je kapelan u Novoj Gradiški, a zbog sudjelovanja u protumađarskim demonstracijama 1895. u Zagrebu premješten je u župu Orubica. U Zagrebu je pak od 1897. bio prvi urednik pedagoškoga časopisa »Kršćanska škola«, pišući članke iz područja kateheze i duhovna razmatranja. Tiskao je tri knjige: »Ne ću psovati niti proklinjati«, »Vračanje i gatanje« i »Spasi dušu svoju«, posvećenu sakramentu ispovijedi. U njima se obraća »hrvatskomu narodu«, kako veli: »Ne da te korim i da se rugam siromaštvu tvome duševnom, nego da te poučim o onome, u čemu s neznanja svoga griješiš kao kršćanin.« Bio je i duhovnik u Psihijatrijskoj bolnici u Stenjevcu i kateheta u samostanskoj školi sestara sv. Vinka Paulskoga. Razboljevši se od tuberkuloze, koja je tada kosila mnoge naše književnike, umro je u 5. listopada 1899. u 32. godini u obiteljskoj kući u Novskoj.
Javio se pjesnički u vremenu kada je hrvatska poezija oskudijevala religioznim temama. Naime, »premda su gotovo svi pjesnici spominjali Boga ili zazivali njegovu pomoć – rijetko je koji pjesnik odabrao baš religioznu tematiku« kao os svojega pjesništva (Ž. Voborski). Jagar je pjesme objavljivao u listovima »Vrhbosna«, »Katolički list«, »Obzor«, »Crvena Hrvatska« i »Glasnik biskupije đakovačke«, a 1895. sabrao ih je u zbirci »Vjeri i domu«. Pjesme posvećuje braći svećenicima: »Vama – mila braćo moja, / Pod stijegom Krista što ste, / Koji hrabri usred boja / Za dom – vjeru potekoste; / Vama dični borioci / Za pravice roda svoga, / Vama slavni pregaoci / Čistog duha Hrvatskoga, / Prve ove uzdisaje / Vama na čast pjesnik daje.« U niski religioznih pjesama od najvećega su značenja marijanske, posebice »Sonetni vijenac«, sastavljen od petnaest soneta.
Nedvojbeno, uz svećenika pjesnika Stjepana Ilijaševića, također Slavonca, Jagar je, iako stilom u 19. st., svojom religioznom lirikom najavio moderni naraštaj hrvatskih pjesnika kršćanskoga nadahnuća u 20. st. (L)
